Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Intervju

Safer Grbić: Ima nešto nagonsko u meni, nešto poput divlje zvijeri što me tjera da pišem o Bosni

11.11.2014. Selma Pezerović
Foto: facebook.com/Safer Grbic

Foto: facebook.com/Safer Grbic

Mladi bosanskohercegovački književnik Safer Grbić ovogodišnji je laureat nagrade “Trifun Dimić”. Riječ je o prestižnoj nagradi koja se dodjeljuje u Srbiji, a osim nje i ostalih nagrada o kojima je Grbić pričao u intervjuu, izdao je i knjigu u hrvatskoj nakladi. Grbić već iza sebe ima zbirku pjesama Noćni čuvar Tešnja, scenarije za kazališnu predstavu Legenda o dervišu i radio dramu Kudret voda, knjigu Prijestolonasljednikovićka, Orient et Occident, a  i autor je ciklusa slika pod nazivom Srebrenica. Njegov rad možete pratiti na Saferovoj facebook stranici, a o čemu smo s njim razgovarali pročitajte u intervju.

Kako je biti književnik u Bosni i Hercegovini?

Nisam naročito prisutan na bosanskohercegovačkoj književnoj sceni i znatno sam prisutniji na književnoj sceni regiona, ali ne mogu kazati da ne znam kako je biti književnik u Bosni i Hercegovini. Prvotno, nisam razmišljao o ulozi književnika, nego sam pisao kako bih ostvario habitus bića kojega nosim sa sobom… naprosto sam morao u prostor kriknuti. Docnije, s vremenom, kako sam poprimao određene obrise nekog mladog književnika nove/postratne generacije, počeo sam osjećati kako je biti književnik u Bosni i Hercegovini. I nije nimalo zgodno, jednako kao i u Srbiji, Hrvatskoj, Crnoj Gori i uopće na Balkanu. Razlika je u nijansama – kao što sam pročitao u jednom od godišnjaka kulture.

U tvojim pjesama Bosna je česti motiv. Samo inspiracija ili ujedno i tiha patnja?

Bosna je zemlja natopljena krvlju književnika koji su pisali najljepše stihove o njoj; pišem nekrologiju o njima. I zato pjesma, kao stećak – pored puta. Izniman je broj književnika koji su zbog svoje riječi, pa nerijetko i angažiranosti u Beogradu i Zagrebu, bivali vođeni u logore, strijeljani, mučeni, ubijani u tajnosti pod plaštom noći. Kada je arebicu zamijenjena latinica, narod Bosne je ostao nepismen, a oni koji su studirali na Istoku ili Zapadu zapisivali su ono što se zbiva u Bosni. Zbog toga su i nestajali, nitko i ne zna kako. No, ostali su sačuvani njihovi zapisi koje, kada danas čitamo, ne možemo vjerovati da su baš zbog tih stihova ubijani, pa čak i zbog dječjih pjesmica, sve kako bi se smanjio broj onih koji pišu. Stoga ima nešto nagonsko u meni, nešto poput divlje zvijeri, što me tjera da osv(ij)et(l)im – što me tjera da pišem o Bosni.

Može li umjetnost biti (uspješan) ambasador u vremenima kada ljudi zatrpani informacijama i svedeni na materijalizam propuštaju (svojevoljno) kritički vidjeti stvari oko sebe?

Definicija u pitanju je izvrsno postavljena. Prodali smo duh onoga trenutka kada smo pristali na tekovine kapitalizma. Sada prodajemo tijelo, a tijelo kada prodamo – veliko je pitanje što od nas ostaje!? U vremenu kapitalizma, umjetnost se usko prožima s tekovinama u kojima se nalazi, pa, nerijetko, kada posjetite gradske knjižnice vidjet ćete brdo knjiga stranih autora s luksuznim tehničkim rješenjima, dok je unutar njih tekst suh, isprazan, bajat, lišen svake književne, estetičke, etičke vrijednosti. I šta imamo? Bestseller – kao pobačaj kapitalizma. Takve knjige čitaju ljudi koji rade unutar ustrojstva kapitalizma i koji su na intelektualnoj razini dnevnoga tiska koji u mnogočemu ima složeniji vokabular od najprodavanijih knjiga 21.stoljeća. Danas umjetnost prelazi u naličja kapitalizma pa ćete vidjeti boce na kojima su citati književnika, likovne umjetnike koji dizajniraju ambalažu za keks, kompozitore koji su napustili filharmoniju i otišli u folk muziku, a primjera je, doista, mnogo.

Foto: facebook.com/Safer Grbic

Foto: facebook.com/Safer Grbic

U knjizi “Prijestolonasljednikovićka” pišeš o ženi. Smatraš li da je ostala pojam muze ili da je u pokušaju svoje emancipacije izgubila nešto od toga?

Kod nas, na Zapadu, kada se govori o ženi, odmah se počinje s tekovinama američke industrijske revolucije, preko francuskih feministica, zatim britanskih ženskih lobija pa sve do današnjeg Pussy Riota, kao da žena nikada prije i nikada drugdje nije postojala. Mi, na Zapadu, mislimo kako je to i samo to povijest žene, a pritom govorimo o nekoj globalizaciji. Prijestolonasljednikovićka kazuje jednu drugačiju priču koja označava sve žene svijeta u oličju onoga što žena, zapravo, jeste; univerzalizam.

“Prijestolonasljednikovićka” je libreto, a radnja je smještena u imaginarno kraljevstvo matijarhata u kojemu Ona stupa na prijestol izuzetno mlada i preuzima ulogu liderice svojega kraljevstva. Surađivao sam s Dubravkom Palanovićem iz Zagrebačke filharmonije glede komponiranja scenske kantate, no projekt je trenutno u fazi zastoja, mojom inicijativom.

Napisao si da je svaka pjesma kritika za nešto. Postoji li u BiH dovoljno kritike od strane mladih na kompletnu političko/društveno/socijalnu scenu?

Nadasve, upravo sam i počeo pisati kao znak protesta. “Noćnik…” je smišljena kritika onih negativnosti patrijahalnog društva, “Prijestolonasljednikovićka” predstavlja kritiku aktualne uloge žene u društvu, a “Orient et Occident” na određen način kritizira stanje nekonstruktivnih naroda u Bosni i Hercegovini, u političkom smislu, kao i odnos prema neabrahamskim religijama i nereligijama; no i svojevrsni nokturno suvremenog društva, misleći pritom prvenstveno na Poeticu Demonicu. I zapravo, sve je kritika, naravno, osim ukoliko su vam jedine životne preokupacije igra i razonoda jer kao što sam drugdje zapisao: „ …, zar smo stvoreni za igru?“ Uzgred, pisanje je kritika koja vječito biva iščitavana i stoga je konstantna i reflektirajuća, a potom, opet, s arhaičnim vizijama onoga pročitanoga – pjesma je stećak, pored puta. Stoga, u Bosni, iz dana u dan, upoznajem nove mlade pisce s većom ili manjom književnom vrijednošću, koji predano kritiziraju i kritiziraju i…

Sada, nedavno, osvojio si nagradu “Trifun Dimić”. Ona je uslijedila nakon nagrade i tvog uvrštavanja među deset najboljih mladih pisaca na Balkanu od strane 50. Organizacionog festivala kulture mladih Srbije i Drugog programa Radio Beograda 2011. godine. Zatim dolazi i međunarodna nagrada “Magda Simin”. Gdje slažeš sve te nagrade? 

Nagrade su, mislim, potvrda o vrijednosti onoga što radimo. Iznimno me čini sretnim kada na nekom od festivala Organizacioni odbor navodi kako je od nekoliko hiljada radova u konkurenciji jednoglasno odlučio dodijeliti baš tebi prvu nagradu, a pritom nemaš potrebu za medijskim skrivanjem jer ne poznaješ osobno članove žirija, nagrada nije stranačka/politička, nisi je kupio… Srbija zasigurno ima najaktivniji književni život u regionu i možda je to jedan od razloga zašto su mi sve nagrade do sada dodjeljenje tamo, a ne u Bosni gdje obitavam.  Bosna još uvijek živi sukladno stihu “prkosna od sna (…)”, a književni život je rasparčan, haotičan, nesređen… i doveden sam u situaciju da se omišljam da li prihvatiti ponudu Hrvatskog književnog društva za članstvo u ovoj udruzi, kako bih, naprosto, nešto značajnije “uradio” za književnost.

Foto: facebook.com/Safer Grbić

Foto: facebook.com/Safer Grbić

Knjiga “Orient et Occident” govori o spajanju Istoka i Zapada u Bosni i Hercegovini. U Hrvatskoj je izašlo nekoliko članaka prof. Karača koji govori o Hrvatskoj kao najzapadnijoj islamskoj baštini. Ostaci te iste baštine se u Hrvatskoj tek počinju otkrivati. Kako, s tvog stajališta, BiH pomiruje razlike Istoka i Zapada i ima li uopće potrebe za tim?

Naravno da prof. Karač ima pravo, napose, to za sebe mogu kazati i Slovenija i Austrija, ukoliko govorimo o nekim pređašnjim dometima islama i baštini, no, govoriti o aktualnome spoju Istoka i Zapada u Sloveniji kada instrumentalizirani politički amaterizam isključuje nepodobne pojedince iz zajednice muslimana, ili u Hrvatskoj gdje se poziv na molitvu ne bi smio čuti dalje od platoa džamije je iluzorno. Namjerno akcentiram na Bosnu i Hercegovinu kao kapiju Istoka i Zapada, onu Bosnu u kojoj ćete čak i u ruralnim područjima pronaći crkvu, džamiju i sinagogu jednu pored drugih, s potpunom slobodnom ispovijedanja religije. Odrastao sam odlazeći u džamiju i crkvu i sinagogu i to je jedan od razloga koji me inspiriraju da o Bosni pišem i što me čini radosnim. Bosna je zapravo europski Jeruzalem. U osnovi, Istok i Zapad nemaju razlika, jer smo svjedoci trenutačnoga prelaska Istoka na Zapad, a Zapada na Istok, pred našim očima.

Istu tu knjigu objavio si kod hrvatskog izdavača. Kako je došlo do suradnje?

Zašto je aktualna knjiga tiskana u Hrvatskoj i zašto je nakladnik ove knjige ponudio meni kao autoru ugovore o tiskanju i mojih prethodnih knjiga u tekućoj godini? Mislim, razlozi tomu su mnogobrojni, a ono osobno što mogu uvidjeti sa svoje točke gledišta, jesu nesređeni odnosi između administrativno – upravnih jedinica i nakladnika u Bosni i Hercegovini što rezultira nesređenim odnosima između nakladnika i književnika; i to je vjerojatno ključni razlog – politika haotičnosti, kao što sam već negdje drugdje i pomenuo. U pripremi je odabir mojih 100 pjesama u odabiru Tomislava Dretara pod nazivom “Atidiwan” u kojemu je uvršten moj cjelokupni opus i nagrađivana poezija, a za koje bih volio imati nakladnika u Bosni i Hercegovini.

 

 

(Visited 206 times, 1 visits today)

Komentari