Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Glazba

Izvještaj – Disciplin A Kitschme: Doza bunta za jučer, danas i sutra

21.01.2017. Valentina SertićFoto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

Koncert Disciplin A Kitschme u Vintage Industrial Baru bio je najavljen kao ekskluzivni munjeviti nastup. Taj je naziv bio u tolikoj mjeri nezgrapan da je gotovo ubio moj interes za koncert. No spasila me disciplina. Ako bi već sama trebala ponuditi zamjenu za taj naslov, može nešto kraće? Na primjer – BUM!

“Ne pričam o stilu, ne pričam o ritmu, ne pričam o stihu (nikako o stihu)”

Moj cinizam na stranu, dva sata Kojine muzike ne može ne biti munjevito i ekskluzivno koliko koncert benda, koji se ne gasi 36 godina i dođe svako malo, može biti. Ipak, kod Discipline kičme mene najviše impresionira njihova lapidarnost. Njihov je koncert kao veliki film s malo dijaloga, “Vozač” Waltera Hilla ili “Samuraj” Jean-Pierrea Melvillea. Iako na koncerte najčešće ne idemo iz istih pobuda zbog kojih idemo u kino (čast onima koji znaju uživati), koncert i film meni su dvije vrlo slične stvarnosti. Važan je ritam, važna je priča, važni su oni ispred nas i oni iza pulta, a najvažniji je mastermind koji sve to pokreće. Disciplina kičme ima sve?

Foto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

Prođimo kroz koncert korak po korak. Ritam nećemo dovoditi u pitanje jer bi to u slučaju benda čija je osnova bas gitara bilo besmisleno. Svi bi se složili oko toga koji su bili vrhunci koncerta i mislim da su vješto nanizani. Od Prestani da mrziš, Neukusu treba reći NE, I’ve got those teknicolor eyes, Samo disciplina Ako ti je glasno do Zaboravili rokenrol!?!, Bunt i Betmen Mandrak Fantom nekoliko je niti koje drže priču cjelovitom. One su samosvijest, pobuna i novac. Kojine parole zovu na reakciju, buđenje i nedjetinjasto kontriranje te upozoravaju na posljedice: novac neće doći. Štošta neće doći, ali “samo disciplina pokazuje put i čuva um”.

Ne pričam o najgorem naučno-fantastičnom filmu, već o Disciplini

Što se tiče samih aktera, za razliku od koncerta u Močvari prije dvije godine, nije bilo pojačanja. Gledali smo samo Koju, Manju, Miloša i Djeku. Disciplina kičme možda i nije najbolji bend za gledati, iskreno. Kada prođe početno čuđenje “KAKO TO TAKO DOBRO ZVUČI?”, zanimljivija postaje publika. (Neću reći da se to ne događa i u kinu.) Nju je činilo nekoliko generacija. Rekla bih da je stariji sloj bio brojniji, ali mlađi su ti koji su bili energetsko pojačanje i dali smisao koncertu. Kada taktički zaobiđemo temu ozvučenja, onoga iza “kamere”, dolazimo do razloga zbog kojeg je napunjen VIB – redatelj filmova “Šarlo Akrobata” i “Disciplina kičme” i glavni glumac, Dušan Kojić Koja.

Foto: Martina Trbuščić/Ziher.hr

Koja je čovjek od malo riječi i velikih principa. Njegov glas je glas pukovnika koji voli kada se s njim pjeva. Uvijek osjećam veliki otpor za ponavljanjem rečenog ili pjevanog na koncertima, ali kada je to ipak doslovan tekst pjesme, kada je to cijela ideja, nekako se ne osjećam kao ovca ako pristanem na to. Koja nije Ryan O’Neal ili Alain Delon, ali dobit će vas na svoju stranu i poslušat ćete sve što taj čovjek napravi. On zna što i zašto to radi i zato se ljudi vraćaju na koncerte Discipline kičme. No što je s novim generacijama? Na kraju svega, i ja sam među njima. Zašto je mlađima Ekatarina Velika nekako miliji nusproizvod Šarla Akrobate?

“Ako imaš problem, nedostatak volje, onda slušaj ovo i sve će biti bolje”

Disciplin A Kitschme je bend koji slušam dok za vrijeme ispita na koljenima balansiram laptop i vlastitu kičmu koja je popustila nakon tolikog sjedenja u zadanim parametrima. Volim pjevušiti kratke stihove ili onomatopejski oponašati brass sekciju. To je moja doza bunta. Što sam starija sve su mi manje potrebne riječi. Umorila sam se od dizanja kristalnih čaša, samoće na ulici i ne zanima me tko je sav tvoj bol. Ionako sam uvijek bila Đonijev tip, “Riječi su isto kao i gomile ljudi. Nije nužno znati za sve. Izaberi za sebe samo one prave.” Mislim da ih je Koja našao. One su u imenu benda.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(3 votes, average: 3.333 out of 5)

Komentari