Istaknuto
06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

03.12.2017.

Gospođice iz Avignona smatraju se jednim od najvažnijih, ujedno i najkontroverznijih radova u umjetnosti 20. stoljeća. Povjesničari umjetnosti već se desetljećima bave misterioznim pogledima ženskih likova i njihovim revolucionarnim oblikovanjem kojemu su prethodile brojne Picassove skice i prepravke...

Glazba

Izvještaj – Emma Ruth Rundle + Jaye Jayle: Nekoliko krugova začarane Močvare

29.11.2017. Valentina SertićFoto: Stjepan Lučevnjak/Ziher.hr

Kada se zbroji sve što smo jučer mogli čuti i vidjeti u Močvari, mislim da smo dobili malo više nego što smo platili. Emma Ruth Rundle i Jaye Jayle nisu nasumično izabrani Amerikanci koji sa svojim gitarama samo prolaze kroz Europu. Oni, osim što ovdje očigledno imaju svoju publiku, koja je za potrebe koncerta porasla, iza sebe imaju relevantni glazbeni staž u raznovrsnim projektima i impresivan niz studijskih albuma, kako svojih, tako i bendovskih projekata. No njihov zajednički koncert, iako je bio i više nego ugodan, patio je od nedosljednosti. Ovoga je puta za to djelomično bila kriva i srdačna publika koja ovim mračnim dušama nije dopustila da potonu u bezdan koji su sami stvorili.

“This is a song about a death in a car crash”

Pravovremeno stigavši na koncert nisam se odmah sjetila da je u sklopu cijele večeri bila postavljena i izložba radova Jelene Lazić “Medusa Mortale”. Naime, ona se predobro uklopila u tu true detective estetiku koja je malo izdominirala nastup Jayea Jaylea pa sam je jednostavno ignorirala. Bilo je nešto neprirodno u toj ženstvenoj zloslutnosti koja se premalja po Chvari dok Evan Patterson govori stvari poput: “This is a song about a death in a car crash”. Crteži koji tematiziraju smrtnost ženske nježnosti i čudovišnosti više su rezonirali s drugim dijelom koncerta, ali tada je sam ambijent već pao u treći plan.

Što se tiče Jayea Jaylea, nažalost, sve se zadržalo na tom prvom dojmu. Nije nužno postalo lošije, ali nije niti raslo. On je tijekom nastupa pohvalio naše gostoprimstvo i još nas jednom podsjetio kako je u našem društvu i u našoj zemlji najljepše biti stranac. Kad je zloslutna atmosfera ozbiljnog nastupa prerasla u prijetnju dosadom, Evan nas je osvojio svojim dubokim glasom. Već citirana rečenica o smrti u prometnoj nesreći bolje bi pristajala svježe punoljetnim metalcima, nego čovjeku u odijelu, sa šeširom i x-godina. Ako je već imao potrebu da pjeva o smrti, bilo bi bolje da ona nije tako prozaična. To su možda samo detalji koji razapinju krajeve živaca, ali Emma nas ih je poštedjela.

Emma i njezin opus mortale

Emma Ruth Rundle ima cijeli album koji se zove i doslovno jest “marked by death”, ali niti jednu pjesmu nije najavila kao pjesmu o smrti.  Nastup je otvorila sama, sa svojom akustičnom gitarom i pjesmom Arms I Know So Well. Kad su joj se pridružili članovi benda koji je činila polovica Jaye Jaylea, počeo je udarni set popunjen pjesmama s njezinog zadnjeg albuma, ali i EP-a koji su složili ona i Jaye Jayle. Live verzije pjesama se dosta razlikuju od onih na studijskom albumu, ali to više ide na korist bendu koji je bio puno zanimljiviji i jači kao njezin prateći bend, a ne kao samostalna točka (iako ga ne čine isključivo članovi Jaye Jaylea), nego njoj. Neke pjesme prošle su uspješnije od drugih, ovisno o žestini koja je bila potrebna za njihovu izvedbu. Tako su ProtectionSo, Come prošle vrlo dobro, a Marked For Death i Heaven su potonule.

Emma je otpjevala i jednu još neobjavljenu pjesmu. Pritom nije mogla sakriti oduševljenje publikom koja je pred njom. Iako su njezine pjesme natopljene osobnim duhovnim teretom, između pjesama se na njezinom licu mogao vidjeti samo osmjeh. Upravo zbog simboličnog nadilaženja stanja u kojem je nastao njezin posljednji album, završna pjesma albuma i samog koncerta bila je i vrhunac večeri. Emma je opet ostala sama sa svojom akustičnom gitarom i otpjevala Real Big Sky. Upravo na ovoj pjesmi dogodilo se ono o čemu je Emma pričala u intervjuu. Da je koncert potrajao, ja bih proplakala. Nadam se da je njezino dahtavo grlo neće izdati, da će njezino sviranje gitare ostati obojeno shoegazeom, a pjesme izvornom ljepotom te da će se vratiti i dovršiti započeto.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 4.500 out of 5)

Komentari