Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Intervju

Tatjana Bertok: “Zbog jezičnih podjela kroz povijest, hrvatski je humor u glumi postao sterilan”

25.03.2015. Inga Đudik
Foto: facebook.com/Festival.Dioniz

Foto: facebook.com/Festival.Dioniz

U ponedjeljak, 23. ožujka, u dva je navrata svečano otvoren i osmi po redu festival kazališnih umjetnosti Dioniz, ove godine pod geslom ‘Igrom do zelenog’. Otvorenje je održano u Osijeku i Đakovu, a događanja festivala održavat će se u raznim kulturnim i umjetničkim ustanovama grada Đakova sve do petka, 27. ožujka.

Grad je ovih dana prepun ljudi iz Osijeka, Zagreba, Rijeke, Linza, Cluja, Sarajeva i Sibiua, jer baš njihove likovne akademije gostuju i sudjeluju na festivalu.

Glumica iz osječkog HNK i profesorica govora na odsjeku za kazališno oblikovanje Umjetničke akademije u Osijeku, Tatjana Bertok, posjetila je jučer učenike đakovačke gimnazije. S njih 32 u dobi od 16 do 18 godina provela je četiri školska sata uvodeći ih u osnove teorije glume, ali i praktičnog dijela vježbanja glasovnih sposobnosti. Kada se učionica raščistila, iskoristili smo to kao priliku za nekoliko blic-pitanja ovoj dobitnici Nagrade hrvatskog glumišta.

Ima li još ljudi u kazalištu?

Ima, dapače. Ima gledatelja, a ja bih voljela da se zainteresirate i vi mladi. Ono što nama u Osijeku neko vrijeme nedostaje je ta jedna studentska scena u Studentskom centru koja je postojala godinama, pa i davno prije ove manje scene. Toga sada nemamo i ta jedna kritična masa vas mladih bi imala mogućnost raditi tamo, a i naši bi studenti mogli raditi predstave. Na vama ostaje svijet, vi ste ono što ćete oplemeniti, ili nećete. Buntovništvo je odlika mladih, i to je dobro. Dobro je biti buntovan, dobro je biti kontra dosta toga, ali ne bez pokrića. Trebate vidjeti gdje smo griješili – svijest o zelenilu, svijest o šumama, svijest o planetu zapravo; možete li tu nekako pomoći, jer mislim da smo kompletno na rubu. Mislim da ćemo planet Zemlju rasturiti. E sad, na vama je pokrenuti neke stvari. Je li to rock ili pop ili jazz – tu neku toleranciju, tu jednu svijest potrebno je u svijetu kompletno razviti, ali to dolazi s vama mladima. Ne nešto naučeno, preneseno, doneseno. Zaista, ljubav i tolerancija, a iz toga sve proizlazi. Neće nestati kazališta, neće nestati knjige, bez obzira na Internet. Naravno da postoje ove krizne faze, naša je država u krizi. Nisam kompetentna na način da kažem tko je kriv, mislim da se to skupljalo godinama, nekakvo neznanje i svijest ljudi koja je bila dosta niska sada kulminira. Negdje bi se tu trebalo počistiti. Jedna skupina ljudi koja bi svjesno i iskreno neke stvari postavila bez osvete i bez političkih stranaka na mjesto, jer kod nas se o tome radi. Kod nas su stranke i politika ono što postavlja. Ali nismo to samo mi u Hrvatskoj; Amerika koja ima tu silnu demokraciju toliko je još uvijek, zapravo, rasistička.

Foto: facebook.com/pages/Hrvatsko-narodno-kazalište-u-Osijeku

Foto: facebook.com/pages/Hrvatsko-narodno-kazalište-u-Osijeku

Na našoj se filmskoj sceni u posljednje vrijeme počelo nešto događati, no mislite li da smo previše zapeli za tematiziranje rata kroz filmove i da smo zapeli u 90-ima?

Mislim da je sve uvijek otprilike isto. Možda je bilo nekakvih scenarija koji su bili, ajmo reći, aktualni i ’94. Zavisi koja je bila politika, zavisi tko je bio na vlasti, tko je bio predsjednik, zavisi tko je s kim dobar. To su one osnovne stvari, ne bih rekla ružne, ali su uvijek prisutne. Od kad je svijeta i vijeka je to tako. Samo treba naći mjeru u svemu tome. Ako mene pitaš imam li nekog studenta za predložiti, naravno da ću predložiti studente za koje mogu garantirati i za koje znam da su dobri. Ima vjerojatno još studenata na nekom drugom fakultetu ili na nekoj drugoj godini, ali eto to je tako. Zato je to uvijek i pitanje sreće. Potreban je talent, a nešto je valjda i u zvijezdama zapisano.

Družite se s mladim nadama našeg glumačkog svijeta. Ima li potencijala za našu filmsku industriju ili bi nam uskoro sve moglo izgledati poput ‘Krv nije voda’?

Krleža je jednom rekao: Bože me sačuvaj hrvatske kulture i srpskog junaštva. Ono što mi imamo je jedan specifičan način glume, što sad malo vodi kroz povijest, taj jedan deklamatorski način glume. Dosta smo vezani s ovim njemačkim područjem, bivša Austro-Ugarska, i dugo kroz povijest smo govorili zapravo njemački. A dolje u Dalmaciji su bili Talijani i govorilo se talijanski. Jedino se Dubrovnik dobro držao. Ali kada smo dobili svoj jezik i kulturu, bili smo podijeljeni. Sjeverna Hrvatska su bili kajkavci, ovdje u Slavoniji govori se slavonska ikavica, a dolje su pučani govorili dalmatinskom ikavicom. I u kazalištu se govorilo njemački. Jedino kazalište u kojem se govorio naš pučki hrvatski jezik su bili samostani jer su oni svoje sjemeništarce kroz ovaj praktični jezik učili i zato su nam zapravo držali i kazalište. Ljudevit Gaj je onda uzeo štokavski jezik kao standardni, a štokavski je malo nametnuti jezik, pogotovo kajkavcima. Mi imamo i drugačiji način humora. Zašto su srpski filmovi smiješni? Zato što rade živog čovjeka. A kod nas stalno imaju potrebu nešto gladiti, biti fini pa govorimo, a te misli budu samo sterilne rečenice.

(Visited 118 times, 1 visits today)

Komentari