Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Intervju

Vladimir Tomić (Moskva): “Ne želimo se zaključavati u forme”

15.12.2015. Anja NežićFoto: Facebook.com/moskva.bend

Iako su vam vjerojatno prve asocijacije kada čujete riječ „Moskva“ hladno, Putin ili votka, trebate znati kako taj toponim nije rezerviran samo za ruski grad. Iza toga se naziva krije i jedan zanimljiv riječki rock sastav kojega čine Tamara Dorčić (vokal), Kruno Kukuljan (bas), Ivan Ujević (bubnjar) te Vladimir Tomić (gitara). Upravo smo s Vladimirom Tomićem, ujedno i autorom većine pjesama ovoga benda, razmijenili pokoju o njihovim glazbenim utjecajima, željama i ambicijama, a ukratko smo i protračali domaću scenu.

Dosad ste izdali dva albuma, 2012. „Poligraf“ i u veljači ove godine, „Lovesexdistortion“. Prvi je album bio potpuno autorski dok ste na drugi odlučili uvrstiti i obrade drugih izvođača. Zašto? Je li želja za izdavanjem albuma bila veća i jača od inspiracije i strpljenja?

Poligraf  je nastajao u periodu prvih godinu i par mjeseci postojanja benda, a snimili smo ga u samo nekoliko uzastopnih dana u studiju. Već tada smo u repertoar uvrstili Femme Fatale, ali nismo osjećali da pripada u koncepciju ploče, pa smo je zadržali samo za live izvedbe. Željevši izbjeći zamku ponavljanja, drugi album nismo planirali, već smo potpuno opušteno radili na novom materijalu. Nakon što smo se uvjerili da imamo dvije gotove pjesme, bukirali smo studio i otišli ih snimati, bez opterećenja gdje nas to može odvesti. To nam je dalo mogućnost bilježenja i razvoja kroz koji je bend prolazio, od promjena članova, hvatanja nove energije… zapravo smo snimali audio dnevnik. No, u jednom smo se momentu pogledali i skužili da hvatamo neki psihodelični retro sound koji bi objedinio cijeli album. Tu su se uklopile i dvije spomenute obrade, što danas nije učestala praksa, i slutili smo kako će nekome stršati. Ipak, nismo se htjeli povoditi za mogućim kritikama, ionako smo album snimali najprije zbog sebe. Korak po korak, stigli smo do Zlatnog dječaka, zadnje snimljene pjesme, i skužili, hej, ovo je deveta pjesma kojom zatvaramo priču oko albuma.

Foto: Facebook.com/moskva.bend

Foto: Facebook.com/moskva.bend

Riječani ste, dolazite iz grada čijim ulicama jednako teku i rock i kiša. Koliko je to utjecalo na vas? Koji su vam najdraži riječki bendovi? Koliko je riječka povijest rocka utjecala na vaš zvuk?

Ovo zvuči kao krilatica za auto naljepnice, zar ne? RiRock i danas znači više od geografske odrednice i, iako u drukčijem kontekstu naspram prošlih vremena, o kojima mogu s guštom čitati i slušati, još uvijek postoji. S jedne strane u obliku festivala koji se neumorno održava već trideset i sedmu godinu zaredom, dajući priliku mladim bendovima da stanu prvi put na binu, a s druge strane kao scena čiji protagonisti entuzijstično i sa snažnim uvjerenjem ustraju na svojim bendovima i projektima, bez pomisli kako to može prerasti u borbu s vjetrenjačama i pokušavaju napraviti bilo kakav pomak na široj glazbenoj karti. Pojedinci često surađuju jedni s drugima, što se sigurno onda i preslika na cjelokupni riječki zvuk. No osim toga, najviše što se u meni usadilo je upravo ne odustajanje u inat svemu.

„Lovesexdistortion“ najavili ste singlom Svijet je naš, duetom s Ivanom Dečakom. Kako je došlo do ove suradnje?

Ivana smo upoznali preko zajedničkih prijatelja i diskografa, cijenim njegov autorski potpis kao i rad Vatre. Pjesmu smo napravili za čas, možda dvije probe, a na toj je energiji došao i tekst. Napisavši ga, ideja za gostujući muški glas, praktički se sama nametnula. Predstavivši ideju bendu, mućkali smo glavama par minuta dok nismo, skoro unisono, predložili jedni drugima, upravo Ivana Dečaka. Dogovorili s Matejem Zecom termin za studio, u dva-tri sata snimili stvar i poslali mu je, s upitom za suradnju, na mejl. Nismo dugo čekali na njegov pozitivan odgovor.

Ta je pjesma postala apsolutni hit i provela devet tjedana na službenoj IHG Top 40 ljestvici. Čini mi se kako ste njome malo zakoračili u mainstream vode, pogotovo u odnosu na kompletan „Poligraf“. Jeste li zadovoljni krajnjim rezultatom? Je li Moskva više Moskva u Svijetu za nas ili, primjerice, Otoku?

Pjesma je svojim odjekom u radijskom eteru sigurno pomogla da se za bend čuje malo izvan okvira u kojima smo dotada djelovali. Međutim, naše ambicije ne streme radijskim top listama, iako nam nije nikako mrsko kad neka naša pjesma boravi tamo, tja, kome bi bilo! Ponekad me strah da kad postanem zadovoljan nečime, mogu od toga i odustati, da nisam dostigao svoj limit, sreća po mene, pa u rokenrolu neprestalno nalazim nove izazove, koji me motiviraju u mogućem razvoju i napretku. Utjecaje crpim odsvuda, pa se tako povedem osjećajem i ukusom u kojem bi smjeru neka pjesma mogla ići, naravno, sve se to lako promijeni jednom kad počnemo stvar čerečiti u svojoj prostoriji. Ne želim se zaključavati u forme, možda zato jer pravu nisam pronašao pa još uvijek hrabro idem nekim meni nepoznatim stazama. Možda se naoko čini kako je Svijet je naš antiteza Otoku, ali upravo suprotnosti najbolje komplementiraju jedna drugu.

U kojem smjeru bi se voljeli dalje razvijati? Možemo li očekivati bogatu diskografsku budućnost? Kakav mora biti vaš album da biste ga uopće predstavili diskografima, a onda i publici?

Iako je albumski format na zalazu snage, gubi na svom značaju i nekadašnjoj slavi, i dalje držim kako je ta cjelina najbolji način da bend predstavi svoj, ajmo reći, umjetnički koncept. U neizvjesenim vremenima kakva su danas, teško je predvidjeti što će se sutra dogoditi, no nas to ne zadržava, pa kako smo aktivan i kreativan bend, naivno se i hrabro prepuštamo planiranju i građenju novog albuma kojemu već naziremo konture. Pjesme se nikad nisu pisale ni uvježbavale lakše nego sada, a u takvoj zanesenoj atmosferi događaju se naljepše i najneočekivanije stvari. No ne gubimo lako kompas pa izoštrenih čula brzo prepoznamo materijal kojim nismo zadovoljni i instantno ga eliminiramo! Jer prvo moramo zadovoljiti svoje kriterije kako bi stali iza svake pjesme koju napravimo, kao što smo i dosad radili, i s tim uvjerenjem i sigunošću lako možemo dalje.

Foto: Facebook.com/moskva.bend

Foto: Facebook.com/moskva.bend

Što članovi Moskve privatno slušaju? Koga posebno cijenite i zašto? Kakvo je vaše mišljenje o domaćoj sceni?

Različitih smo glazbenih ukusa, ali razvojem u ovih nekoliko godina pronalazimo zajednički smjer i zvuk koji bi nas najbolje predstavio. Upravo u glazbi nastaloj krajem šezdesetih i prvoj polovici sedamdesetih osobno nalazim najveće zadovoljstvo i inspiraciju. Blues rock i hard rock začinjeni psihodeličnim, i eventualno prog, avanturama još uvijek su neprelegedan teritorij kojim se krećem. U obzir dolaze i moderni bendovi,  isključivo napajni iz istog izvora i sličnih stavova, sve drugo me ostavlja apsolutno ravnodušnim! Upravo takav pristup komponiranju glazbe prepoznali smo kao svoj modus operandi. Ono što možemo ponuditi na bini, želimo preseliti u studijske uvjete. Klasični rock trio sa ženskim vokalom, bez trikova!

Sva sreća pa nisam baš tako strog, te svako toliko provirim i na stanje u hrvatskoj glazbenoj sceni, ali onoj, s druge strane mainstreama. U gustom preplitanju različitih lokalno i žanrovsko rascjepkanih mikroscena, i po principu za svakog ponešto, učestalih koncerata, čini se kako situacija nikad nije bila živahnija! U  nepreglednom bespuću internetskih rukavaca, kojima bi i Amazona pozavidjela, objavljivanje albuma po svim mogućim servisima i kanalima nikada nije bilo lakše, ipak popratiti svaki virtualni diskografski pokušaj ambiciozan je pothvat. Portali možda pomažu usmjeravanjem, ali to ipak ostaje neatraktivno za veće medije koji bi možda izvukli priču iznad zemlje, što je u redu, jer ionako cijela alternativna scena načelno zazire od pristupanja mainstreamu. Ili stvari nisu kakvima se čine?

A sada klasično pitanje za kraj. Kakvi su vam daljnji planovi? Gdje se sve može čuti i vidjeti Moskvu?

Upravo smo objavili Privid, peti singl s „Lovesexdistortiona“, i na taj način završili dvogodišnji ciklus plasiranja pjesama s tog albuma. No koncertna promocija još traje pa smo nedavno, 28. 11.,  nastupali u pulskom Uljaniku, a zasvirat ćemo i prvi put za doček Nove godine, i to na  Korzu, u Rijeci. No ni tu nećemo stati jer su u planu svirke za veljaču i proljeće 2016. godine, ali o tome ćete uskoro moći saznati na našoj Facebook stranici.

Komentari