Istaknuto
19.10.2017.

Večeras se u Francuskom paviljonu otvara izložba međunarodno priznate multimedijalne umjetnice OKO, povodom čega smo ukratko popričali s autoricom.

11.10.2017.

Boris Svrtan, ravnatelj kazališta Gavella, otkrio nam je planove za izgradnju nove kazališne dvorane u koju će se smjestiti novopokrenuta Scena 121, a prokomentirali smo i ovogodišnje Gavelline večeri, novu Gavellinu sezonu te sve veći broj mladih glumaca i redatelja koji surađuju s Gavellom.

Glazba

Izvještaj – Bitipatibi: Ja bih s tobom još negdje

15.02.2016. Jelena HacFoto: facebook.com/Bitipatibi / Stanislav Milojkovic

Težina opisivanja nečega što ti se jako svidjelo javila se kod ovog izvještaja. Želja prenošenja tog osjećaja i te atmosfere koju sam osjetila tijekom njihove izvedbe možda je teška za opisati, a da ne ispadne patetična. Okolnosti ove svirke nisu išle dobrim tokom, ali katarzičan osjećaj zavladao je tijekom slušanja. Zatvorenih ili otvorenih očiju – melodija klavijatura, psihodeličan glas koji stvara blagu jeku, kao da te priziva iz daljine, i usputna gitara, bubanj i bas koji daju punoću zvuka – doprinijele su tom snivanju koje je prekinulo ozvučenje, više puta. Baš zbog toga je zanimljivo da bez obzira na ometanje ovog ozračja, ovi Beograđani su postigli neprekinuto snivanje.

Ovo je jedan od bendova koji te na prvo slušanje osvoji, bez posebnog truda. Pričam o indie rock/dream pop bendu Bitipatibi koji je 12. veljače nastupao u Zagrebu u Malom pogonu Tvornice, dok su 13. veljače gostovali u riječkom klubu Život. Nakon poduže stanke, vratili su se i održali „malu turneju“. Slušajući ranije ovaj bend pretpostavila sam što me može dočekati. Naizgled introvertirana Una dolaskom na binu – nakon uvodne riječi – počela je s promocijom albuma „Lešnici divlji“. U okviru zadane forme izvedbe pjesama, već na drugoj pjesmi zvuk slabi. Dolaskom do četvrte pjesme, Una se više nije ni čula. No, intervencijom kolega tonalni stimulans je doveden u red. U ovim okolnostima, bend se trudio održati kvalitetu izvedbe dok su drugi lijepili mikrofon izolir trakom. Komično ili apsurdno ili samo škola za sljedeći put.

Žanrovski put u indie rock vodama izdvaja ih od mnogih bendova, koliko po boji glasa vokala, toliko i poetičnim baratanjem tekstovima. Interakcija izvođača i publike kod mnogih je svirki uvijek poželjna, zbog nastanka onog hladnog zida koji zatire kvalitetu i odvaja ta dva glavna čimbenika od cjeline. Bitipatibi nemaju tu participaciju s publikom. Pogled upućuju prema publici samo kad pjesma završi, kad navedena margina nije postojala. Prepuštenost glazbi, bez ikakvog traženja prisutnosti drugih ljudi u prostoriji – upravo taj glas – doziva kontemplaciju koju nije omeo niti onaj žamor koji se javio  pred kraj svirke.

Mali betmeni, Andrjia, Milutine, Strele, Mi smo od šećera su neke od pjesma koje su izveli. Una je cijeli svoj nastup izvela s velikom ozbiljnošću, dok je ujedno to tako slatko prezentirala. U ovom potrošnom svijetu pop glazbe, trebale bi postojati bar na stotine Una. Interpretacijska lucidnost, maštovitost, autentičnost tekstova, izazvala je nepokretnost slušatelja s kojom ne možeš ni unutra ni van. Možeš samo čekati da taj osjećaj stane.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(10 votes, average: 4.600 out of 5)

Komentari