Istaknuto
21.05.2017.

Grupa sušačkih gimnazijalaca i njihovih profesora nakon popodnevne smjene već niz godina ostaje u školi i na izbornoj nastavi priprema kazališne predstave. U vremenu kada je teško biti profesor, oni svojim učenicima usađuju ljubav prema kazalištu i time odgajaju, ako ne buduće glumce, onda zasigurno obrazovane i aktivne gledatelje.

18.05.2017.

Tjedan suvremenog plesa je tijekom protekle 34 godine postojanja prezentirao preko 800 renomiranih svjetskih umjetnika te producirao 80-ak premijernih izvedbi domaćih autora, proizvevši tako nekoliko generacija hrvatskih koreografa i plesača.

Glazba

Izvještaj – Dubble i Waitapu: Još jedna uspješna večer u sklopu projekta MIMO

17.11.2015. Jan VukasovićFoto: Jan Vukasović

Projekt MIMO ugostio je u nedjelju dva uvažena sastava domaće dub scene. Kažemo sastava budući da jedan od njih, Dubble, nije u klasičnoj bendovskoj postavi poput Waitapu, drugog benda reggaeom inspirirane večeri u dvorani Gorgona Muzeja suvremene umjetnosti. Kao i svaki put do sada, cijela večer bila je podijeljena na nastupe izvođača te intermezzo tijekom kojeg su predstavnici scene te ostali gosti raspravljali o općenitom stanju u modernoj glazbi u Hrvatskoj te sceni kao takvoj.

Nastup Dubblea (s čijim smo članom i popričali) svakako je novina za publiku neupućenu u njihovu glazbu te način na koji se dub većinom izvodi uživo, a to je za pultom s laptopom, klavijaturama te raznoraznim efektima iz kojih vire stotine žica. Kao što su i sami rekli na početku, za njih je ovo bio vrlo neobičan nastup s obzirom na činjenicu da uglavnom nastupaju po klubovima i festivalima gdje oko jedan ili dva ujutro animiraju već izmorenu publiku do svitanja. Ovaj put to nisu morali činiti te su imali možda čak i malo nezahvalan zadatak animiranja publike – koja sjedi. Upravo tu dolazi do najvećeg problema te se valja zapitati da li im je to uspjelo te koliko je to samo po sebi moguće. Dub glazba ima vrlo plesan karakter, no i vrlo hipnotičan i smirujuć učinak, a to nije nužno nešto što želite u mračnoj dvorani dok sjedite u toploj i udobnoj stolici. Nije sporno da je ono što su izvodili bilo zanimljivo, ali samo auditivn;, vizualno je sam nastup bio poprilično nezanimljiv, a budući da su vezani za pult sa svom opremom za live mix – nije ni mogao biti drugačiji. Ugodni ritmovi i uvjerljivo najteži basovi dominirali su dvoranom, a monotonija se razbijala malim melodijama odsviranim na klavijaturama ili pak melodici. Sve u svemu, Dubble su odradili nastup u kojem bi uživao svaki ljubitelj duba, ali i predstavio glazbu relativno nepoznatu širokom krugu ljudi te možda čak i zaintrigirali neke od posjetitelja da poslušaju i ostatak njihovog repertoara ili druge predstavnike scene.

Nakon pauze rezervirane za pospremanje opreme i diskusiju za stolom, na binu su stupili Waitapu, također predstavnici domaće dub scene, no nešto drugačijeg usmjerenja. Za razliku od live mixa kakav izvodi Dubble, igrajući se već nasnimljenim materijalom, Waitapu kombiniraju snimljeni materijal s onim odsviranim uživo u klasičnoj bendovskoj postavi uz dodatak klavijaturista koji zapravo vodi cijeli nastup svojim laptopom. Waitapu su poprilično sigurno krenuli u nastup da bi se tek nakon dvije odsvirane pjesme ustanovilo da postoje određeni tehnički problemi s bas pojačalom koje je odbijalo poslušnost, što je razbilo dinamiku nastupa. Osim tehničkih problema, Waitapu, iako su svi zasigurno vrsni glazbenici, zvučali su vrlo repetitivno te na momente i malo naporno. Baš kao i Dubbleova, njihova muzika temelji se na teškim basevima na kojima se grade ostale komponente njihovog zvuka i melodije, a te melodije i nisu bile previše zanimljive. Minimalistički pristup je jedna stvar, no u toj mjeri u kojoj je u MSU predstavljen, činio se gotovo lijenim, barem kolegi i meni koji, realno, nismo previše upućeni u žanr.

Tijekom cijelog nastupa činilo se kao da ima prostora za toliko više, za još pokoju melodiju, za neki rif, za bilo što da se malo upotpuni gotovo sterilan zvuk proizašao uglavnom iz laptopa i klavijatura. Bazični ritmovi odsvirani na bubnju te pokoji ton gitare natopljene efektima nisu nešto što očekujete kada se na pozornici pojavi punokrvni bend oboružan svim mogućim pedalama i opremom. Možda je sva ta oprema bila namijenjena da se dobije specifičan ton, no činilo se nepotrebnim te je ostavljalo dojam „da to svatko može odsvirati“. Kako se nastup bližio kraju, tako je sve postajalo bolje, no i dalje je izostao gotovo bilo kakav plesni ili intrigantni moment jer se sve stopilo u jednu tešku cjelinu. Ovaj bend je nešto što treba vidjeti uživo, možda zbog činjenice da im (nadam se) jednostavno nije bila dobra večer, ili čisto da se utaži znatiželja za slušanjem glazbenog pravca koji se ne može svugdje čuti.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari