Izvještaj – Drugi dan Ultra Europe festivala: Slaba organizacija baca sjenu na dobru atmosferu

Russel Faibisch i Alex Omes prije petnaest godina imali su plan dovesti u SAD elektroničku plesnu glazbu popularnu u Europi. Jednodnevni festival u Miamiu koji je startao s dvije, tri tisuću posjetitelja danas je dosegao status jednog od prestižnijih EDM događaja, a ukljućujući ovu i prošlu, u Splitu i Hvaru trebao bi se održati još tri godine. I nakon drugog dana festivala, moram se zapitati: Gdje je zapelo?

Jučer ste mogli čitati o nedostatcima u organizaciji, i mom toplom nadanju kako će se promptno reagirati na ljutite komentare brojnih posjetitelja. Nažalost, isto se nije dogodilo. Ne mislim da su novinari neka posebna vrsta, ali ako su obećane akreditacije, treba ih i osigurati. Ne smije se dogoditi situacija da samo kolega dobije bijelu ulaznicu s kojom može slobodno izlaziti i ulaziti, a da mi ostali muku mučimo i uvjeravamo zaštitare da smijemo i trebamo tu biti. Zahvaljujući totalnim dezinformacijama među zaštitarima jedan dan smo mogli među ljude, jučer pak zadržani isključivo i samo na jednom dijelu tribina. Lakše je prenijeti atmosferu ako odeš među ljude, složit ćete se. Nadalje, toliko napora je uloženo da slučajno ne prođe netko tko ne smije, s druge strane gomila maloljetnika vrluda okolo bez nadzora (iako je politika bila da smiju ući samo uz pratnju, i to do 23 h). Smiješno je također, da se voda oduzima ljudima iz ruku, a kasnije pale mini petarde i vatromet, koje su očito uspjeli provući pored osiguranja koje je dosta slobodno pregledavalo torbe. Na samom terenu opet nedostatak kako sigurnosnog tako i medicinskog osoblja, koje da sve bude gore, ponekad ne zna engleski. Kašnjenje s puštanjem ljudi jer osiguranje nije spremno, neproporcionalan broj wc-a… Daleko od toga da ono što se u wc-u zatekne dobrim dijelom ovisi i o ljudima koji zalaze tamo: prolazili su tim zahodima i navijači i huligani među njima, pa su ih ostavljali čišćima. Jasno, radi se o većem broju ljudi, ali opća kultura nekih posjetitelja vidi se iz njihovog ponašanja kad festival završi. Polugolo prešetavanje i pijano teturanje kroz centar grada je bespotrebno, ljudi tu žive, a djeca svakako ne moraju gledati posljedice steroida od malih nogu. Ne znam što se to događa s pristojnim strancima kad dođu u naš mali Split, ali pojedinci gube svake manire. Čisti dokaz da nema para koje mogu kupiti stil. Postavlja se i pitanje ispravne lokacije održavanja na stadionu kojem prvenstveno treba obnova. Dobra ideja u začetku, no čini mi se da su novcem pomamljeni, čelni ljudi zaboravili misliti na ključne stvari. Sad kad sam se ispuhala, konačno možemo i o glazbi.

Baš kao i prvu noć, show je bio zagarantiran, bez obzira na kišu. Armin van Buuren, David Guetta, Knife Party, Blasterjaxx, Snake  i drugi, dok su na manjoj pozornici bili Carl Cox, Erick Morillo, Marco Carola… Spomenuti DJ Snake zasigurno je bio iznenađenje večeri, u pozitivnom smislu. Radeći remixe na neke stare r’n’b hitove unio je dašak drukčijeg u prilično slične zvukove na Ultri. Od dojmljivijih uslijedili su Blasterjaxx, solidni s nekoliko tehničkih poteškoća. Idealno pripremljen teren dočekao je Davida Guettu ( koji je, kako se šuška,  razlog pojačanog osiguranja među pressom, inače odbio dati ikakav intervju) . Možda je snob, ali ljubitelje ove glazbe definitivno je zadovoljio i nastupom i interakcijom. Na samom kraju, došao je jedini trenser među EDM-ovcima, Armin Van Buuren. Publika je reagirala dobro, ali umjesto trancea možda bi bolje zatvaranje dana za ovakav tip festivala odradio Guetta.

Čeka nas posljednji dan festivala, a treba iskombinirati i finale svjetskog prvenstva negdje u svemu tome. Optimist kakav jesam, nadam se da večeras dobru atmosferu ipak neće zasjeniti neorganiziranost.