Izvještaj – Apocalyptica (Lisinski): Netipičan prostor za netipičnu publiku
Iako nema ničeg neobičnog u sastavu od četiri violončela, Koncertna dvorana Vatroslava Lisinskog ovoga se puta suočila s nečim na što nije navikla: snažni heavy metal zvuk ispunjavao je dvoranu 4. travnja kada je u Zagreb stigao finski bend Apocalyptica.
U slavlju 20. obljetnice svog prvijenca „Plays Metallica by Four Cellos” ovi su Finci sa sobom donijeli instrumentale njihovih najdražih pjesama svima nam dobro poznate Metallice. I baš zato je dvorana bila do vrha ispunjena najraznovrsnijom publikom u kojoj ste mogli prepoznati fanove heavy metal žanra, ali isto tako naići i obiteljsku atmosferu gdje su bili roditelji s djecom i stariji parovi. Na prvi se pogled već vidjelo kako će ovaj koncert biti nešto drugačiji od onog u Tvornici 2015. godine. Uz publiku, neobični faktor proizlazio je i iz samog mjesta koncerta.
Svakako je zanimljivo bilo vidjeti koncept Metallice smještene u klasičnu koncertnu dvoranu. Naposljetku, odabir takvog prostora upravo je srž onoga što bend svojim prvim albumom želi predstaviti, a to je spoj klasičnog i metal glazbenog utjecaja. Pomalo uštogljenom prostoru Lisinskog trebalo je jedno vrijeme da uspije prigrliti intenzivnost u ovom stereotipno mirnom instrumentu, no pred kraj koncerta publika je napokon stala na noge i prepustila se glazbi.
Hitovi i rezervirana publika
Koncert su otvorili spojem hitova Enter Sandman i Master of Puppets na koje je publika odlično reagirala. Prvom dojmu pomogla je i vizualna komponenta: iza svakog od njih nalazila su se posebne ravne pozadine na kojima su se ocrtavale njihove sjene. Tijekom cijelog prvog dijela koncerta one su jednostavno, ali efektno pojačavale dramatičnost pokreta s violončelom. Tu dramatičnost u bendu predstavljaju Eicca Toppinen i Perttu Kivilaakso, koji dominiraju pozornicom i najviše pridonose heavy metal imidžu. Paavo Lötjönen ipak nije mogao skakati na pozornici kao druga dvojica jer je slomio nogu na skijanju, što je Eicca u jednom trenutku spomenuo kroz šalu.
Posljednji od četvorice je Antero Manninen, jedan od osnivača benda koji više nije član Apocalyptice, ali se vratio na ovu turneju kako bi pridonio predstavljanju njihovog prvog albuma. Također osnivač i predstavnik Apocalyptice, Toppinen je tijekom koncerta najavljivao pjesme i uputio publici par riječi o njihovom radu, prvom albumu i pjesmama Metallice koje njima puno znače. Nakon žestokog početka slijedile su Harvester of Sorrow i The Unforgiven, pjesme koje su potaknule masovno vađenje mobitela i paljenje kamera. Iako je bend odlično izveo ove pjesme, publika je još uvijek djelovala rezervirano. Atmosferi su odmagali i zaposlenici dvorane koji su upozoravali svaku pojedinačnu osobu koja je imala upaljenu kameru.
Nakon pauze – sve drugačije!
Bez obzira na pasivnost većeg dijela publike, svaka je pjesma popraćena gromoglasnim pljeskom. Sljedeći je set ipak izazvao nešto veću reakciju s pjesmama Sad But True i Creeping Death, no bend (a i publika) je još uvijek pretežito sjedio na svojim mjestima kao na nekom klasičnom koncertu. Posljednji set prvog dijela koncerta donio je dvije pjesme koje bendu mnogo znače: Wherever I May Roam i Welcome Home (Sanitarium). Završetak prvog dijela koncerta popraćen je pljeskom i ovacijama samo jednog dijela publike, no osjećalo se kako prava stvar tek dolazi.
Nakon pauze pozornica je izgledala drugačije, a bendu se priključuje bubnjar Mikko Sirén. Od tog se trenutka koncert počeo zahuktavati, a publika je bila mnogo opuštenija. Pjesme su išle jedna za drugom, a dinamičnost pozornice je bila puno veća. Počeli su s melankoličnim Fade to Black, nakon kojeg For Whom the Bell Tolls svakako podiže atmosferu na novu razinu. Kivilaakso je pozvao publiku da se digne i da slobodno pleše, no to se još uvijek nije potpuno ostvarilo. Bend održava svoj intenzitet u sljedećim pjesmama redom: Fight Fire With Fire, Until It Sleeps, Orion i Escape. Ovaj set nije bio toliko poticajan za publiku, ali ju je bend dobro pripremio za ono što slijedi.
Publika konačno na nogama za savršen bis
Prigodna se atmosfera napokon ostvarila pjesmama Battery i Search & Destroy kada se cijela publika digla na noge i zaplesala, što je pomoglo i bendu da dobije novi nalet energije. Ovim je pjesmama bend završio koncert, no publika je po njihovom odlasku ostala na nogama i odmah tražila bis. Nothing Else Matters i One na bisu savršeno zaključile ovaj nastup. Eicca Toppinen je na kraju najavio kako se bend planira ponovo vratiti u Hrvatsku. Iako je publici trebalo vremena da zaista postane onakva kakvu ovaj bend zaslužuje, Apocalyptica je u netipičnom prostoru uspjela stvoriti heavy metal ugođaj genijalnim obradama pjesama Metallice.
S koncerta izvještava Sara Blažev
