Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Izvještaj: Achromatic Attic i Jam Ritual vs. varaždinska publika i ton majstor

30.06.2014. Tim Hrvaćanin
Foto: Tim Hrvaćanin

Foto: Tim Hrvaćanin

U subotu, 28. lipnja, na Kazališnom trgu u Varaždinu koncert su održali mladi bendovi Achromatic Attic i Jam Ritual. Varaždin svako ljeto otvori pozornicu kraj fontane, u zaleđu zgrade HNK-a, te u večernjim satima u organizaciji Koncertnog ureda nudi besplatne koncerte. Izbor izvođača je raznolik, uglavnom su to cover bendovi, ali nađe se i jazza i bluesa, pa i mjesta za mlade indie rock izvođače.

Koliko sam upućen, zagrebačkom Achromatic Attic je ovo bio prvi koncert u Varaždinu i nadajmo se da će drugi bolje proći. Prva loša stvar bio je razglas. Ima jedna osoba koja već godinama radi razglas po cijelom Varaždinu i okolici, a razglas je gotovo uvijek loš, no ostavimo neimenovanog ton majstora po strani. Bas je bio preglasan u odnosu na bubnjeve i gitare, koje u nekim trenucima uopće nisam mogao čuti, a gotovo ništa nisam čuo snare bubanj, koji bi trebao biti najprodorniji.

Druga loša stvar bila je publika. Polovica trga pretvorena je u terasu na koju su se smjestile uglavnom starije generacije Varaždinaca, naviknute da u ljetnim večerama dođu na taj trg poslušati glazbu i popiti piće, dok su se mlađe generacije smjestile uz rubni dio trga i cugale. Uz to jedan poveći dio trga zauzima fontana, tako da se cijeli prostor činio malčice praznjikav. Nadalje, publika nije nešto previše aktivno sudjelovala u koncertu, već se sve svodilo na prilično nezainteresirano slušanje svirke.

Foto: Tim Hrvaćanin

Foto: Tim Hrvaćanin

Sve to zajedno vjerojatno je djelovalo na nastup benda, koji mi se činio nesigurnim. Dečki su zauzeli rockerski stav i odsvirali svoj 50 minutni set, ali kao da ni sami nisu znali zašto i za koga sviraju. U njihovoj glazbi možemo pronaći utjecaje od Queens of the Stone Age preko Pearl Jam do Arctic Monkeysa, što je poprilično raznolika paleta stilova. U svemu tome ja konstantan jedino bio već spomenuti bas, koji je išao u prilog žešćim pjesmama koje prizivaju duh stoner rocka. Bubnjar je poletan i odlično pokriva ulogu indie rock bubnjara, ali zbog razglasa je bio potpuno nenaglašen. Gitaristi su djelovali sasvim pristojno, poigravajući se riffovima i solažama, pokušavajući stvoriti i svojevrsan white noise na tragu Sonic Youtha, no razglas im nije dopuštao puno slobode u tom pogledu. Pjesme su, naravno, publici nepoznate, pa je preostalo da pokušamo uživati u svirci koliko to okolnosti dopuštaju. Ponavljam, dosta neuvjerljiv nastup, a prema onome što sam čuo o bendu vjerujem da su sposobni za bolje izvedbe.

Drugi su nastupali domaći izvođači, Jam Ritual. Razglas je bio nešto bolji za vrijeme njihovog nastupa, bubnjevi su se napokon čuli kako priliči, glavna gitara je isto dobila svog prostora, što je posebno dobro zbog lijepih solaža Edvina Derahovića. Bas je bio tiši nego kod Attica, odnosno bio je u normalnim granicama, a ne prenapucan. Ritam gitara mi je bila mrvicu pretiha, pa je možda nedostajalo prave međuigre dvojice gitarista. Vokal Tonija Tkaleca već je prepoznatljiv u gradu, ima dosta dobar rockerski štih, ali na trenutke mu glas puca i zna biti nedovoljno izražajan, no na tome se da poraditi.

Dečki praše prljavi gražni rock u duhu Jack Whitea, pa ne čudi da su koncert otvorili obradom pjesme Whiteova drugog benda The Raconteurs. Bilo je tu još obrada, poput slavne Jolene, te nekoliko autorskih stvari. Dečki su stvorili svoj prepoznatljivi zvuk, u kojem su im i autorske stvari, a kojem su i prilagodili obrade, pa da nisam znao da je riječ o obradama potpisao bi da su im to autorske pjesme. Istaknuli su se i kao dobri svirači, s nekoliko lijepih solaža za vrijeme jednosatnog nastupa.

Foto: Tim Hrvaćanin

Foto: Tim Hrvaćanin

Iako su svirali na domaćem terenu, ponovno je zakazala publika, koja se nije ponašala nimalo drugačije ili življe od onoga za vrijeme nastupa Achromatic Attica. Je li problem bio u otvorenom ambijentu trga iza kazališta? Ili su glazba i svirka tih bendova neprikladni za takve lijene ljetne večeri? Ili su Varaždinci jednostavno loša i nezainteresirana publika?

Ovo treće se uopće ne čini nerealnim, jer su prije mjesec dana u klubu Rogoz koncert imale Žen, a njihov nastup privukao je još manje ljudi koji su se onda još sakrivali po kutovima tog podrumskog prostora. Varaždinci se često žale kako se ništa ne događa u gradu i kako nemaju gdje izaći, a onda kad im dođu mladi bendovi koji znaju svirati, žele se predstaviti novoj publici te rade orginalnu i zanimljivu autorsku glazbu, tada nikoga nema.

Također sam se zapitao, kakve su buduće mogućnosti bendova poput Jam Ritual i Achromatic Attic? Kritika ih cijeni, prizna im potencijal i nada se uspješnoj budućnosti, ali gdje je i tko je njihova publika? Oba benda su se probila do INmusica, Attic preko INmusica i do Engleske, svirali su kao predgrupe nekim poznatijim stranim izvođačima te sviraju na eventima poput Good Vibrations i drugih klupskih večeri, a u tu kategoriju bismo mogli uvrstiti ovaj varaždinski nastup. Ali mogu li oni postići nešto više od toga, izgraditi ozbiljnu karijeru? Prije u inozemstvu nego u Hrvatskoj, rekao bih. Ili će uvijek biti smatrani hobi bendom nekoliko mladića koji vole slušati i svirati rock glazbu?

Za kraj, pročitajte Ziherov intervju s Jam Ritual: „Nešto što je iskreno dolazi u momentu, a ne povlači se za rukav“.

Komentari