Izvještaj: 150. Akustika u riječkom Tunelu uz čarobni glas ljupke Luce
U riječkom je Tunelu jučer, 8. prosinca, održano jubilarno 150. izdanje Akustike koje je u klub ispod pruge dovelo mladu kantautoricu Luciju Ćustić-Luce, ali i mnogobrojne njene obožavatelje koji su napravili pravu gužvu u malom Tunelu. Luce je u pratnji Vinka Ergotića na gitari (Vinko je inače i koautor pjesama poput Nakon dana tog i Sama ostajem) u akustičnom izdanju publici predstavila svoj EP prvijenac „U bojama“, izvele neke još neobjavljene pjesme, ali i otpjevala nekoliko obrada svojih glazbenih uzora kojima se svakim novim uratkom neodoljivo približava.
Samozatajna djevojka bujne kovrčave kose plijeni pozornost svojim upečatljivim, jakim i ugodnim glasom koji jednostavno puni prostor. Mnogi je uspoređuju s velikom svjetskom divom Adele, ali moj je dojam kako Luce nema tu notu komercijalnosti koju Adele pakira u svaku pjesmu. Luce je autor u svakom smislu, njeni su stihovi primjeri zanimljive lirike koja bi jednako vrijedila i kad bi se samo čitala, a ne i slušala. Ima tu žicu kakvu je primjerice imao Arsen Dedić i vjerujem kako ćemo od ove djevojke čuti još jako puno izuzetno kvalitetne glazbe koja neće biti stvorena samo kako bi se dobro prodavala, nego i kako bi svatko tko je sluša mogao u njoj naći sebe.
Akustične su verzije pjesama s „U bojama“ jučer bile sve samo ne crno-bijele. Nakon dana tog, Sama ostajem ili Na oblaku (odsvirana dvaput) Luce je izvela sa šarolikim spektrom emocija i svojim punim bogatim vokalom kojemu i ne trebaju popratni glazbeni instrumenti. Ona je mlada sramežljiva Josipa Lisac, a to u potpunosti postaje jasno u trenutku kada kreće izvođenje O jednoj mladosti i kad se svi počinjemo ježiti i u potpunosti uživati u svakom taktu i svakoj riječi. Nema tu ni govora o imitaciji neprikosnovene dive i njene interpretacije, Luce spomenutu numeru donosi na svoj način i to tako da bi nekog stranca koji ne poznaje opus Josipe Lisac u potpunosti mogli uvjeriti da je to zapravo Lucina pjesma. Ista je stvar i s Da sam ja netko legendarnih Indexa. Činjenica da je Lucija za uzore odabrala upravo spomenute izvođače i da svojim radom sigurno korača u njihovom smjeru potvrda je svih epiteta i pohvala koje su joj kritičari pripisali i koje itekako zaslužuje.
Jučer smo imali priliku čuti i još neobjavljene pjesme poput Vijori i Otkucaja. Ako možemo suditi prema pilot reakcijama publike u Tunelu i tim se pjesmama smiješi jednako sretna sudbina kakvu je doživjela i Možda mi koju su jučer svi znali i pjevali. Uz prskalice koje su dodatno začinile proslavu velikog rođendana Akustike, Lucin je akustični nastup bio vjerojatno najbolji poklon koji je taj program mogao dobiti. Vjerujem kako je i Luce zadovoljna odazivom i reakcijama okupljenih u Tunelu, a sigurna sam da se baš nitko od te publike ne bi bunio kada bi uskoro ponovno vidjeli Luce u Rijeci i to u pratnji benda, ali i u nekom većem prostoru poput recimo Pogona kulture.
