Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Knjige

Izvještaj – CRŠ: Star skoro dva desetljeća, ali i dalje nov

16.05.2016. Filip Drača
Foto: Valentina Cetin/Ziher.hr

Težak bi zadatak bio izvjestiti o svemu što se u Hrvatskom domu likovnih umjetnika dogodilo u petak, subotu i nedelju prošlog tjedna, budući da su ti dani obilovali događajima koje bi mogao popratiti jedino neki junak ili zlikovac iz stripa koji je sposoban boraviti na nekoliko mjesta odjednom. U sklopu događaja Crtani romani šou je održana poveća umjetnička izložba, nekoliko radionica, prilično vješti šminkeri su od ljudi pravili zombije i slična čudovišta, neki drugi umjetnici su crtali karikature, držala su se predavanja, predstavljali su se novi stripovi, autori već proslavljenih stripova su držali razgovore s publikom, te se, naravno, održao poveći sajam stripova na kojemu su se mogli naći klasici poput Dylana Doga, Alana Forda, Zagora, Texa, Bleka Stijene, Komandanta Marka, Conana, Nathana Nevera i nebrojenih drugih. Bilo je i zanimljivih povijesnih stripova o Vladu Tepešu ili Fidelu Castru, jer naravno da će povijesni stripovi biti o ljudima koji jesu pomalo nalik na persone iz stripova.

Predavanja o stripovima, kolektivno nazvana Stripologija, su ostala ove godine pomalo zakinuta. Vjerojatno dva najzanimljivija predavanja – jedno o razvoju stripa na Bliskom istoku i jedno o razlozima politiziranosti stripova – nisu na kraju održana iz nikad razjašnjenih razloga, dok su druga predavanja bila pomalo razočaravajuća. Na primjer, predavanje o svjetskom tržištu stripa, koje je moglo biti veoma zanimljivo, je bilo održano iz posve pogrešne klasne perspektive. Bilo je jako mnogo govora o tome koliko je posao izdavačkih kuća u nekim djelovima svijeta lagan ili težak, i mnogo riječi o tome gdje je najlakše steći profit na  stripovima i kakvim sadržajem, dok se ni jednom rečenicom nije govorilo o samom radu umjetnika koji stvaraju stripove. Ni riječi o tome koliko je taj posao zahvalan ili nezahvalan, kao ni o političkoj represiji koju autori satiričnih stripova trpe u nekim zemljama, ili generalno bilo čega iz perspektive onih koji stripove stvaraju, ali od njih imaju najmanju korist.

Predstavljena su tri nova stripa: Sikira i Stina (Franjo Paraga i Hrvoje Bronić) je zanimljiva parodija dva uvelike poštovana klasika, Zagora i Bleka Stijene. Prikazuje ta dva lika kao djecu koja odrastaju s Indijancima i upuštaju se u raznorazne infantilne avanture, poput skrivanja od pomajke koja ih zove na kupanje. Odmah u prvih nekoliko epizoda stripa bivamo pogođeni prilično dobrom satirom oba lika: dripac koji predstavlja Bleka Stijenu se prozvao ‘Dlek’, dok se Zagorov ekvivalent prozvao ‘Zamor’. Drugi strip, možda najzanimljiviji od trojca, je bio Dogodovštine Baroknog Čovjeka Vinka Barića. Barokni Čovjek je upravo to što mu ta titula kaže – on nema drugog imena, odnosno nije otkriveno nigdje u stripu. Sam strip po žanru pripada eklektičkoj mješavini horora, egzistencijalnog apsurda, komedije pa čak i znanstvene fantastike, i u kratkim epizodama prati zabavne i besmislene avanture Baroknog Čovjeka. Barokni Čovjek kontra bipolarnog polarnog medvjeda, Barokni Čovjek kontra sumerskih ljudi-puževa, Barokni Čovjek kontra nekakvih zlikovaca parfumerista – sve su to samo neke od njegovih dogodovština. Nažalost, o trećem stripu, pod imenom Biukovo (Krešimir Biuk) se nema mnogo toga za reći budući da je njegovo predstavljanje moglo biti i bolje obavljeno s obzirom na to da je malo bilo rečeno o samome stripu, što on nudi, kakvu vrstu razonode.

Osim tih predavanja, umjetničke izložbe na gornjem katu HDLU-a su bile nezaobilazno dobre, i pretežno su prikazivale dosad neviđene kadrove iz raznih velikih stripova. Tamo su bile održavane i igraonice za djecu koje su vrvjele jedinim posjetiteljima koji su djeca bili i fizički, a ne samo u srcu. Također, velika imena talijanskog stripa (Alfredo Castelli, Giancarlo Alessandrini, Giovanni Freghieri, Roberto Recchioni) su crtala za publiku i djelili potpise. Sve u svemu – ovogodišnji Crtani Romani Šou je vrijedilo posjetiti usprkos malom broju nedostataka i CRŠ nam je i ove godine pokazao zašto se radi o obaveznom događaju svakome tko se na bilo koji način bavi devetom umjetnošću. Vrijedilo bi doći i sljedećeg proljeća.


Komentari