Istaknuto
21.09.2018.

Uoči početka nove kazališne sezone u Satiričkom kazalištu Kerempuh, razgovarali smo s redateljem Bobom Jelčićem o jednoj od najboljih prošlosezonskih predstava, njegovom autorskom projektu "Govori glasnije!".

16.09.2018.

Novi ravnatelj zagrebačke Opere prvi je stranac na tom mjestu od samostalnosti Hrvatske. Otkrio nam je na što će staviti naglasak u svom četverogodišnjem mandatu, ali i za koji nogometni klub navija te što mu je skriveni talent.

Intervju

Stipan Tadić: Prvi strip u Laubi i šačica razgovora

29.11.2014. Mia Matijević
Foto: Facebook

Foto: Facebook

Povodom izložbe stripa “Parisian Nightmares” Stipana Tadića koja se održala 28. studenog u zagrebačkoj Laubi, imali smo čast razgovarati s mladim stvaraocem. Sam strip nastao je u produkciji i izdanju HDLU-a, a obiluje zanimljivim sadržajem o Stipanovom trotjednom boravku u Parizu. Posjetitelji su dolaskom na izložbu dobili privilegiju zaviriti u intmniji proces stvaranja stripa te se ondje susreću sa svim crtežima nastalim za vrijeme stvaranja stripa. Uz iznimne crteže, engleski sa smiješnim greškama i dobru atmosferu, na otvorenju je uživao svaki pojedinac. Ukoliko nećete biti u mogućnosti posjetiti izložbu, postoji i drugi izlaz. Na svu sreću, svaka kućna biblioteka ima mjesta za još jedan strip, a s ovime nećete pogriješiti.
Prije no što je nastala gužva, priupitali smo Stipana:

U kojoj si dobi otkrio da se želiš baviti upravo umjetnošću?

S: Oduvijek sam htio raditi nešto u tom smjeru i oduvijek sam to i radio, ali baš da se želim baviti time sam odlučio u srednjoj školi.

Ali prije toga si se odlučio za Školu primijenjene umjetnosti i dizajna? Kako je to moguće?

S: Da, da, da! Znao sam da hoću nešto u tom smijeru, ali nisam znao točno što. Tek mi se pred kraj te škole sve iskristaliziralo i onda sam bio 100% siguran.

10808225_10204447107332190_1927743705_n

Foto: Ziher.hr/ Mia Matijević

Postoji li još neka vrsta umjetnosti osim slikarstva, crtanja i stripa kojom se baviš?

S: Sve. Sad sam naručio kip od prijateljice. Ja sam pravio skice, a ona ga radi. To je iz razloga što mi je zabavno imati i ostvariti neku kiparsku ideju. Volim raditi i mozaike, grafike, naravno slike- ali sve bazirano s crtežem. Ako imaš crtež to je, doslovno, osnova svega i mislim da ta teza nije glupa i često je ponavljana. Stvarno je i istinita jer ako si naučio crtati to možeš provlačiti čitav život kroz sve i možeš se užasno zabavljati! Meni je slikarstvo bilo izlet od crteža. Puno sam crtao i slikarstvom sam se počeo baviti tek na drugoj godini faksa. Ja do tada nisam ništa naslikao. I onda, ako znaš crtati, odeš u slikarstvo i tamo nešto napraviš. Isto tako sam sad otišao u strip. Ponekad dođe vrijeme da očajavaš i da ne znaš uopće zašto to radiš, ali isplati se. Ja sam sad baš ”ful” sretan. Ovo je neki potpuno novi nivo mog izražavanja, to možete vidjeti u samom stripu.

Postoji li nešto posebno što bi nam rekao o svome stripu?

S: Zanimljivo je to što se sve dogodilo prije dvije godine, cijeli taj događaj u Parizu. Smiješno je raditi dvije godine na nečemu što se dogodilo tako davno. I naporno je, htio sam odustati od toga baš zato što sam htio napraviti nešto što mi se sada događa. Htio sam da strip bude dosadan, melankoličan i spontan, ali spontanost se ne dobije spontano. Usporedio bih to s radom ekspresionista. To je samo dojam. Sve nastaje polako, čak i neka živčana atmosfera. Ovo je spontani strip, ali se radio jako dugo.

Što misliš, u kojemu bi se smjeru trebala kretati današnja umjetnost?

S: U mom! (smijeh) Mislim da bi se trebala kretati u što više smjerova. Mislim da bi se i ljudska svijest trebala prilagoditi tome da zaista sve može biti umjetnost.

Foto: Ziher.hr/ Mia Matijević

Foto: Ziher.hr/ Mia Matijević

Ne smatraš da je umjetnost već došla do toga da nema granica?

S: Ne, nije. Možda u Americi i sličnim mjestima. Kod nas je još dosta konzervativno i volio bih da prestane biti, da se malo više prihvaćaju stvari. Ljude još uvijek smeta ono što je drugačije i ne vole, npr., psovke, smatraju da je nešto ‘prosto’ u galeriji… To bi trebalo promijeniti i pustiti ljude da stvaraju otvoreno. I mene muči taj kalup „ja sam završio slikarstvo pa sad moram slikati“.

Odnosi li se ta sloboda na, primjerice, avangardne smjerove?

S: Ne, naprotiv. Mislim da avangardni smjerovi nisu nužno slobodni. I slikarstvo treba dobiti mlade snage koji rade nekakvu svježu umjetnost.

Što imaš za poručiti mladim nadama?

S: Nikad ne smijete misliti da ste umjetnik! Ne smiješ misliti da umjetnost uopće postoji i da si ti nešto posebno, pao s marsa i sl. Moraš prihvatiti to da si isti kao svi i da nije neki veliki blagoslov to što radiš već da točno znaš kako se do čega dolazi. Treba znati da se sve to zapravo pomalo mistificira i uzdiže, više-manje zbog novca. Treba znati koji je tvoj medij i kako ga raditi, te da je to sve jedna tehnika i da talent ne postoji. Talent je za amatere! Budi svjestan gdje si i što si jer ćeš inače odlutati i biti u nebesima. Baš mi je srce zatreperilo dok sam ovo govorio! (smijeh)

Potom je gomila počela ulaziti te smo se u njoj utopili u neposrednom kontaktu s morem crteža i skica.

(Visited 246 times, 1 visits today)

Komentari