Istaknuto
13.04.2018.

The Gentleman novo je ime na našoj glazbenoj sceni, no osoba koja se skriva iza tog imena već je duže vrijeme poznata publici. Iza pseudonima krije se Marko Lucijan Hraščanec, školovani i talentirani glazbenik koji svoj istoimeni album prvijenac promovira 13. travnja u kazalištu Mala scena. Povodom toga saznali smo koliko je dugo radio na projektu The Gentleman, zašto album promovira u kazalištu i još mnogo toga.

02.04.2018.

Možda bi "Govori glasnije!" mogao biti "mega angažirani hrvatski politički teatar", ali Bobo Jelčić svjestan je stvarne moći kazališta pa zato sve pretvara u dobru satiru i radije se bavi svakodnevicom maloga čovjeka i njegovim malim-velikim problemima.

Knjige

Izvještaj: Extime susreti s knjigom – ‘Konačno, ser Terry’

27.03.2015. Marija Vukšić
Foto: Ziher/Marija Vukšić

Foto: Ziher/Marija Vukšić

Sir Terry Pratchett umro je 12. ožujka ove godine i za sobom je ostavio mnogo tužnih fanova. Jedan fan iz Hrvatske, Vanda Leipold, pronašla je način kako da s drugim fanovima i dobronamjernim znateželjnicima prezentira zašto je Terry za nju bio tako važan. Voditelj kantine Hina ujedno je i voditelj novog književnog programa Extime koji se već nekoliko tjedana održava svaki četvrtak od 18 sati i slobodan je prijaviti se svatko tko želi pričati o bilo kojem književnom djelu koje mu je drago ili kojeg mrzi, nije uopće važno, glavno je da se priča. Ovaj susret zvao se “Konačno, ser Terry”, a naziv je inspiriran  jednim od zadnjih tweetova na Terryjevom Twitteru u kojem Smrt kaže: AT LAST, SIR TERRY, WE MUST WALK TOGETHER.”

Atmosfera je bila ugodna i kavanska, ali prostor održavanja programa relativno je malen tako da je broj prisutnih ograničen i brzo se popuni. Opuštenoj atmosferi pridonio je simpatičan poster na kojem se Kosac (Smrt) krivi zato jer je prerano odnio Terryja i da ne smije nastaviti s poslom dok ne bude provedena pravilna istraga o piščevoj smrti te je li mu stvarno kucnuo čas.

“Extime, prema Lacanu, znači ono što je najintimnije i najjavnije, ono najunutrašnjije i najvanjskije, a ako netko to čita na engleskom, a ne francuskom, onda će to pročitati kao neko vrijeme kojeg više nema. Bilo koja od kombinacija pogađa ovo što mi želimo od ovakvih okupljanja. Zamislili smo da o knjigama, o zapisu, pjesmi, o dramskom tekstu govori tko god hoće, od filozofa, književnika do klošara, poštara, želježničara… Ako netko misli da mu je najvažnija knjiga u životu vozni red neke linije, može i o tome govoriti. Ne donosimo nikakve posebne zaključke, samo govorimo o čemu želimo jer smo htjeli biti malo drukčiji od emisija u kojima stručnjaci govore o knjigama i u kojima nas bombardiraju teorijama.”

Tim nas je riječima voditelj kantine Hina, Luce Lučić, uveo u predavanje Vande Leipold, profesorice fizike u Privatnoj klasičnoj gimnaziji, o Terryju Pratchettu i na koji su način njegove knjige utjecale na nju.

“Terry Pratchett dobio je titulu “sir” za svoj veliki doprinos britanskoj književnosti. Prodao je 85 milijuna svojih knjiga, preveden je na 35 jezika, bio je jedan od najunosnijih britanskih autora fikcije  i 40tak od njegovih 70tak knjiga vezano je za svijet Discworlda. Te brojke ne znače da će vam se on svidjeti, to samo znači da postoji jako mnogo ljudi kojima se svidio, tako i meni, a sad bih vam rekla zašto mi se svidio.” Nakon toga, simpatična Vanda svima nam je ukratko objasnila zašto je, za nju, Terry poseban.

Foto: Ziher/Marija Vukšić

Foto: Ziher/Marija Vukšić

Fantastičan smisao za humor

On ima apsolutno fantastičan smisao za humor, kad ga čitate, ne možete se prestati cerekati. Prvo sam htjela zapisati i ispričati vam sve njegove viceve tako da vidite koliko je on sjajan. Međutim, to nije tako jednostavno kad se vic nalazi pomalo izvan konteksta. To ćete morati napraviti sami. No njegov humor svejedno jako dobro funkcionira. On je stvorio svijet Disca koji je fantastičan svijet i koristio je apsolutno sve što možete naći u fantastici. Tamo je natrpao vampire, vještice, čarobnjake, plaćene ubojice…”

Apsurdan svijet i ljudi 

Sam svijet Diska izgleda apsurdno, on je ravna ploča na kojoj su brda, planine i voda koja se slijeva s rubova u bezdan, a ploča stoji na četiri slona koji stoje na leđima kornjače koja lebdi kroz bezdan među zvijezdama i postoji cijela znanost koja pokušava pogoditi kamo ide. Usred cijelog tog svijeta imate sve, od industrijske špijunaže, političkih spletki, ratova, imate hrpu bogova koji će vam, ako ste ateist, noću bacati kamenje u prozor. Imate jako magijsko polje i ljude čija uvjerenja oblikuju stvarnost. Zato lik Smrti izgleda onako kako ljudi očekuju da će izgledati.

Sve ipak funkcionira 

Fantastiku često puta, tragično, optužuju da joj nedostaje mašte. No Terry je uspio potrpati sve elemente fantastike u svijet Diska, a to i dalje funkcionira tako dobro zato jer je Terry u svaki komadić tipičnog, ubacio nešto atipično. Ozbiljno pristupa problemima koji se u fantastici inače uzimaju zdravo za gotovo. Primjerice, probao je objasniti kako osoba koja se jednom mjesečno pretvara u vukodlaka pokušava organizirati svoj život. Naravno, to sve za rezultat ima hrpu humora. Iako je njegova prva knjiga Boja magije (1983) počela kao čista parodija, on nije zarobljen u parodiji. On je u tu parodiju natrpao toliko referenci, primjerice na Conana, i onda je nadrastao tu parodiju.

Foto: Ziher/Marija Vukšić

Foto: Ziher/Marija Vukšić

Reference i rušenje stereotipa

“Ubacuje u svaku priču reference iz svega, primjerice reference na Shakespearea. Imate scenu u kojoj zaljubljeni patuljak pokušava prići jednoj vještici pa je pita može li je usporediti s Julom XVI jer je to bio sjajan dan. Iako se referencira na mnogo toga, toliko je širok da na kraju unatoč tome što se svega dotiče, napravi svoju priču koja funkcionira sama iako se istovremeno dotiče i svih ostalih njegovih knjiga, ali ne morate poznavati te prethodne knjige, iako je, naravno, bolje da ste ih pročitali. Također, imate likove kao što je Sybil Ramkin u koju je zaljubljen kapetan straže, a ona ruši one stereotipe o princezama. Lady Sybil Ramkin je jedna ogromna žena čija se prsa dižu i padaju kao carstva dok ona udiše i izdiše i nije nimalo slabašna, dapače, opasna je. Čak i kad Terry opiše neku ženu kao lijepu, onda kaže da je lijepa poput šumskog požara i da joj se treba diviti iz daljine.”

Kemija, matematika, fizika

“Rijetko naiđete na reference iz prirodnih znanosti, a da one i dalje funkcioniraju. No Terry je neko vrijeme bio zadužen za odnose s javnošću, a radio je za nekakvu energetsku agenciju koja je imala tri nuklearke i onda je, budući da ga je znanost zanimala, pokupio hrpu informacija i onda ih je nagurao u knjigu. Posebno mi se sviđa način na koji se poigrava s matematikom i vektorskim prostorom koji se sastoji od vektora. Karakteristika svakog vektora je da ga možete opisati pomoću kombinacije ostalih vektora. Na taj način Terry definira knjižnicu. Kad imate mnogo knjiga na jednome mjestu, stvarnost se zakreće, mijenjaju se prostor i vrijeme, a svaka je knjiga sadržana u svim drugim knjigama.”

Detektivske priče

“Mnogi su njegovi romani zapravo detektivske priče, iako se odvijaju u fantastičnom svijetu. Često se dogodi da postoje dvije skupine, dvije manjine, i jedan član jedne manjine optužen je da je ubio člana druge manjine. U cijelu tu priču umiješa se policijski načelnik koji mora kontrolirati cijelu tu situaciju i doći do toga tko je zapravo ubojica i što se dogodilo. To je priča koja može sama po sebi funkcionirati jako dobro, ali Terry je onda zamota u sve te druge detalje. Zato mi se sveukupno jako svidio.”

Foto: chechula.tumblr.com

Foto: chechula.tumblr.com

Terry Pratchett je ljut 

“Neil Gaiman nedavno je napisao članak o Terryju Pratchettu u kojem priča kako je Terry zapravo bio strašno ljut i to se osjeti u njegovim pričama. Naime, Terry je bio novinar koji je imao tu nesreću da je jako dobro opažao pa je odustao od tog posla i bacio se samo na pisanje knjiga. Ljutili su ga mehanizmi koji žderu ljude, koji su glomazni, koji mrve sve pred sobom. Ljutila ga je glupost koja je nekome sitnica, a kasnije se razvije u nešto jako ružno za nekoga drugog. Taj bijes je prenio u svoje priče, njegovi likovi su vrlo često ljuti. Na taj način je zapravo oslobađao sebe od svojih frustracija.”

Sve ima sretan kraj 

“Iako je bio ogorčen na mnogo toga i bio je mješavina mizantropa i humanista, na kraju svaka njegova priča ima sretan kraj. Kad čitate njegovu knjigu, vi se smijete, zabavno vam je, napeto i uvijek bude neki happy end, ali nikad nije onakav kakav ste očekivali. On uvijek sve izokrene, ništa ne radi prema receptu. U svojim knjigama često zna napisati da nešto može uspjeti tek kad su šanse jedan naspram milijun, ali to se najčešće dogodi u devet od deset slučajeva.”

Kratko predavanje završilo je pravim “kavanskim” razgovorom u kojem su oni upoznati s Terryjem mogli nadodati što se njima posebno svidjelo, a oni koje Terry više zanima mogli su postavljati pitanja. Žena  iz publike čak je odlučila naglas pročitati ulomak iz jedne od Terryjevih knjiga koji je se posebno dojmio, a jedan je mladić na izlasku iz prostorije rekao da će početi čitati Terryja. Imao je sreću jer je njegova djevojka konstatirala da već ima puno piščevih knjiga pa će mu ih posuditi. Tko želi nastupiti na susretima s knjigom može se s prijedlogom javiti voditelju na broj 091 50 21 601 ili u tajništvo Hine na 01/48 08 700. Šuška se da će se na jednom od skorašnjih sastanaka govoriti o Moby Dicku (1851).

(Visited 119 times, 1 visits today)

Komentari