novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Film

Vizualno zanimljiv film lošeg scenarija (“Isle of Dogs”, W. Anderson)

Isle of Dogs
Foto: facebook.com/metrographNYC
Vrijeme čitanja: 4 minute

Wes Anderson je u dosadašnjih osam dugometražnih radova u karijeri, prema mišljenjima kritike i publike, zavrijedio titulu jednog od najpopularnijih redatelja današnjice. Filmski setovi koji u sebi skrivaju osjećaj igračaka iz djetinjstva, pastelna color paleta, nesvakidašnji likovi (dodijeljeni velikim glumačkim imenima) na malim, ali nevjerojatnim avanturama i brojne reference na pop kulturu, samo su neke od karakteristika Andersonovih filmova. Stoga je i sama najava novog filma Isle of Dogs, stop-motion animirane avanture smještene u futuristički Japan, podigla filmski svijet na noge.

Premijerno prikazan na ovogodišnjem Berlinaleu, film je pratila izvrsna reklamna kampanja: od plakata izgubljenog psa na stupovima rasvjete širom metropole do Billa Murrayja koji s redateljem bubnja uvodnu temu novog filma na crvenom tepihu. Ipak, kao i mnoge filmove na ovogodišnjem Berlinaleu, Isle of Dogs pratila je kontroverza te pokušaj bojkota zbog navodno loše depikcije Japana. Tu je svakako kružila i problematika potencijalnog “bijelog spasitelja”, jednog od sporednih karaktera bijele rase koji u završnici ima nezasluženu centralnu ulogu u filmu.

Bez daljeg okolišanja, Isle of Dogs vjerojatno je najlošiji rad u Andersonovoj karijeri do sada. Kada se odstrani sav glamur Berlina i redateljskog imena te zaboravi na kontroverze, ostaje vizualno jedinstven rad oblikovan po nekoherentnom i lijeno napisanom scenariju kojem bi po kvaliteti posljednjih nekoliko godina mogli parirati scenariji filmova Amazing Spiderman i Suicide Squad.

Poglavlje I: Četiri uvodnika i nekonvencionalni preokret

Dvadeset godina u budućnosti, u Megasakiju (Tokyo u paralelnom svemiru) izbila je epidemija “pseće gripe” i “njuškaste groznice”. Kako građani strahuju za svoje živote dok se epidemija širi iz dana u dan, gradonačelnik Kobayashi (Kunichi Nomura) daje naredbu da se svi psi protjeraju na otok smeća. Nekoliko mjeseci poslije maleni avion spušta se na otok. Njegov je pilot dvanaestogodišnji Atari (Koyu Rankin), nećak gradonačelnika Kobayashija u potrazi za svojim psom Spotsom. Dječakovoj avanturi pridružuje se i čopor napuštenih pasa, Rex (Edward Norton), Boss (Bill Murray), King (Bob Balaban), Duke (Jeff Goldblum) i Chief (Bryan Cranston), spremni da još jednom dokažu svoju titulu “čovjekova najboljeg prijatelja”.

Prvi čin filma Anderson je bespotrebno pretrpao s četiri različita uvodnika. Film kreće od mržnje prema psima koju posjeduje Kobayashi loza, preko detaljnog, ali nekonvencionalnog uvodnika za negativca filma, zatim uvodnika petorice napuštenih pasa na otoku i na kraju Atarijevog uvodnog slijetanja na otok. Da bi stvari bile još kompleksnije, Anderson iz nekog razloga uvodi i ideju da je Atarijev pas Spots mrtav.

Dok bi mnogi mogli pomisliti da ova četiri uvodnika donose dubinu u priču te da su tu kako bi na “avanturu” krenuli s već razvijenim likovima, potrebno je naglasiti da kako film odmiče, uvodima utemeljena događanja ne igraju neku ulogu. Četiri od pet pasa iz uvodnika tijekom drugog čina totalno gube svoju funkciju, gradonačelnik Kobayashi pojavi se u još nekolicini scena iste “dubine” koju posjeduje ona iz uvodnika, dok u samoj završnici i cijeli uvodnik oko Kobayashi loze gubi svoj smisao. Što se tiče samog preokreta na preokret o preminulom Spotsu, kasnijim razvojem lika Chiefa (te potiskivanjem preostalih pasa iz čopora u treći plan) moglo bi se naslutiti da je Anderson izvorno zamislio Isle of Dogs kao mračniju priču s hladnokrvnim gubicima mnogobrojnih likova.

Foto: facebook.com/isleofdogsmovie/
Poglavlje II: Laka zamjenjivost likova

Najveća zamjerka filmu upravo se nalazi u prenatrpanosti likovima i njihovoj nedovoljnoj funkcionalnosti, što u završnici rezultira gledanjem gomile jednostavnih i pretjerano nepovezanih radnji koje dovode do disharmonije u dinamici filma. Nakon niza sporednih događaja, finalni čin filma naguran je u manje od deset minuta u kojima niz događaja nema obrazloženja u prethodnim segmentima filma. Šteta je vidjeti da uvodna ljubavna priča Chiefa i Nutmeg (Scarlett Johansson) ostaje neistražena, da pas Oracle (Tilda Swinton) služi kao blagi komični otklon, a mogao bi igrati snažniju ulogu u radnji baš kao i Rex, Boss, King i Duke.

Ono što s druge strane užasava je činjenica da čak ni glavni likovi filma nisu dobro isprofilirani. Atarijeva ljubav prema Spotsu nikad nije vidljiva, gradonačelnik Kobayashi zao je po defaultu, a Chief, nekadašnji ulični pas, u trenutku odbacuje sve svoje navike i instinkte bez ikakvog objašnjenja. Tu je svakako i “slon u prostoriji” lik Tracy Walker (Greta Gerwig) koji zaslužuje poseban paragraf zahvaljujući svojoj problematičnosti.

Foto: facebook.com/isleofdogsmovie
Poglavlje III: Bijeli spasitelj

Lik Tracy Walker mogao bi se smatrati najlošijim momentom filma zbog kojeg su kontroverze o “bijelom spasitelju” te lošoj reprezentaciji Japana dijelom i počele. Radnja osmišljena za ovaj lik psećeg aktivista, vezana uz lijek protiv pseće epidemije, mogla je biti izvedena kroz nekoliko već utemeljenih ljudskih (premda realno i psećih) likova. Najviše potencijala za ovu spasiteljsku ulogu te razbijanje predrasuda o “bijelom spasitelju” svakako bi imao lik laboratorijske pomoćnice imena Yoko Ono (koju doista tumači Yoko Ono). Ipak, Anderson je odlučio ubaciti protagonistkinju Tracy Walker pred kraj drugog čina filma, manje ili više očito kako bi imao još jedno zvjezdano ime u filmu.

Jedan od boljih komičnih trenutaka koji se vraća kroz film je jezična barijera između pasa i ljudi, gdje likovi životinja govore engleskim jezikom, dok se ljudski likovi striktno koriste japanskim. I onda na scenu stupa Tracy, jedini ljudski lik koji govori engleski jezik, što u potpunosti uništava sjajnu foru.

Poglavlje IV: Slijepilo pred problemima

Sve u svemu, prosječnom fanu filmova Wesa Andersona vjerojatno ništa od ovoga neće smetati. Kada netko nudi filmove prepune velikih holivudskih imena, zna kako se igrati s referencama pop kulture i napraviti vizualno lijep film, loše se pripovijedanje do neke mjere ipak može pogurati u drugi plan. Istinskim filmofilima željnima Andersonove animacije i dalje ostaje Fantastični gospodin Lisac.


Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije. 

Be social
Što misliš o ovom filmu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari