Istaknuto
15.11.2017.

Gorillaz su u sklopu europske turneje na kojoj promoviraju album "Humanz" stigli i do Budimpešte gdje su nas podsjetili zašto toliko volimo njihov zarazni spoj funka, hip hopa, gospela i popa. S novim albumom svoj su glazbeni izričaj proširili i na dance glazbu i house ritmove te parter sportske arene pretvorili u plesni podij.

14.11.2017.

Miki ima novi album koji će promovirati u Tvornici kulture! Na novom albumu repa o nogometu, jazzu i palačinkama, a sličan asortiman pizdarija pronaći ćete i ovom razgovoru. O glumcima, plejmejkerima i stolarima pričali smo šetajući kroz Namu, jer se u njoj, kao i u Mikijevim pjesmama, može naći milijun svega.

Glazba

Izvještaj – Detour omamio publiku generičnim sanjivim popom

21.03.2015. Lucija Jakelić
Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Jednostavnost. Jednom riječju opisan petak kojeg su jučer, s početkom u 22:30, u zagrebačkom SAX!-u zasladili svježa kantautorica Luce i nedavno Porinom ovjenčani Detourovci. Kovrčava crvenokosa, pomalo diletantno, a opet dovoljno profesionalno stala je na pozornicu i za grijanje dlanova publike izvela šačicu pjesama. S nekoliko svojih stvari (Sama ostajem, Nakon dana tog, Na oblaku, Dogodila se dosada, Možda mi)  i prstohvatom obrada (On je moj bol, O jednoj mladosti, Zato te volim), distinktivnim glasom okupila je vruću nadolazeću masu koja se skupljala u centar kluba i dizala na prste postavljajući si pitanje: „na koga me podsjeća ovaj glas?“ Odgovor na pitanje jest: „na nikog“. Jer to je ono što zagrebačkoj publici treba. Nešto drugačije, ono što se trenutno rastućom popularnošću dobrog glazbenog sadržaja namješta u okvir, a opet svojom posebnošću iz njega izlazi. I u mraku katkad nikne divan cvijet pjevala je nježna Luce kroz Josipu Lisac. S tremolastim Lucinim, a impastiranim Majinim vokalom nježnost je vihorasto tekla SAX!-om od samog početka. No, kako Detourovci u jednom od hitova s posljednjeg albuma A što ak’ ja (Daleko) kažu – nježan cvijet nije nježan zauvijek.

Rasprodani sanjari večeri kolektivno su zavladali pozornicom nešto iza 23 sata. Otvorivši koncert brojem Plešem sama tako ipak nisu zaplesali sami. Maja Posavec korakom na pozornicu zatvorila je oči, počela sanjati i nije ju bilo strah. Kreće se kao buntovna marioneta koja se suprotstavlja koncima, stilizirana je dama koja se suprotstavlja normama. Ususret 21. ožujku  bend je nastavio  „igrati se boga“, zapalili su svijetla i najavili Proljeće. Akustičnim izdanjem pojačali su isjeckanu bossa novu i skokovite mekane klavijature. Nenad Borgudan na gitari kao proljetni dašak uključivao se kao prateći vokal konstantno stvarajući disonantno, a slušljivo višeglasje. Cupkanje je nakon tog naglo prekinula čudna čarolija. Propuhani nonšalantni falset prvotno statično omamljuje publiku, a zatim pojačan, obojan plavom temperom posljedično donosi ljuljanje u akustičnom ritmu, odvojenom od svemirsko aranžiranog studijskog izdanja (Čudno). Detourovska čarolija progresivno zeza publiku, mijenjajući svemirski elektro ugođaj s lijenim tempom u Ljeto počinje , u kojoj samo debela bas linija održava kapke. Maja gotovo momentalno ulazi u drugi bezidejni lik čekajući da joj netko namaže osmijeh na lice. Dočarava ljetnu zamornu žegu i žestoki ljetni pljusak – budna spava i plesno sanja da bi se na trenutke iz okamenjenog stanja (pro)budila u progresivni atonalni belt. Najavljuje pjesmu za „sretan prekid veze“, taman kada smo svi dovoljno daleko od čudnih dana i smijemo se jer su mućne slike konačno izblijedile. Lepršavi moćan bit i finaliziran pametan tekst pristojan su poetski odjeb (Kolovoz, Krugovi i osmice).

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Elektro kabaretski šlager Zaboravi zamotan je akustičnim celofanom i nakon njega, bend kao da je zaboravio na pravila sanjanja. Nekoliko narednih pjesama koje su uslijedile nisu bile glazbeno fizički dobro razmještene – svaka je bila istog tempa ili ugođaja što je donijelo jednoličnost, uravnoteženu vokalnu interpretaciju, a time i dosadu. U ovom bloku zaista su postali Pijani piloti što se jednom djelu publike nije svidjelo, stoga je usred omamljenog SAX!-a u ovoj neuspjeloj progresiji doslovno nastala rupa. Manjak komunikacije s publikom između ovih brojeva pojačao je slušateljsku bahatost i natjerao je da komunicira sama među sobom, pa je sve skupa u narednih pola sata odavalo dojam nonšalantne nespretnosti – nesigurno popikavanje koje se htjelo zakamuflirati u psihodeličan suvremeni ples.

Ipak, Ujutro je bilo dovoljno da probaju ponovo. Trznuli su se – pojačali bubanj, električno čelo i oružje u očima te ritmičnim country štihom izakusticirali Taj vlak koji je u ovom izdanju donio štih zapada (iako je originalno stao još u Gorskom Kotaru). Uslijedili su posljednji hitovi i metaforično, za bend je ovo (nakon nekolicine ljudi koji su napustili klub) postala Nova nada u kojoj se uz Maju posebno istaknuo i osjetio vokal (i rukopis) Borgudana. Daleko, Srce veliko (u akustičnoj verziji posebice istaklo mandolinsku dionicu) i Mjesec konačno su raspjevali publiku i (tek) tada je to zaista ličilo na onaj izvorni Detour i njegovu sanjarsko plesnu publiku koja je zatražila još nakon dvije iznenadne skladne i zanimljive obrade (Da li znaš da te volim, Dok dobuje kiša) te izvježbanog yammatskog  „probnog“ kraja (Tvoje lice se promijenilo, Plešem sama).

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Foto: Niko Goga/Ziher.hr

Čini mi se da je koncert poprimio kreativni vizual dobro poznatih boja s TV-a i podijelio se na tri djela. Kao što je to studijsko izdanje iz 2009. bilo zamišljeno u tri boje, tako se i koncert atmosferski podijelio na plavi, zeleni i crveni glazbeni blok.  Prvotna izmjena sjete i elegije spojila se sa (u jednom trenutku) srednjom (pre)opuštenosti, a na kraju je sve kumuliralo energetskom nabijenosti za koju su zaslužni najveći ili najnoviji hitovi. Realno, Maja Posavec nije zabavljačica već, rekla bih, dream-pop zakulisna pjevačica. Kao „vokalnopojavni“ retro spoj Judy Garland i Ivanke Mazurkijević, nježna, vokalno i emotivno je čista i surova. Jednostavno je – jednostavna. Za manjak komunikacije u trenutcima ne može ju se kriviti, kao ni bend u cijelosti, jer je problem i u djelu publike koja je došla sa svojom postavkom ( dobra polovica došla je uživati koncert i zaista doživjeti glazbu, dok se druga više fokusirala na provod – gledajući bend kao svojevrstan pozadinski jukebox). Ipak, monotoniju jednog djela nadomjestila je živost i lepršavost generičnog detourovskog popa koji je obogaćen akustikom, bossa novom, folkom i sitnom elektronikom. U tom je i ljepota njihove glazbe, koja je posebice vidljiva na posljednjem albumu kojim su uspjeli izaći iz svojeg sigurnog mjesta u kojem su obitavali na prva dva albuma, a opet ostati jednostavno svoji. Izgleda da je petak bilo samo ovlaš žarenje peta i dlanova i kratko drijemanje uz neočekivanu monotonsku crnu rupu u publici, no za spasiti stvar ja nemam ideju. Stoga uživajte u drugom rasprodanom koncertu danas s početkom u 22 sata jer, ni ova noć neće trajat zauvijek, a bez obzira na jučerašnje manjkavosti, Detourovci imaju srce veliko i glazbenu ljubav koja ima plan.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari