novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Auguste: Fragmenti starih sjećanja na pozornici Tvornice

Foto: Josip Ninković
Vrijeme čitanja: 3 minute

U večeri kada je grad vrvio događanjima, a svačiji su se planovi mijenjali iz minute u minutu, niti u jednom trenutku nije bilo upitno gdje ću provesti petak. Iako su Noć muzeja, rukometna utakmica i dva veća koncertna događaja zasigurno mnoge odvukli od Tvornice u druge dijelove grada, odluka da baš s Tvornicom zapečatim radni tjedan bila je nepromijenjiva.

Auguste – dvije djevojke, prijateljice i glazbene srodne duše, njihov bend i album prvijenac kojim su razoružale i najveće kritičare konačno su bili postavljeni na pozornicu, dobro ozvučeni i prepušteni da začaraju početak vikenda. Isprepliće se ovdje štošta – od popa preko jazza do obrada kojima su uspjele neke drage nam pjesme učiniti još dražima, skinuti s njih prašinu i dati im dašak svježine (Kad sam nasamo s njom, Uvelo lišće, Prava ljubav). Gordana Marković i Ivana Lulić zajedno čine svoju glazbu, dijele sjećanja, nadopunjuju si rečenice. To prijateljstvo pretočeno je u 11 pjesama na albumu „Sve što je nekada bilo važno“ te još poneku novu pjesmu koja tek mora ispričati svoju priču.

Foto: Josip Ninković
Foto: Josip Ninković

Svaka od pjesama s albuma djelić je prošlosti, neke davne, neke s još uvijek svježom bojom. Svaka pjesma je fotografija, fragment u vremenu, zaokružena u cjelinu i posložena u album. Sinoć su nam Auguste pokazale svoj glazbeni foto album, kratkim i simpatičnim crticama između pjesama oblikovale atmosferu u kojoj je pjesma nastala, izmamile osmjehe na lica i povele nas na putovanje do onoga što je nekada bilo važno, ali što je, rekla bih, i sada još uvijek važno jer su upravo iz toga napravile iskorak u svijet glazbe.

Mali pogon Tvornice bio je solidno popunjen, iako su djevojke zaslužile mnogo više prisutnih ušiju. Izmjene bendovskih aranžmana i onih ogoljenih, zaogrnutih samo akustičnom gitarom, bile su odlično ritmično isprepletene. Tomislav Leko na klavijaturama, Marko Radić na basu, Jerko Jurin na bubnjevima te, kao gosti, Tomislav Šušak na električnoj gitari i Gordan Dragić (Skaut) na drugoj akustičnoj pojačali su boje na pomalo već izblijedjelim sjećanjima i učinili ih na trenutke toliko opipljivima da se činilo da ih Ivana i Gordana opet iznova proživljavaju upravo tamo na pozornici.

Foto: Josip Ninković
Foto: Josip Ninković

Od svježijih sjećanja i onoga što je nedavno bilo važno predstavile su nam Pomalo, Brzo dolazi prosinac, Kad bi samo znao, Koraci i Ruke, a upravo posljednja navedena oduševila me na prvo slušanje i mogla bih dati ruku u vatru da je čeka svijetla radijska budućnost.

Ipak, teško je oteti se dojmu da Tvornica nije zadovoljila prostorne i atmosferske kapacitete. Auguste su rijedak primjerak koji koketira s najrazličitijim žanrovima koji u mnogim trenucima odlaze u atmosferu cabareta pa bi im neki zadimljeni podrum prekriven crvenim baršunom (Sax?) odlično upotpunjavao izričaj. Prokletstvo malog pogona Tvornice je to da uvijek nekako raspriča ljude pa se na svakom (ali svakom) koncertu pozadina dvorane zadubi u razgovore umjesto da sudjeluje u koncertu za koji su platili ulaznicu. Doduše, njima na štetu jer Auguste su jučer neskriveno uživale u onome što rade, a oni koji su im uzvratili pamtit će večer kao pozitivnu, nasmiješenu i glazbeno obogaćenu.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari