Izvještaj – Chui i Beat Busters: Umjetnost na djelu
Nova godina i za Tvornicu Kulture počela je samo kako su poželjeti mogli te je već prvi koncert ove godine rasprodan. Koncert o kojem je riječ je onaj na kojemu je pred Malim pogonom neumorno, gotovo cijelih dva sata svirao Chui, a nakon njih uvijek zabavni i atraktivni Beat Bustersi. Večer je protekla nagužvano i tijesno, ali svo vrijeme koje sam proveo u toj klaustrofobičnoj atmosferi, proveo sam uz soundtrack kakav samo poželjeti mogu; prvo uz jazz fusion genijalnih Chuija, a onda uz psihodelične i hipnotizirajuće ritmove Beat Bustersa.
Sve je krenulo oko 22 sata kada se trojac iz Chuija popeo na stage, točnije kada je Vojkan Jocić ugrabio ogromnu cijev koja je izgledala kao da je ispala iz srca Afrike i počeo puhati u nju. Janko Novoselić i Toni Starešinić ubrzo su se uključili i poveli prepunu dvoranu na nezaboravno dvosatno putovanje. Publika je uživala u mirodijama zvukova koje su stizale s pozornice i na njih najrazličitije reagirala. Tako se na nekim pjesmama lagano micala u ritmu, a na nekim se, bržim, u potpunosti predala glazbi i počela čak i skakati. No možda najbolje od svega je to što su ovi glazbenici ovakvu dvosatnu čaroliju izveli kao da im uopće nije bilo teško. Kao da se u svakom času bilo tko može popesti ispred ljudi i izvesti isto to. Upravo sam ostao zadivljen vještinom kojom ovi ljudi vladaju svojim instrumentom/ima.
A o toj vještini ne valja trošiti puno riječi jer ih je do sada izrečeno i ispisano jako puno. Janko Novoselić, jedan od zasigurno najboljih bubnjara u državi, svoj dio posla odradio je nepogrešivo, a time i omogućio ostalima da se u nekim slučajevima i izgube u solo dionicama. Klavijature Tonija Starešinića posebno su me oduševile jer sam i sam odrastao na Rayu Manzareku i solu na klavijaturama. A ove klavijature bile su iste takve. Jako sličan zvuk koji nas je na trenutke bacao od legendarnih Doorsa pa sve do zadimljenih kafića negdje na obali Seine. Ako ste iz Zagreba vjerojatno vam saksofon već užasno ide na živce i to ponajviše zbog određene gospođe koja ga na svakodnevnoj bazi redovito masakrira u centru glavnoga grada. No, ako ste jučer došli u Tvornicu, dobili ste priliku opet zavoljeti ovaj instrument ili, ako ništa, barem po prvi puta upoznati njegovu divotu i potencijal koje su prepoznali i divili im se još neki od najvećih glazbenika svih vremena poput Charlie Parkera. Rekavši sve ovo, jučer za nas nisu svirali glazbenici već, u punom smislu te riječi, umjetnici.
Chui je ugostio i tri glazbenika na gitari, kontrabasu i električnoj bas gitari u svojem dvosatnom repertoaru. Svaki je od gostiju odsvirao jednu ili dvije pjesme i ubrzo bio zamijenjen drugim. Moram također reći da je svaki gost odlično odradio svoj dio posla i da se niti jedan ničime nije isticao te da se ni u jednom trenutku nije moglo pretpostaviti da taj očiti ‘gost’ nije zaista dio Chuija. Svidjelo mi se što su, unatoč kompleksnosti glazbe koju ovi ljudi sviraju, uvijek usred pjesama na pozornici našli vremena za smijeh, ples i zabavu. Sve je izgledalo kao da trojac gušta pred ljudima i da se neizmjerno zabavljaju. Eventualne nedostatke ovakvog nastupa teško je pronaći i moram priznati da osim tog jednoga nemam niti jedan drugi. Vjerujem da je nastup bio predug jer se pred kraj počelo osjećati da je publika gubila koncentraciju, a to je bilo očito i jer su neki počeli napuštati dvoranu prije kraja koncerta, ali i sve glasnije i glasnije decibelaže razgovora ljudi iz publike što se više bližio kraj.
Žao mi je reći da je po završetku Chuija velik broj ljudi napustio Tvornicu. No oni koji su ostali mogli su se rasplesati na, po mojem mišljenju, jednom od najzabavnijih preformansa u gradu. Beat Bustersi poznati su po svojim bijelim kombinezonima, specifičnima naočalama i činjenici da sve zvukove proizvode udarajući po svojim odijelima, a ni ovoga puta nije bilo ništa drugačije. Beat Bustersi počeli su se udarati i sve je išlo uvježbano i glatko sve dok jednom Beat Busteru nije krepalo odijelo. No ništa zato jer brzo se snašao te otišao iza pulta i tamo nastavio svirati svoje dijelove. Nastup je time pretrpio tek malen i nezamjetan udarac koji je ubrzo bio nadoknađen kada se ovo dvoje spustilo s pozornice u publiku i dopustilo ljudima da proizvode glazbu udarajući njihova odijela. Tako je, u glazbi, plesu i ritmu, završila još jedna večer u Tvornici kulture.
