Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Intervju

Žen: Mi smo filteri svojih osjećaja i doživljaja, svijeta i svijesti oko nas

06.10.2014. Marta Lučić
Foto: facebook.com/ Žen

Foto: facebook.com/ Žen

Kraut-post-math-synth-electro-dreamy-psy-indie-rock. Možda na prvu izgleda samo kao razmiješani abecedarij glazbenih žanrova, jer koliko je zapravo teorija etiketiranja provedljiva u glazbenom smislu. Navedeni zbir predstavlja dio rečenice kojim se opisuje audio-vizualni četvorac Žen. Ono što je bitno je jedna riječ koja se nastavlja na sve te nabrojene žanrove i time završava rečenicu – “experience”.

Žen nije samo bend, niti samo audio-vizualni bend. Žen je doživljaj. Žen je sintezija boja, zvuka i lako će u vama probuditi osjećaje za koje možda niste znali da postoje. Ukoliko kojim slučajem od osnutka 2009. do sada niste čuli za Evu Badanjak, Saru Ercegović, Ivonu Ivković i Tanju Minarik, pripremite se. Na nešto jedinstveno, na osvjeŽENje naše scene, četvorac koji iskače van svih okvira – što glazbom, što zvukom, tekstovima i vizualima. Žen iza sebe ima album prvijenac “I onda je sve počelo”, izdan prošle godine pod labelom Unrecords. Sve to možete vidjeti, čuti i osjetiti sutra –  7. listopada u Tvornici Kulture, gdje Žen nastupa zajedno s ekspresivnim romantičnim folk dvojcem Seine. No, sad je vrijeme  bolje upoznate ŽEN, u Ziherovom intervjuu!

Kada je svaka od vas imala prvi ozbiljniji kontakt s glazbom/instrumentima? Kada ste osjetile potrebu za glazbenim izražavanjem?

Ivona: Dosta kasno, tamo negdje početkom srednje škole, počela sam ziheraški, s gitarom. Kasnije sam otkrila bas kao instrument kojeg želim dalje razvijati, i kojeg sam razvijala kroz par bendova, do Žen-a. I onda opet: eksplozija mogućnosti, efekti, analogna elektronika… Zvuk je nešto što se nikad ne prestaje iznova otkrivati.

Sara: Glazba mi je oduvijek jako bitna, otkad znam za sebe želim svirati, a tu želju sam realizirala u srednjoj školi, kada sam počela svirati gitaru. U rano-srednjim dvadesetima počela sam svirati bubnjeve, koji su polako istisnuli gitaru i postali moj glavni instrument, a zadnjih par godina me interesiraju i synthevi, tako da sada kombiniram to dvoje, igram se ritmom i sintezom zvuka.

Eva: Moj prvi doticaj s glazbom bila je klasična gitara u osnovnoj glazbenoj školi, koju sam kao dijete pohađala i nisam nikada završila. Sredinom srednje sam nanovo počela svirati jer mi se svidio “Californication”, album od RHCP, ali sam tek na drugoj godini studiranja počela razmišljati o sviranju u bendu.

Kako je od Ž/buke nastao Žen? Koliko je to promjena donijelo zvuku, a koliko odnosima unutar benda?

Ivona: Sara i Eva su svirale u bendu Ž/Buka, dok sam ja tada svirala u Spini i viđale smo se sporadično na svirkama i po klupskoj sceni Zagreba. Odlaskom basistice Sunčane iz Ž/Buke i raspadom mog benda dogodio se ovaj glazbeni spoj, Sara, Eva i ja… Ljudi koji sviraju, stvaraju zajedno, u jednom svom segmentu prestaju biti zasebne jedinke i stapaju svoje kreativne energije u nešto novo, nešto takvo ne može nastati niti živjeti bez tog jedinstvenog spoja. Onda nam se u ljeto 2011. pridružila i Tanja, koja je našem zvuku dodala dimenziju slike i pokreta.

Kako u Ženu nastaje pjesma? Zajedničkim snagama? Na koncertima često spominjete priču o misterioznom druženju i nekoj šumi pod naslovom Slučaj No.3583. Imate li ponekad problema s imenovanjem pjesama? Kako to rješavate?

Ivona: Najčešće Eva dođe s nekom melodijom, idejom, koju onda posadimo i dalje zalijevamo idejama dok ne naraste pjesma. Nekad se rodi iz spontanog jammanja, nekad nastane iz jednog tona koji je dobro zaškripao u distorziji, iz neke igre ritmova… Što se tiče imenovanja pjesama, ne razmišljamo o tome dok ne bude potrebno (npr. kad ih treba imenovati za omot albuma), tako da dugo zadržavamo radne nazive, kao što su maštovito prozvane Nova, Nova najnovija, Nova-kalupi i slično.

Budući da vaši zanimljivi tekstovi ponekad zbunjuju i potiču na traganje za značenjem, kako doživljavate svoj odnos prema tekstovima? Koliko vam je bitan tekst, a koliko glazba?

Ivona: Naši tekstovi su komadići doživljaja, poanta događaja, nešto što se ugnijezdilo u glazbi i s kojima ta glazba raste i gradi se, gotovo da su entiteti i bića za sebe, element iznenađenja i stupovi pjesme istodobno. Riječi pretočene u glazbu, pa opet natrag u riječi, još jedna je od dimenzija zvuka.

Eva: Podjednako nam je bitno osmisliti instrumentalne aranžmane kao i tekstove. Nekada su poruke jasne, nekada nisu jer su samo dio toka misli koji se dešava pri pisanju, neka zanimljiva rečenica ili riječ.

Sara: Volimo da se tekstovi mogu doživljavati na sličan način kao i instrumentalni i vizualni dio našeg izričaja, pa često svoje misli dovodimo do razine apstrakcije i trudimo se kompletnom slikom prenijeti energiju i emociju pjesme, i pritom ostaviti prostora da publika može razviti svoje asocijacije i tako uči u priču, a ne samo ju promatrati.

Budući da ste audio-vizualni bend, za izvrsni VJ-ing brine se Tanja Minarik. Ovim putem pohvaljujem vaše predivne, zanimljive vizuale koji, osim što izvrsno vizualno prikazuju osjećaj vašeg benda, na koncertima su odlično povezani s glazbom. Stoga je moje pitanje, kako nastaju vizuali? Nakon što nastane pjesma ili? Kako ih osmišlja Tanja i sudjeluje li ostatak benda u procesu?

Tanja: Provodimo dosta vremena zajedno, na turnejama, koncertima, a i privatno, razgovaramo o stvarima koje radimo i onda ih dorađujemo neovisno. Materijale stvaramo zajedno na nekoj apstraktnoj razini, inspiriramo se međusobno, no proces stvaranja je uglavnom odvojen.

U zadnje smo vrijeme, na nekoliko koncerta u Zagrebu (Booksa, Kula Lotršćak), imali smo priliku vidjeti  zanimljivi analogni VJ-ing.  Otkud ideja za to (osim da se možda bolje poveže s akustičnom izvedbom benda)?

Tanja: Analogni VJ-ing, tj. VJ-ing uz pomoć grafoskopa i dijaprojektora, projekt je kojeg sam razvijala s Vanom Gaćinom. Pokušale smo čak i prije par godina na jednom koncertu u Močvari uklopiti takvu vrstu projekcija u Ženov “regularni” nastup, no to tada nije zaživilo. Kad je glazbeni dio benda napravio aranžmane za akustične nastupe, odlučile smo razviti tu ideju s analognim VJ-ingom, jer stilski i konceptualno odgovara takvoj vrsti nastupa.

Foto: Žen/ facebook.com

Foto: Žen/ facebook.com

Koliko često nastupate akustično? Budući da vaš zvuk primarno nije takav, jeste li imale problema s prearanžiranjem pjesama u akustične verzije? Planirate li u budućnosti još takvih koncerata?

Ivona: Akustični aranžman nam je, dok smo razmišljale o njemu, definitivno bio izazov. Kako pretočiti sve te zvukove koje valjamo kroz pojačala, efekte, sinteve, kablove, ampere i ohme, u nešto što je kompaktno i prijenosno – nešto što u polu-šali zovemo “setom za plažu”: dvije gitare, udaraljke, šuškalice, glockenspiel, melodika. Bilo je zabavno i ne toliko zahtjevno koliko nam se na prvi pogled činilo. Mislim da smo akustično/analognim setom izvukle na površinu i podvukle onu nježnu, romantičnu, sanjarsku notu Žena.

Sara: Prije nego smo počele razrađivati akustični set odlučile smo da mora bit takav da možemo biciklima doći na koncert, i tako se desilo da zvuk koji gradimo s brdom opreme svedemo na dvije gitare i mali set šuškalica, što je prilično oskudan instrumentarij s obzirom da imamo dosta bučnih i zvukovima bogatih instrumentala u pjesmama koje je trebalo izvest bez struje, a istovremeno zadržati bit pjesme. Meni se rezultat jako sviđa, i naravno, namjeravamo imati još takvih koncerata.

Tanja: Iduća akustično – analogna izvedba koju imamo odvija se u sklopu festivala svjetla “Mjestimice svjetlo”, na Gornjem gradu, u petak 10.10. u 22h.

Recite mi nešto o suradnji s bečkim queer-feminističkim labelom Unrecords. Možete i preporučiti neke druge izvođače pod tim labelom, da bacimo uho.

Ivona: Stvarno je lijepo kad se dese sinkroniciteti poput ovog – naša početna namjera bila je izdati album samostalno, iako jesmo pomalo tražile i pregledavale i razgovarale o mogućnostima. U isto vrijeme Unrecords ekipa je čula naš zvuk i odlučile su nam se javiti. Dogodilo se vrlo spontano, prirodno i logično – suradnja kako glazbene, tako i aktivističke prirode.

Sara: Iz Unrecords obitelji preporučamo Möström, Mayr i Petra und der Wolf, koje su prošli mjesec izdale album.

Kako je došlo do  koncertno-party-inicijative Živ Žar Žur? Možete najaviti neke nadolazeće koncerte?

Sara: Živ Žar Žur je nastao iz želje da pomognemo bendovima koji su na turneji i žele svirati u ovoj regiji. Čim smo stekle prva poznanstva na glazbenoj sceni izvan Zagreba i Hrvatske, počele smo tim bendovima, koje smo upoznale, organizirati koncerte, ali s vremenom se naša mail adresa rasparčala po glazbenoj sceni, te je koncerata bilo sve više i shvatili smo da radimo baš super stvar i da zagrebačkoj publici predstavljamo genijalne izvođače koje najvjerojatnije nikada ne bi imali priliku čuti uživo, pa smo toj do tada bezimenoj inicijativi dali i ime, kako bi publika mogla lakše pratiti što radimo te otići na odličan koncert. Sljedeći gig je 20.10. (ponedjeljak) u klubu Attack, kada nastupaju dva jako zanimljiva benda iz Francuske: prog noise duo Milkilo i bend Ça, koji redefinira pojam math rocka.

Foto: facebook.com/xzenxzen

Foto: facebook.com/xzenxzen

Kako stižete spojiti ostale obaveze, a i dalje često odlaziti na tour?

Ivona: Željom i upornošću. Najčešće nosimo obaveze i na tour (upravo sad, na putu za Rijeku, u kombiju, odgovaramo na ovaj intervju).

Sara: Komplicirano je, ali uz nešto adrenalina i puno entuzijazma je itekako moguće. Sve četiri bavimo se raznim stvarima i već smo razvile mentalne prekidače kojima se prebacujemo iz jednog moda i identiteta u drugi. Osim što sve radimo (u posve različitim branšama), i Žen, izuzev probi i koncerata, zahtjeva jako puno posla, logistike, organizacije. Svašta radimo same, tiskamo majice, bukiramo koncerte, a čak smo i prostor u kojem sviramo izgradile same. Kad bolje razmislim, ne znam kako sve to stižemo. Valjda malo spavamo.

Eva: Pripreme su sigurno najteže, ali najveća sreća je biti na putu, mislima daleko od rutine.

U utorak svirate sa Seineom. Iako vam je zvuk dosta različit, zanimljiva je to koncertna suradnja. Možete istaknuti još neke koncertne suradnje ili zanimljive bendove/izvođače s naše scene koje pratite, poštujete, slušate…? 

Ivona: Mnogo je koncerata, meni je ostao u sjećanju jedan atipičan koncert u Močvari, gdje smo s Peach Pitom i DadaJihad obradile temu izravnog spoja glazbe i filma: izvodili glazbu uz nijeme filmove, što je bila i inicijalna izvedba kompozicije s kojom ćemo otvoriti večer u Malom pogonu Tvornice. U Željezari smo svirale s odličnim mladim sisačkim bendom ###. Punčke, 7MF, U pol 9 kod Sabe, Mika Male, Ćudnoređe… S mnogo smo dragih ljudi dijelile stage i backstage i uvijek ću ih rado poslušati, bez obzira na razlike u glazbenom izričaju.

Sara: Veliki sam fan Peach Pita, Šumova protiv Valova i odnedavno benda ### (čitaj: dr dr dr), s kojim ćemo u studenom ići na dvije mini turneje prema istoku. No, shvatit ću ovo „naša scena“ u malo opuštenijem značenju, jer moram spomenuti Slovence Coma Stereo, It’s Everyone Else, Ludovik Material i ŠKM Banda, te srpske bendove Virvel, Ana Never, Kriške i njihovu novu reinkarnaciju Crvi, te bend Petrol, čiji smo fanovi od početka, i koje smo uspjeli prežaliti samo zato što su Ilija i Trajče pokrenuli grupu Ti.

Za kraj najavite neke nadolazeće koncerte/evente i uputite koje zrno Žen-a ziherovcima! U jednom intervjuu Sara je izjavila zanimljivu rečenicu  da je „glazba reciklaža prirode i osjećaja“. Radi li to Žen?

Ivona: Da, ova Sarina rečenica to jako lijepo opisuje. Vjerujem kako je sve što stvaramo odbljesak onoga što vidimo, doživimo, osjetimo, čujemo, odraz sjećanja, kojeg onda puštamo kroz svoje ruke, srca i mozgove. U tom procesu zvukovi i slike se stapaju, filtriraju, razdvajaju i valjaju, oblikuju u nešto što jest tvoje vlastito, naše jedinstveno. Mi smo filteri svojih osjećaja i doživljaja, svijeta i svijesti oko nas.

Sara: Ivona je to savršeno opisala! Što se tiče koncerata, krajem mjeseca imamo nastupe u Švicarskoj i Italiji, a nakon toga idemo malo u Slavoniju i Srbiju. Čitatelje Zihera pozivam na Žen ajvar i ugodno druženje u Malom Pogonu Tvornice u utorak.

Komentari