Izvještaj – Death Grips: Punk u novom ruhu za ljude u dobroj formi
Sinoćnja izvedba eksperimentalne hip hop grupe Death Grips bila je najčudnije i najintenzivnije koncertno iskustvo za sva moja osjetila otkad znam za sebe. Ok, znala sam otprilike što me čeka, ali eksploziju kaotične energije i apsolutne anarhije koja je jučer zavlada Tvornicom kulture nitko nije očekivao.
Ušetala sam oko devet sati u kultnu zagrebačku koncertnu dvoranu. Tu i tamo kakva grupica ljudi s čašama u ruci i glasna EDM glazba prvo su što sam zamijetila. Remix pjesme Fireworks od Katy Perry me totalno zbunio, ali ok, pretpostavit ćemo da je to izbor zaduženog “You Tube” DJ-a Tvornice. Zanimala me i eventualna predgrupa za koju sam očekivala da će zagrijati ekipu, ali nula bodova, nema predgrupe, a nema ni Death Gripsa, iako je početak koncerta službeno najavljen u 20:00 sati.
Ekipa se počela skupljati, dvorana puniti, a iritantna glazba treštati još glasnije. Sve redom frajeri i pokoja zalutala djevojka počeli su se zagrijavati. Kada kažem zagrijavati ne mislim na cugu, nego doslovno vježbe razgibavanja ruku, vrata, nogu, kao da ulaze u boksački ring. U jednom trenutku su se u meni pomiješali strah i neopisiva znatiželja. Neka tri klinca uljudno su me pitala mogu li im pričuvati majice dugih rukava, pristojna kakva jesam sam pristala. Stavili su majice kraj mene na pod, škljocnuli vratom par puta i zaputili se ravno u prvi red.
U 21:45 sva su se svijetla pogasila, osim onog žarko ljubičastog usmjerenog ravno na pozornicu i napokon su, gotovo neprimjetno, ušetali na stage MC Ride, bubnjar Zach Hill i producent Flatlander. Bez pozdrava, nije bilo “Hello Zagreb”, drago nam je da smo ovdje i sličnih izraza kakve publika očekuje na koncertima, već su sekundu nakon dolaska na pozornicu laserskim fokusom počeli stvarati Death Grips buku.
Koncert su otvorili sa sedmominutnom trakom Whatever I Want s albuma “Governement Plates”. Pjesma koja je sama po sebi hrpa zvučnih signala koje je nemoguće dešifrirati, glasna do neizdrživosti prodrmala je Tvornicu i dala nagovijestiti što nas očekuje u narednih sat vremena. U prvim redovima je započeo nered, masa ljudi se pomicala s lijeve strane Tvornice na desnu i obrnuto. Potpuni kaos je zavladao.
Nakon uvodne pjesme krenula je stvar s njihovog zadnjeg albuma “Bottomless Pit”, Bubbles Buried In This Jungle – snažan bass koji dominira i MC Ride sa svojim turboagresivnim vokalom podigli su na noge i onih par ljudi koji su sjedili na tribini. Nakon prvih dvadeset minuta koncerta prestala sam ih doživljavati kao trio obzirom na to da neosporna karizma frontmena benda zauzima cijelu pozornicu.
MC Ride se kreće poput kakve graciozne balerine, ali s time da balerina ima epileptični napadaj za vrijeme obreda egzorcizma. Ian Curtis je dobio ozbiljnu konkurenciju kada je u pitanju ples i ritmično pokretanje tijela. MC Ride podsjeća na samouvjerenog hip hop izvođača, dok samo minutu kasnije poprima oblik poznatog guštera Jima Morrisona.
Nakon djela koncerta posvećenog novijim stvarima počeli su prvi taktovi Death Grips klasika Get Got s albuma “The Money Store”. Publika je dobila po što je i došla. Čaše su počele letjeti, piće se prolijevalo u potocima i nastala je anarhija u pravom smislu te riječi. Iznad publike mogle su se vidjeti stotine kapljica znoja i piva. U tom trenutku mi je bilo jasno čemu ono silno razgibavanje.
S njihovog najpopularnijeg albuma “The Money Store” – barem što se zagrebačke publike tiče – uslijedila je još jedna stvar System Blower. Iako su izvodili pjesme sa svih svojih izdanja, bilo je očigledno da ekipa zna sve riječi pjesama upravo sa spomenutog albuma. Pjesme s albuma “Bottomless Pit” i “No Love Deep Web” kao mješavine histerije, bijesa i iscrpljenosti nastavile su niz headbengera ne dajući publici niti sekundu da predahne.
Bend ima neobičnu sposobnost da integrira sve moguće glazbene žanrove i zvukove tipične za dub, reggae, rock, punk i hip hop, koji su ponekad i oprečni jedni drugima, u koherentnu cjelinu. Već pred kraj koncerta je uslijedila malo sporija stvar s Björk Up My Sleeves. Mahnita i pomalo klaustrofobična pjesma s implikacijama na slavu, konzumerizam, samoubojstvo i nihilizam smjestila se planski na setlistu da se ekipa malo odmori i zapravo pripremi za pandemonij koji će uslijediti jer je sljedeća na redu bila poznati hit I’ve Seen Footage. Sa zadnjim atomima snage publika je još jednom podivljala te je digitalna buka svojstvena ovom bendu još jednom obuzela dupkom punu Tvornicu kulture.
Za zatvaranje koncerta poslužila je ujedno i najstarija pjesma na jučerašnjem repertoaru benda. Kada su zasvirali prvi taktovi Guillotine s prvog albuma “Exmilitary” ljudi su gotovo instinktivno počeli skandirati “We Want More” znajući da je psihodelični trip pri kraju i da počinje spuštalica. S gotovo medicinskom preciznošću koncert je završio točno nakon sat vremena, u 22:45.
I dobro da je. Kada su se svjetla u dvorani upalila, lica ljudi bila su užarena, majice mokre, glasovi hrapavi, miris odnosno vonj intenzivan. Nagluhi ali s osmjehom svi smo krenuli prema izlazu. Klinci nisu došli natrag po svoje majice, ali fučkaš majice – ipak je to sve PUNK.
