Istaknuto
08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

03.08.2017.

Nedavno je završeno drugo izdanje festivala Re:Think Sisak. Zidove grada oslikalo je nekoliko stranih street art umjetnika, a veličanstvene murale Sisku je ostavilo i nekoliko hrvatskih umjetnika. Cilj je festivala probuditi grad i promijeniti lošu sliku Siska koja je stvorena u medijima.

Intervju

Rochelle, Rochelle: “Danas je puno efektivnije izdavati singlove u obliku spotova nego albume”

18.01.2017. Helena KezerićFoto: Facebook.com/xRochelleRochellex

I dok mnogi broje sitno do petka i ludnice od Ferragosto Winter JAMa koji će se održati u Vintage Industrial Baru, za mnoge najdražem mjestu gdje ti svi znaju ime i što piješ, mi ćemo se potruditi podgrijati iščekivanje intervjuom s Rochelle, Rochelle.

Zagrebačka je super-grupa ovog tjedna konačno objavila i prvi album “Od sumraka do sponzoruše”, a u bendovsku rutinu, pretkoncertne navike i ostale moguće pikanterije kroz brzopotezni intervju uveli su nas Saša Nužda i Stjepan Tribuson.

Kako se okupila sadašnja postava benda Rochelle, Rochelle?

Stjepan: Prvo smo bili Branimir (bivši bubnjar), Saša i ja u bendu. Našli smo se bez veze da malo sviruckamo u slobodno vrijeme. Vremenom smo skužili da nam treba vokal jer muzika koju sviramo nije funkcionirala kao instrumental (dosadna je bez vokala) pa smo krenuli u dugotrajnu potragu. Nakon dosta vremena naletjeli smo na Đimija (She Loves Pablo) kojeg smo uvjerili tj. natjerali da pjeva. Jedva je pristao. (smijeh)

Saša: Brane je otišao živjeti van Hrvatske, ali je Oliver, koji je prije svirao sa Stjepanom u bendu Igut, uletio na bubanj i to je bio apsolutno prirodni prijelaz. Iznimno mi je drago da je Olač odlučio svirati s nama jer je većina našeg divljaštva upravo u bubnjevima. Osobno su mi bubnjevi iznimno inspirativan instrument. Jedno vrijeme nam je na vokale uletio Filip koji je bio sa Stjepanom i Oliverom u Igutu. Nažalost, nakon epohalnih spotova u kojima je Filip briljirao, odlučio se fokusirati na svoje bendove i onda smo s vremenom (i srećom) naletili na Đimija koji je super sjeo ostatku benda i to je bilo to.

Ovaj tjedan ste izbacili svoj prvi album pod nazivom “Od sumraka do sponzoruše”. Što se sve nalazi na albumu, jesu li to pretežito nove stvari ili ima i starih? Za neke pjesme postoje čak i videospotovi. Uzevši u obzir i da postojite već duže vrijeme, kako to da tek sada izdajete prvo izdanje?

Stjepan: Na albumu je deset pjesama koje su pretežno nove. Album smo tek sada izdali jer smo godinama tražili nekog da pjeva na tim pjesmama.

Saša: Mislim da je danas puno efektivnije izdavati kvazi singlove u obliku spotova nego albume. Iskreno, predmnijevam da je format digitalnog EP-ja najbolji format današnjice – ma da sam zaljubljenik u vinile i nadam se da ćemo nekad izdati i vinilnu verziju ovog albuma. Spotovi su fantastično zabavan medij koji je Brane savršeno iskoristio jer je on idealan producent za video spotove i imao je – kao i svaki pravi producent – uvijek megalomanske i sumanute ideje. To se savršeno uklapalo u ono što smo i Stjepan i ja htjeli. Nadam se da ćemo i dalje s njim raditi na spotovima.

Kako izgleda vaš kreativni proces stvaranja? Tko piše tekstove? Postoji li neka autobiografska nota u njima?

Saša: Stjepan i ja radimo najveći dio glazbe i tekstova. Obično jedan napravi jedan riff, onaj drugi napravi drugi riff i to je bazično ta pjesma. Tako je i s tekstovima – ja bubnem neku glupu foru, svi se nasmijemo i onda probamo napraviti ostatak sadržaja oko te fore koji može funkcionirati za tu pjesmu. Kao i svaka dobra blesava fora, ona sadrži neku deformiranu verziju istine. Ponekad Stjepan dođe s komadima teksta, ali onda su to malo ozbiljnije razrađeni tekstovi. Prije smo se trudili razvijati melodije i harmonije u pjesmama, ali u zadnje vrijeme smo otišli u malo ‘kromanjonskije’ koncepte. Novije pjesme su glazbeno poprilično ogoljenije i više grube nego one stare jer je sada tu vokal koji farba pjesmu i čini ju prepoznatljivom. To mi se jako sviđa.

Stjepan: Netko dođe s riffom i onda krenemo raditi ostatak (dosta stereotipno). Problem je bio jedino što su pjesme stvarane dok još vokala nije bilo tako da se Đimi morao prilagoditi. Ako vokal ne sudjeluje kada se rade pjesme zna biti problema, ali Đimi se dosta uspješno snašao.

Saša: Ovdje još moram napomenuti da kada smo snimali album, Tomislav je samoinicijativno dodavao linije gitara, klavijature, perkusije i razne druge efekte na snimljeni materijal i iznimno podigao kvalitetu i slušljivost pjesama. Iznimno sam mu zahvalan na tome. Nažalost, morao je postati dio benda da to sve možemo odsvirati i uživo.

Već smo imali prilike čuti da puno pažnje pridajete teatralnosti i vizualnom dojmu samog benda, a i nastupa. Tko je zaslužan za tu teatralnost? Planirate li to ili sve dolazi spontano?

Saša: Neke stvari su bile planirane, a neke su bile totalna slučajnost. Jednostavno želimo biti zabavni na bini jer ne znamo baš dobro svirati. Na taj teatralni način nadoknađujemo taj nedostatak. (smijeh) Isto je kao i s tekstovima. Netko izvali neku glupost koja je svima zabavna i onda radimo oko toga.

Slušate li glazbu sličnu onoj koju stvarate u Rochelle, Rochelle i privatno? Tko u bendu sluša najčudniju glazbu?

Stjepan: Ja slušam dosta raznoliku glazbu od rocka, r’n’b-ja pa do elektronike. Najčudniju glazbu vjerojatno sluša Saša.

Saša: A sad, ovisi što znači čudno. Ali da, vrlo vjerojatno ja slušam neku glazbu koju bi ostatak benda teško okarakterizirao ikako drugačije osim ‘gomile smeća – bučnog smeća.’ (smijeh) Slušam svakakvu glazbu, ali jako volim šezdesete i sedamdesete, pogotovo garažni rock i punk. To se vjerojatno čuje u našim pjesmama.

Možete li našim čitateljima preporučiti neku novu glazbu koju ste otkrili u zadnje vrijeme?

Stjepan: Od rocka u zadnje vrijeme izdvojio bi Courtney Barnett i Sheer Mag, a album koji me posebno oduševio prošle godine je Frank Ocean “Blond”.

Saša: Svaki tjedan otkrijem neki novi bend koji me oduševi. Sheer Mag, koji je Stjepan spomenuo, definitivno su vrijedni vašeg vremena. Ima more bendova. Ne znam, od otkrića iz arhive rocka bez dvojbe poslušati The Syn, The Flies, The Litter… Od modernijih definitivno preporučam da čekirate Gost.

U skoro svakom bendu postoji onaj koji kasni, drama stvaratelj, šminker, sitničavac, ignorantno ljepilo koje drži sve skupa… Kako su uloge kod vas podijeljene?

Saša: Hm, kako kad. Nema nekih drami, iskreno – prestari smo za to.

Imate li neki ritual prije koncerta?

Stjepan: Ništa posebno. Samo cuga.

Saša: Alkohol. (smijeh)

Postoji li neka anegdota ili komična situacija koja vam se dogodila prilikom nastupa, a koju bi mogli podijeliti sa svijetom?

Saša: Oni koji su bili na našim nastupima na Gričevanju su se posebno dobro zabavili s nama. To su definitivno bili sumanuti nastupi.

Što možemo očekivati od vašeg nastupa na Ferragosto Winter Jamu u petak osim standardno dobre svirke? Hoće li biti kakvih iznenađenja?

Saša: Postoji nada da nećemo biti baš najgori i da ćemo odsvirati sve kako treba. Iznenađenja? Pa iznenađenje će definitivno biti ako sve odsviramo kako treba.

Gdje vas se nakon Winter Ferragosta može gledati i slušati?

Saša: Na stadionu u svakom selu u Hrvatskoj. Ili to ili u DVDovima i Mjesnim zajednicama.

Kad bi mogli na turneju s bilo kojim bendom, koga biste odabrali?

Saša: Stvarno nemam pojma. Vjerojatno rane faze naših najdražih bendova, dok su bili mali i dok je to bilo na intimnom nivou.

Da se ne bavite glazbom što bi radili u životu?

Saša: Direktor INA-e. Možda HEP-a.

Možete li izdvojiti neku od uspomena koja vas posebno veže uz Ferragosto festival?

Saša: Ja definitivno ne mogu zaboraviti taj nastup jer smo zbog mene morali odmah poslije nastupa ići natrag u Zagreb. Iste sekunde kad smo stigli sam morao ići raditi u Split. Dva i pol dana nisam spavao. Sumanuto.

Koja je najranija uspomena vezana uz glazbu koje se možete sjetiti?

Saša: Definitivno slušanje radio programa. Dok sam bio dijete, sva najbolja glazba je bila na radiju – konstantno. Mislim da je danas skroz obrnuto.

Komentari