Izvještaj – Izlog suvremenog zvuka (nulti dan): Početak istraživanja
Zagrijavanje za peti Izlog suvremenog zvuka traje još od kraja travnja, a jučer je to zagrijavanje službeno završilo i na najljepši način najavilo još jedno izdanje festivala koji svake godine pomiče granice. Posljednji dan zagrijavanja ili nulti dan festivala počeo je projekcijom filma Electro – Pythagorus: A Portrait Of Martin Bartlett, nakon kojeg smo mogli uživati i dan završiti uz jedan doista suvremen, eksperimentalan koncert Pierra Bastiena, Franza Hautzingera i Alena Sinkauza. Reći ću samo da ako nas Izlog nastavi obogaćivati i inspirirati koliko je to učinio na zagrijavanju, pred nama je doista jedan hvalevrijedan festival.
Electro – Pythagorus: A Portrait Of Martin Bartlett
Martin Bartlett kanadski je glazbenik i inovator. Nakon studija glazbe okrenuo se elektroničkoj glazbi i svoj cjelokupni rad usmjerio istraživanju dosega i mogućnosti elektronike u glazbi. Budući da je Bartlett rođen 1939., stanje elektroničke glazbe bilo je, u najmanju ruku, neotkriveno. Bolje rečeno, elektronička glazba jedva i da je postojala. No za Bartletta ovo nije bila prepreka, već prazan prostor prepun mogućnosti koji je potrebno istražiti i unaprijediti. On je to i učinio te postao pionir elektronike u svijetu. Ono što je Bartlett želio, u trenutku nije postojalo te je on na sebe preuzeo zadaću sastavljanja nekih od prvih elektroničkih instrumenata koji će proizvoditi zvukove.
Koliko god Bartlettova uloga bila velika ili značajna, tužno je reći da njegov rad i važnost nisu prepoznati, bilo kao glazbenika, bilo kao važnu figuru u svakodnevno rastućoj electro sceni koja se neprestano razvija i mijenja. Osim toga, Bartletta je zanimala i intimna veza elektronike i izvođača, te je većinu svoga rada posvetio instrumentima koje je sam izrađivao. Još jedan njegov interes bila je i indonezijska glazba, a jedna je od najvažnijih ličnosti u razvoju live elektronike.
Film savršeno prikazuje vrijeme u kojem je Bartlett radio. Svijet koji je u tom trenutku bio okrenut jednoj sasvim drugačijoj glazbi. Svijet koji možda čak u tom trenutku niti nije imao uho za njegov rad. Sve ovo vjerojatno i upućuje na razloge njegove današnje anonimnosti. Radilo se o svijetu koji je bio usmjeren na rock ‘n’ roll, a mjesto za jednu osobu koja eksperimentira sa strojevima bilo je u potpunosti izvan konteksta vremena. Neimpresioniran pulsom svijeta, Bartlett je nastavio raditi sa svojim strojevima, a kroz film se mogao čuti njegov cjelokupni glazbeni opus te pisma koje je pisao svojim prijateljima, obitelji i suradnicima, koja su poslužila kako bi upotpunila portret Martina Bartletta.
Pierre Bastien, Franz Hautzinger i Alen Sinkauz
Kraj zagrijavanja i početak Izloga suvremenog zvuka označio je koncert Pierrea Bastiena, Franza Hautzingera i Alena Sinkauza. Trojica improvizatora jučer su prikazali sve čari, mogućnosti i dosege improvizacijske glazbe. Franz Hautzinger, nezaobilazna figura svjetske avangardne scene i trubač koji je osmislio nove načine korištenja trube, jučer je pokazao na koje se sve to nesvakidašnje načine može koristiti truba te iz nje izvući zvuk koji se nikako ne bi mogao povezati s instrumentom. No, nije samo poradi ovakve figure koncert bio zanimljiv.
Koncert je objedinio tri instrumenta od kojih se svaki koristio onako kako nije zamišljeno da se koristi. Truba koja svira svakojako, samo ne trubački, bas gitara koja se na trenutke svira gudalom, a na trenutke naizmjeničnim paljenjem i gašenjem u suradnji s bezbrojnim efektima proizvodi nevjerojatno atmosferičan zvuk, te kornet ili piccolo truba (nisam uspio razaznati) čijom se stalnom nadogradnjom i rekonstrukcijom na licu mjesta dobivalo upravo nezamisliv spektar zvuka.
Baš stalno igranje te rastavljanje i ponovno sastavljanje trube na licu mjesta, čime se dolazilo do nevjerojtnih zvukova, predstavljalo je jedan od zanimljivijih detalja koncerta. Pierre Bastien publiku je igrom svojim instrumentom zabavljao cijelo vrijeme, ali definitivni pobjednik večeri bio je svojevrsni duhački nastavak čiji je kraj bio uronjen u vodu koji bi prilikom upuhivanja zraka u instrument davao spoj tona koji glazbenik svira i zvuka upuhivanja zraka u vodu. Ovo nije bio najsmiješniji moment samo publici, već i bendu koji na zvukove nastale iz ovog improviziranog instrumenta nije mogao reagirati drugačije nego osmijehom.
Veselimo se nastavku Izloga suvremenog zvuka!
Ovaj je sadržaj sufinanciran sredstvima Fonda za pluralizam medija Agencije za elektroničke medije.
