novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Celeste: Glasna atmosfera na francuski i hrvatski način

Foto: facebook.com/celesteband
Vrijeme čitanja: 2 minute
Foto: facebook.com/celesteband
Foto: facebook.com/celesteband

Sa sličnog giga tjedan dana prije vratio sam se podijeljenog mišljenja, djelomično oduševljen glazbom i energijom iste, no istodobno pomalo iznerviran ušuljavanjem hardcore ritmova u svaki segment metal glazbe. Ovaj nastup pokazao je da nije svaki moderni derivat metala takav te mi je ponovno izmamio osmjeh na lice. Dakle, radilo se o nastupu domaćih snaga Hesperian Death Horse i Moraines koji su otvarali za genijalan francuski black metal izrod Celeste, odnosno za ruske sludgere Reka koji Celeste prate na turneji.

Prvi su na pozornicu izašli Hesperian Death Horse i to nemoguće glasno, vrlo neočekivano za prvi bend. Odsvirali su repertoar s nadolazećeg albuma te sa split albuma s Hazarderom naslovnjenog «The Electric Wizard», međutim najmanje zastupljen bio je odličan debi album «Mrtav» kojeg smo spomenuli i među najboljim domaćim izdanjima 2013. Od zadnjeg puta kada sam ih gledao, bend je nemoguće uznapredovao, bubanj jednostavno divlja, a kombinacije ritmova znaju biti nesinkronizirane s melodijom, što je progresija koju je oduševljavajuće vidjeti u bendu koji se na svom prvom izdanju najviše koncentrirao na atmosferu. Ista ta atmosfera prisutna je i na novijim stvarima, međutim puno je živčanija i psihotičnija. Cijelo vrijeme, kroz cijelu pjesmu, prisutna je ta jedna žica, taj jedan ton koji šumi nad glazbom koja se mijenja. Kad još k tome dodate da je koncert bio možda čak i preglasan, dolazite do zaključka da ste od zvuka mogli i završiti na podu. Genijalno. Jedina zamjerka jest što se vokali uopće nisu čuli, možda malo na početku, kasnije gotovo ništa. Jedino su vam vidljive siluete gitarista i basista kako naprežu vratne žile, kako se grče proizvodeći vokalni dio gnojive atmosfere. Zanimljivo je kako vam i samo takav vizualni aspekt vokalizacije može podignuti doživljaj koncerta, iako vokal u glazbenom šumu ne možete razaznati.

Moraines sam propustio iz osobnih razloga, iako je to možda i nastup koji se žanrovski nije uklapao u kompletnu večer. Nakon njih nastupili su Reka, koji nisu opravdali visoka očekivanja. Usporedbe s AmenRa su neopisive neistine, jer je bend neobično običan. Vrlo čista gitara obično prevladava, nemaštovito gradi pjesmu preko jednolikog bassa. Vokal jest nešto jači, no podsjeća na sve što smo čuli nebrojeno puta. Vrlo dosadan Isis sa sludge vokalom.

Iako se radi o bendu koji je djelomično iznikao iz sludge i post-hardcore scena, ono što Celeste danas svira jako je blizu black metalu. Nema blast beatova, ali dupla pedala, black metal atmosfera i vrišteći vokal jako podsjećaju na spomenuti žanr. Što se vizualnog djela nstupa tiče, bio je vrlo jednostavan, no nemoguće efektan. Kompletan bend je na glavi nosio crvene čeone svjetiljke, koje su bila jedina stvar koja je svjetlila u mraku, uz snažne stroboskopske bljeskalice koje su povremeno pratile duplu bass pedalu. U nekim momentima imate osjećaj da instrumente sviraju neke verzije kiborga, sa crvenim svjetlom umjesto face. Nisam pretjerani poznavatelj prijašnjih izdanja benda, no album «Animale(s)» iz 2013. malo je remek djelo, a to se moglo čuti i u Močvari.

U navali koncertne sezone uz mali milijun obaveza, na ovakve koncerte za 30 kuna možete i zaboraviti, no u tom slučaju napravit ćete veliku grešku. Bilo koji ovakav nastup iskonski je bliže glazbi i poruci benda nego bilo koji znatno skuplji koncert.

Be social

Komentari