Istaknuto
19.09.2017.

Do kraja godine ostalo je nešto više od tri mjeseca, taman dovoljno vremena da zaboravimo loše filmsko ljeto - ovo su naslovi koje nećemo propustiti.

18.09.2017.

Međunarodni festival razvojnog kazališta Ganz novi festival u svojem će se 7. izdanju održati u dva termina, od 21. do 24. rujna te od 7. do 16. prosinca. U rujanskom dijelu programa 70-ak umjetnika/ca i studenata/ica te 45 filmskih autora/ica predstavit će svoje plesne i kazališne predstave, multimedijalne instalacije, filmove i radionice.

Glazba

Izvještaj – 3 Suns of Aberran (Scena Rogoz): Predstavljanje „Johna Doea“ ili u potrazi za identitetom

19.02.2017. Filip KušterFoto: Mislav Mesek

Prije godinu-dvije, ne znam preciznije kada i u koje vrijeme, naletio sam za vrijeme Špancirfesta na bend koji je nastupao kod crkve svetog Nikole. Većinom su to bile obrade Hendrixa, Queens of the Stone Age, Deep Purplea i sličnih bendova, a petorica srednjoškolaca činila su mi se puno iskusnijima nego što je njihova fizička pojava dala naslutiti. Nekoliko mjeseci kasnije ista stvar dogodila se stotinu metara dalje na Kazališnom trgu. Trg je bio ispunjen, većina ljudi je sjedila, dok se u pozadini nalazio manji broj znatiželjnika koji se odvažio tupkati nogom u ritmu Even Flow, ako je uopće moguće imati neki poseban ritam kada si samo gledatelj nekog takvog glazbenog čina.

Sve u svemu, koncerti su se okretali, dečki su pri kraju srednjoškolskog školovanja i takvi, vrlo mladi, sazidali su svoj zid od rocka i njegovih podžanrova, toliko bliskih, a opet modernih opticaja i bendovskih utjecaja od Toola, Kyussa, Fu Manchua, Pearl Jama, a ponajviše Hendrixa i QOTSA.

Foto: Mislav Mesek

Rast neke nove, respektabilne scene

U subotu, 18. veljače, u najdubljem prostoru varaždinskog kazališta, na sceni Rogoz imali su promociju prvog EP-a. Nisam siguran jesam li ga čekao dugo ili što sam točno očekivao, ali u lijepo popunjenom prostoru prethodila su tri zagrijavanja u obliku Eyeslashersa, Media Stresa i The Evokersa. S obzirom na to da podržavam bilo kakav oblik pristupanju rock glazbi, pogotovo na nezavisan način, napokon sam se, nakon riječkog poimanja glazbe, uvjerio da, iako nas je Varaždinaca manje, mentalitetom i odnosom prema dobroj glazbi nikad nismo previše odudarali. Više je bila stvar promocije i tradicije još od sedamdesetih koja je stavila stigmu Rijeci kao punk/rock gradu, a Varaždin kao manja sredina uvijek je bio na nešto nezanimljivijem i manje pristupačnom terenu.

Nažalost, šteta je da Varaždin nema puno prostora za koncerte (da ne kažem kako uopće nema dostojnog klupskog prostora za koncert s kvalitetnim razglasom) pa da se uz spomenute bendove pridodaju Sowas, Drone Hunter, Jam Ritual i Cold Snap. Zaista zanimljiv skup ljudi i žanrova mogao bi se napraviti kada bi postojala inicijativa, jer zainteresiranih ima, ali problemi su dublji i neću se više doticati nečega na što se ne može izravno utjecati. Uglavnom, samo ću reći i izraziti nadu kako će se stanje popraviti te krenuti u smjeru riječkog primjera gdje Jonathan kao ogledni primjer može stajati za povlačenjem nekih novih strujanja.

Foto: Mislav Mesek

Identitet nađen, proces se nastavlja

John Doe je do jučer praktički bio projekt koji se pretvorio u EP „John Doe“. Arian Peharda i Leo Pešut na gitarama daju bendu beskonačnu solo improvizaciju te pod utjecajima psihodeličnog i stoner rocka svrstavaju se među pobornike iskonskih uzora koji su svoje djelovanje temeljili na inspiraciji trenutka. Basist David Preložiček i bubnjar Leo Amidžić zatvaraju ritam sekciju koja čini podlogu za cijeli eksperimentalni dio i traže od slušatelja da se u potpunosti užive u cijeli nastup. Jura Ruža na vokalu ima moć upravljanja cijelim bendom, pogotovo ako to spomenemo u kontekstu kada u bendu nema slabe karike, a Jurin glas zaista se ističe u „moru jednakih“. Pod time mislim da vas bend na prvu može osvojiti, što samom svirkom, što vokalom, što ponašanjem na sceni – suvereno, hrabro i odlučno.

U potrazi za identitetom, koji se gradio, a i još će se uvijek graditi kroz nastupe, dospjeli su do prvog cilja. Poprimljeno obličje nosi naziv 3 Suns of Aberran, a petorica glazbenika na EP-u „John Doe“ u kompletu predstavljenom na subotnjem koncertu postavila su smjer kojim žele ići dalje. Smatram da je vrijeme covera svjetski poznatih glazbenih imena došlo kraju, ne zbog toga jer su u tome bili loši, baš suprotno, jer su oduševljavali i budili duh starih rock vremena u tim obradama, a samim time pokazali sebi da je vrijeme za krenuti na nešto samostalniji put. Drago mi je da su na njega zakoračili s mudima jer s obzirom na mladost, pokazali su puno više od nekih bendova koji se žele svidjeti „struci“ i vlasnicima nekih lovorika koje su zaslužili svojim kompromisima, a ne beskompromisnoj svirci kao što je to slučaj kod 3 Suns of Aberran.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(18 votes, average: 4.222 out of 5)

Komentari