Ivo Gregurević – glumačka veličina koja je zadužila našu kulturu
U prvim danima nove 2019. godine opraštamo se od Ive Gregurevića, veličine koja je zadužila našu kulturu i prometnula se u jedno od najboljih i najpoznatijih imena hrvatskog glumišta. Debitiravši 1977. godine u filmu Bogdana Žižića Ne naginji se van, Gregurević započinje svoj glumački put koji će obilježiti cijelu jednu epohu, a nedvojbeni talent priskrbljuje mu na tom putu brojne nagrade struke, ali i publike, kojima potvrđuje svoje smještanje u kategoriju najboljih.
Osim na filmu, Gregurević je bio aktivan i u kazalištu. Mlađa ga generacija vjerojatno najviše pamti po ulozi Marka Kosmičkog u seriji Odmori se, zaslužio si, dok se oni stariji vjerojatno prisjećaju Netjaka ili pak Cinca Kapulice, uloga koje su samo dio nevjerojatnog opusa i postignuća ovog glumca zbog čega ga se često stavlja uz bok Fabijana Šovagovića i Borisa Dvornika, potpuno opravdano.
Od prvog pojavljivanja do naznaka budućeg tandema Kosmički
Mladić iz Dalmatinske zagore koji potaknut pričama gastarbajtera što se povremeno vraćaju kući, odlučuje otići i sreću pronaći u dalekom Frankfurtu na Majni bila je uloga koja je označila prvi susret publike s budućim miljenikom ekrana u filmu Bogdana Žižića Ne naginji se van, 1977. godine. Mladi Ivo Gregurević za svoju je prvu glavnu ulogu u karijeri dobio brojne pohvale, a sam film osvojio je Zlatnu arenu na Pulskom filmskom festivalu te godine.
Iste je godine zaigrao u poznatom filmu Mećava, redatelja Antuna Vrdoljaka i prvi puta surađivao s Verom Zimom, glumicom s kojom će kasnije tvoriti prepoznatljivi tandem Kosmički.
Uslijedile su uloge u filmovima Osuđeni, Gradilište, Osvajanje slobode, Usijanje, Visoki napon i Gosti iz Galaksije, Duet za jednu noć, Veliki talent, Kiklop, Treći ključ, Život sa stricem, Bez trećeg, Doktorova moć, Maršal, a posebno je poznata njegova uloga u filmu Branka Schmidta Sokol ga nije volio u kojem je glumio ustašu Tomu.
Na pijedestalu hrvatskog glumišta
Devedesetih godina Gregurević se profilirao u vrsno glumačko ime čiji su se angažmani redali bez prestanka. Tako su plodne godine njegove karijere obilježili filmovi Doktorova moć, Stela, Priča iz Hrvatske, Svaki put kad se rastajemo, Mrtva točka, Tri muškarca Melite Žganjer, Olovna pričest, Sedma kronika, Prepoznavanje, Djed i baka se rastaju, Rusko meso… Svoje mjesto na vrhu osigurao je upravo tih godina, ulogom Čaruge, slavonskog razbojnika u istoimenom filmu Rajka Grlića.
Mnogi ga iz tog razdoblja najviše pamte po ulozi Cinca Kapulice u sada već kultnom filmu Kad mrtvi zapjevaju, redatelja Krste Papića. Hrvatski emigrant koji je lažirao svoju smrt i legao u mrtvački sanduk s vrećicom kave u ruci kako bi se vratio iz Njemačke i u miru uživao u mirovini i kavi sa svojom Macom, ostala je jedna od njegovih najupečatljivijih uloga.
U novo stoljeće i kultne uloge
U 21. stoljeće Gregurević ulazi kao jedan od najomiljenijih glumačkih lica pa tako igra u cijeloj paleti zapaženih filmova – Mliječni put, Srce nije u modi, Sami, Ne dao Bog većeg zla, Pod vedrim nebom, Što je Iva snimila 21.listopada 2003., Duh u močvari, Put lubenica, Agape, Muškarci ne plaču, Kosac… Filmovi Što je muškarac bez brkova u kojem je utjelovio gastarbajtera Marinka, Duga mračna noć iz kojeg ga pamtimo kao legendarnog Majora i Imena višnje u kojem je za glavnu ulogu dobio nagradu Filip Šovagović, bili su vrhunac njegovih filmskih ostvarenja u ranim godinama 21. stoljeća.
Odmori se, zaslužio si
Osim u području filma, Gregurević je zapažene uloge ostvario i u televizijskim serijama. Glumio je tako u čitavom nizu uspješnih serija – Mačak sa šljemom, Operacija Babarossa, Duvanski put, Nepokoreni grad, Brisani prostor, Ptice nebeske, Stipe u gostima, Mamutica, Naši i vaši, Provodi i sprovodi, Nedjeljom ujutro, subotom navečer, Periferija city, Patrola na cesti i Zora dubrovačka.
Ipak, starije ga generacije vjerojatno najviše pamte kao Netjaka u seriji Velo misto (prema knjizi Miljenka Smoje) gdje je zajedno sa svojim strikanom uveseljavao generacije, posebno scenom u kojoj je učio plesati.
Mlađima je zasigurno bliži kao Marko Kosmički, mrzovoljna glava obitelji Kosmički koja mu svojim avanturama i problemima nikako ne da mira u seriji Snježane Tribuson Odmori se, zaslužio si. Živopisan lik sa svojim ironičnim i sarkastičnim komentarima zasigurno je ušao pod kožu članova gotovo svake obitelji koja je imala priliku pogledati barem jednu epizodu ove humoristične serije.
Aktivan i na daskama koje život znače
U doticaj s kazalištem došao je 1986. godine kada je postao član ansambla Drame HNK u Zagrebu gdje je postao nacionalni prvak. Svojim je angažmanom u kazalištu tako osim filma i serija pokrio još jedno umjetničko područje i iako bez prisutstva kamere na koju je bio navikao, uloge odradio jednako odlično. Igrao je tako u Predstavi Hamleta u selu Mrduša Donja, Večeras se improvizira, Hasanaginici, I konje ubijaju, zar ne?, Dantonovoj smrti i Višnjiku.
“Umro sam, al’ sam živ!”
Uloge Netjaka, Čaruge, Cince Kapulice, Tome, Marka Kosmičkog i još gomila drugih likova ujedinjena je u glumačkoj veličini koja je ostavila trajni dug hrvatskoj kulturi i potpuno ravnopravno stala uz bok najvećih. Ostaje nam samo priznati Cinci Kapulici onu njegovu – “Umro sam, al’ sam živ!”, a Marku Kosmičkom konačno reći “laku noć”. Nek’ se odmori, zaslužio je.
