Izvještaj – Antifa night #7: Močvara, nasip, cijeli svijet
Svatko tko se našao kraj Močvare na nasipu tog borbenog 7. maja bio je okružen golemom količinom ljudi. Okupilo se tu staro i mlado, nepočešljano, unezvijereno, čisto i oprano, a bilo je i vatrogasaca. Ljudi su se nalazili posvuda, hodali su naokolo, jeli kokice, kupovali majice s borbenim porukama nekih minulih, a opet aktualnih vremena. Čekali su u redu da nešto popiju, pričali su uz zapaljeni krijes, jednostavno uživali u lijepom danu. U zraku je bila ona posebna uzbudljiva subotnja atmosfera lijepog vremena koja najavljuje ljetne festivale i godišnje odmore. Sreću. Nakon ugodnog cjelodnevnog druženja ispunjenog mnogobrojnim radionicama i dobrim raspoloženjem, kada je već debelo pao mrak i krijes više nije mogao ugrijati smrznute posjetitelje, protivnici fašizma i bilo kakvog oblika mržnje i agresije preselili su se u Močvaru.
I taman kada se činilo da možemo zauvijek pričati besmislice i da vrijeme stoji, dvije ženske osobe stale su vući ljude za rukav da uđu u dvoranu. A tamo, vremeplov. U slabašnom žućkastom svjetlu pozornice stoji žena, obučena u prikladne plavo-bijele crvena marama boje. Oko nje tri momka, od kojih jedan sjedi na ormaru za koji se pravi da je bubanj. Dame i gospodo – N.O.B. Čitali su parole, pjevali pjesme, napjeve, himne, poskočice i doskočice bivšeg nam režima. Cijela stvar je djelovala i više nego arhaično i, da budem iskrena, iznenada me obuzela nelagoda. Međutim ljudi su uživali. Oni stariji, koji su jednom i bili pioniri, pjevali su, ozareno se crvenili i u jednom trenutku čak zaplesali kolo. A osjećaj koji me zasmetao je bilo to prokletstvo režima. Svih. Što god mi mislili o njima. Zašto antifašizam ne može biti samo protiv fašizma, protiv mržnje, protiv jednoumlja, a ne odmah za nešto drugo?
Da se razumijemo, atmosfera je i dalje bila ljubavna, izvođači su se izmjenjivali poprilično brzo, pa su se na pozornicu nakon začudnog N.O.B.-a popela tri člana inače četveročlanog black crust benda Namet. Meni se sviđa. Ne znam kako zvuče s dodatnom gitarom/vokalom, ali i ovako su funkcionirali i više nego dobro. Sviraju glazbu koju vole, onu koja se i njima sviđa, i to se vidi. Imali su metal ritam i vrlo dobre gitarske dionice. Brzo, tamnije i privlačno. Ali ostavljam mogućnost subjektivnosti, jer moraš voljeti žanr. Svirali su stvari s novo snimljenog albuma “Never Ending Struggle“ i moram reći da idu u dobrom smjeru. A ako ovako zvuče u nepunom sastavu, jedva čekam da ih čujem potpune.
Nakon meni privlačne Namet glazbe na scenu je stupio Loš Primjer. Legende iz Požege koje su sa sobom donijele taj srdačni slavonski duh dobrog raspoloženja. Dvorana se iznova počela puniti, i “primjerovci” su svirali zbilja dobro. Metal gitara, punk bubnjevi i egzistencijalistički tekstovi. Sve je bilo kako treba, ali publika se nije dala. Iz nepoznatog razloga bilo je previše stajanja i prekriženih ruku. Pjevač File se s razlogom obratio publici riječima: „ Ajde plešite! Ne budite Europa!“ Međutim situacija se nije značajnije promijenila. Ali čak ni to nije utjecalo na atmosferu, bilo je očito i skoro pa opipljivo da Loš Primjer živi svoju glazbu, i da zbilja uživaju u onome što rade. Svaka čast!
Nakon kratkog predaha, i uzbudljive atmosfere ispred dvorane, odjednom su svi stali na noge i pohrlili unutra. Sve što mogu reći je da je Debeli Precjednik/Fat Prezident krenuo u teretanu. Bio je to jedan od najbržih koncerata u mom životu. Bilo je brzo, intenzivno i za dušu, pogotovo one publike koja se uspjela popesti na pozornicu i pjevati umjesto Tina Kovačića Koce. Bilo je zbilja intenzivno i u najboljoj hard core punk maniri. Čak i taj nesretni engleski nije bio problem, iako najaviti: „ Za sve nas koji nismo mogli odrasti“ i onda pjevati Peter Pan Syndrome nije najsretnija duševna varijanta, ali što sad. Cijela dvorana je bila vidno razdragana i članovi benda su se grlili i udarali po lijevoj strani prsa. Onako srčano. Zbilja su profesionalci s dušom. A što drugo?
Bio je to poseban dan u čast posebnog dana. I ljudi, ako bi mogli do sljedeće godine zbilja i eliminirati taj fašizam. Vrijeme je.
