Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Intervju

Vladimira Becić: “Mene zanima ono što je svakodnevno, između velike sreće ili nesreće jer upravo to čini život zanimljivim”

08.03.2015. Pisci i književnost
Foto: Pisci i književnost/ Vladimira Becić

Foto: Pisci i književnost/ Vladimira Becić

Vladimira Becić rođena je 1971. godine u Zadru. Piše kratke priče i romane. Godine 2013. izdala je fantasy roman Orsia. Strastvena je čitateljica detektivskih i fantasy romana, te se nada da će jednog dana napisati svoj vlastiti detektivski roman u stilu Agathe Christie, iako već duže vrijeme piše fantasy priče. Na njen su rad utjecali: Marija Jurić Zagorka, Dame Agatha Christie, Sir Arthur Conan Doyle, Laurie R. King, i mnogi drugi.

Petra Kranjec (čitateljica): Koja Vam je najdraža uspomena iz djetinjstva?
Odlazak kod bake u Bosnu. Gomila prirode, polja, livada i životinja za maziti.

Vlasta Šafranić (čitateljica): U kojoj godini se javila želja za pisanjem?
Pisala sam još u školi, vrlo dobre zadaće koje su me spašavale jer nisam bila baš najbolja s lektirom. Bila je to praktična primjena pisanja, ništa više. Želja da pišem onako bez razloga se javila prije kojih par godina, s tim da sam baš ‘zaozbiljno’ počela pisati 2009. godine.

Petra Kranjec: Čime se bavite?
S obzirom da sam u mirovini, mogu se posvetiti isključivo onome što volim: istraživanju, čitanju i pisanju – jer to je troje usko povezano i ne ide jedno bez drugog, zatim radu s mladim autorima, brizi za životinje i svojim hobijima.

Vlasta Šafranić: O kojim temama najviše volite pisati?
O onim svakodnevnim, koje nam redovno promiču zato jer su tako… tu. Ljudi često vide samo ekstreme: nesreće, smrti, bol, gubitak, ili velike sreće, kojih je puno manje. Mene zanima ono što je između jer upravo to čini život zanimljivim.

Mateja Barić (čitateljica): Imate li neko posebno mjesto za pisanje?
Pokušavam što više raditi za radnim stolom i steći naviku rada. Ali iskreno, najčešće ipak završim pišući na kauču za laptopom koji nije ‘radni’.

Kruno Šafranić (pisac): Koliko šalica kave popijete dok pišete?
Previše. Što znači više od pet. U svoju obranu mogu reći da pijem ‘nesicu’, a ne pravu tursku.

Kruno Šafranić: Kako je nastala vaša knjiga Orsia?
Nastala je kao posljedica oklade da sam u stanju napisati roman. Ja sam tvrdila da nisam i da ću to dokazati. Uzela sam svoju kratku priču i počela pisati smatrajući da iz toga nikad neće nastati ništa konstruktivno. Izgubila sam okladu.

Elma Suta (čitateljica): Što izdvaja vašu knjigu od gomile ostalih?
U Orsiji ljubav nije svemoguća kao u većini YA romana. U svaki odnos, pa tako i ljubavni, treba unijeti dosta rada ako želimo da on opstane. Također, Orsia ukazuje da ljubavna veza nije sve čemu djevojke teže. Neke se možda žele posvetiti studiju i poslu i to je sasvim u redu. I ne treba ih u tome sprječavati ‘jer je normalno da se cura uda’. Izašli smo iz srednjeg vijeka i Orsia to nastoji istaknuti. Djevojke imaju pravo raditi sa svojim životom ono što njima odgovara, a ne što je ‘normalno’.

Petra Kranjec: Kakav je osjećaj vidjeti vašu knjigu na polici u knjižari?
Jako, jako čudan. Iskreno, još uvijek nemam osjećaj, iako je prošlo skoro dvije godine, da je to moja knjiga na polici.

Elma Suta: Podijelite s nama neku priču o ljudima koje ste susreli dok ste radili istraživanje za knjigu?
Svaki put kad nešto pišem obavezno istražujem, ne samo kad pišem knjigu. Ako nešto ne znam, uvijek pitam one koji su stručnjaci u području koje mi treba. Tako su mi za Orsiju najveći problemi bili oni vezani za prirodne znanosti i prostor u kojem se uopće ne snalazim. Srećom, imam prijatelje kojima dobro ide jedno i drugo, tako da mi je prvi pomagao svaki put kad bi zapela na kemiji i biologiji. Istina, najčešće bi njegovi odgovori upropastili ideju koju sam imala, tako da je na kraju znao konstatirati: ‘Opet sam sve upropastio? A ništa, srećom pa pišeš fantasy, reci da je magija!’ Drugi mi je pak crtao detaljne karte Medvednice pofarbane šarenim bojama ne bi li se lakše snašla dok sam pisala kuda se sve kreću likovi iz Orsije. On me i naučio koristiti Google Maps i Google Earth, tako da se sada mogu snaći i sama.

Petra Kranjec: Nedavno ste na natjecanju za najbolju priču u klubu Pisci i književnost bili član žirija. Podijelite to iskustvo s nama?
Vrlo neobično iskustvo. U stvari, sad s određene vremenske udaljenosti ga mogu usporediti s kopanjem po škrinji s tavana. Ima svega i svačega, a onda odjednom nađeš prave bisere i dragulje od priča. I onda si sretan kao malo dijete. Uvijek se veselim kad naletim na dobru priču.

Kruno Šafranić: Pišete li i poeziju? Možete li s nama podijeliti jednu vašu pjesmu?
Ne, poeziju nikad nisam pisala. Barem ne pravu poeziju. Pjesme u prozi iz srednje škole definitivno ne računam pod pisanje poezije.

Petra Kranjec: Koja vam je najdraža knjiga?
Samo jedna? Nemoguće je odgovoriti samo jednom knjigom. Jer tu je Sherlock Holmes, pa Agahta i njezin Leš u biblioteci, Smrt u vikarijatu i Kod bijelog konja, pa Hesseovi Demian i Stepski vuk, pa Derviš i Smrt od Selimovića, pa Harry Potter, pa Saga o Vorkosiganima, pa Šenoa, pa Ann Rice, pa Kvaka 22 Josepha Hellera…

Mateja Barić: Osim čitanja i pisanja, imate li još neki hobi?
Fotografiranje-kad sam vani. Štrikanje-kad me loše vrijeme zatvori u kuću. Pravljenje nakita i svega ostaloga kad dobijem inspiraciju lutajući po Pintrestu. A od ovog ljeta imam i mali vrt na balkonu, pa pokušavam održati biljke na životu.

Kruno Šafranić: Volite li životinje i imate li kućnog ljubimca?
Obožavam životinje i volim se brinuti o njima. Imam pravi mali zoološki vrt: činčile, degue, gerbile, štakore, papigu tigricu i psa.

Petra Kranjec: Koje godišnje doba najviše volite i zašto?
Ljeto. Jer je toplo. Potpisujem za cijelu godinu ljeta i dva tjedna snijega oko Božića, čisto ugođaja radi.

Kruno Šafranić: Živite li sami ili sa svojom obitelji?
Sama, ako ne računamo kućne ljubimce pod obitelj. Iako, oni jesu obitelj.

Petra Kranjec: Tko najviše cijeni vaš rad?
Neobično pitanje. Znam kome se sviđa moj rad. Ali nikad nisam razmišljala o tome kao da je to sinonim za cijeniti, makar valjda jest. Uglavnom, znam da se sviđa mojim bližnjima (oni su ujedno i prve žrtve svake napisane priče ili romana i uvijek traže još, pa stoga zaključujem da im se moj rad sviđa). I čitateljima, inače ne bi čitali.

Kruno Šafranić: Ovo zanima mnoge mlade pisce koji pišu ili su tek započeli s pisanjem. Koji biste savjet dali mladim piscima kako, zašto i o čemu pisati?
Kako pisati? Uporno rekla bih, jer nema nekog recepta. Zašto? Da se zabavite. Slavu i pare teško da ćete dobiti, pa onda bar pišite tako da vam bude zabavno. O čemu? O onome što volite i o onome što znate. Sve drugo niste vi i to će se vidjeti u vašim pričama i romanima.

Petra Kranjec: Gdje vas možemo čitati u virtualnom svijetu?
U virtualnom svijetu me se nađe na http://www.vladimira-becic.com/.

Intervju s Vladimirom Becić vodila Petra Kranjec.
Oko realizacije intervjua pomogao Kruno Šafranić.

(Visited 188 times, 1 visits today)

Komentari