Izvještaj – Električni orgazam u Palachu: Dva sata ozbiljnog rock’n’rolla
Jučer je, 28. ožujka, održana mala škola rocka u OKC-u Palach u Rijeci. U ulozi predavača našli su se markantni Beograđani znani kao Električni orgazam i dvosatnom lekcijom objasnili zašto su rock koncerti veoma kulturni događaji i zašto je glazba ono što povezuje najrazličitije ljude.
No krenimo redom. Prije glavnih zvijezda večeri, na scenu već ugodno popunjenog Palacha izašao je zagrebački sastav Rizol. Otprilike polusatnom, korektnom svirkom zagrijali su publiku i pripremili za ono radi čega su svi došli – Električni orgazam.
Dvosatni su koncert otvorili s Locomotion, a publika se relativno brzo počela rezervirano ljuljati (osim prvih redova, tu nije bilo nikakve rezerve, od početka do kraja skakalo se, pjevalo, a bilo je i stage divinga). Nastavili su s Pođimo i Mentalan što je odmah pokazalo kako je većina publike došla čuti upravo te, starije pjesme. A bilo je na koncertu ljudi svih dobnih skupina, roditelja, djece, djedova i baka.
Novije pjesme poput Pokaži mi (kakav je tvoj grad) ili Nemaš nikom ništa da daš bile su nepoznate dobrom dijelu auditorija, ali to ne znači kako se do njihovih krajeva nisu barem refreni pjevali. Ono što je najbolje kod Električnog orgazma jest činjenica kako ni te novije pjesme nisu stvorene isključivo kako bi podebljale bankovne račune beogradske petorke, već su to ozbiljne, klasične rock pjesme. Pjesme su to nimalo banalnih ili „reklamnih“ tekstova, pjesme koje se neće svidjeti svakome jer im to i nije cilj.
Najbolje su reakcije očekivano dobile Bejbe ti nisi tu, Ne postojim, a s prvim taktovima Igra rokenrol cela Jugoslavija, koju nisu ostavili za kraj koncerta kako bi većina bendova učinila, počela je kolektivna euforija. Najemotivnije je prošao Kapetan Esid na kojem su bili upaljeni i mobiteli i upaljači, a Palachom se orilo „sve moje više nije moje, sve moje, sad je tvoje“.
Nešto više od sat i pol regularnog koncerta nije bilo dosta publici, pa su se uz povike „Bravo“, „Svirajte Nebo“ i „Daj opet Igra rokenrol“, Beograđani vratili i odsvirali još dio svoje bogate tridesetpetogodišnje diskografije, među ostalim i antologijsku Zlatni papagaj. Zahvalili su Rijeci, a ni Rijeka nije ostala dužna pa ne sumnjam kako ćemo ih ubrzo ponovno moći slušati u Gradu koji teče.
Sve u svemu, bio je to jako dobar koncert s pametno posloženim presjekom bogate karijere i vrhunski odsviranim solažama. Ne preostaje mi ništa drugo nego izraziti želju i nadu kako će i moja generacija iznjedriti neki bend kao što je Električni orgazam koji će slušati i naši roditelji, i mi, i naši budući potomci. Bend koji neće nužno biti najpopularniji na svijetu, ali koji će ostati dosljedan i vrijedan poštovanja.
