novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Föllakzoid: Analogni trance

Föllakzoid
Foto: Luka Sinković / Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute

Sjećam se tog koncerta prije četiri godine. Bio mi je jedno od bizarnijih koncertnih iskustava. Tada je program Močvare punio organizator “Lynx Lynx music” (ako se ne varam) te je u Zagrebu uvijek bilo friških post-punk, darkwave, ali i psihodeličnih aktera. Föllakzoid je tada predstavljao svoj album “II”, a kuća Sacred Bones je tada objavljivala najbolje albume u branši. Upravo sam sada završio na stranici kuće te shvatio da je The Men izdao live s koncerta u Zagrebu. Uglavnom, prijašnja konstatacija nije pretjerano bitna, međutim pojačava vremenski kontekst prvog zagrebačkog gostovanja Čileanaca. Dakle nisu došli kao nepoznati bend, imali su dobru kuću iza sebe, no djelovali su kao tri balavca koji su uspjeli prodati priču o svom transcendentalnom iskustvu. Iako, s takvom slikovitom pozadinom, bendu vjerujete malo više, a još se radilo o bendu koji je svirao u to vrijeme već-dugo-mrtvi krautrock te uz to bio iz Čilea.

Sjećam se ko(z)mičnog skakutanja gitarista koji je na tom koncertu imao nekakvu tradicionalnu južnoameričku pletenu kapu, sjećam se da sam bio zabavljen i da mi je bilo interesantno. Sjećam se da sam si njihovu glazbu smjestio isključivo u krautrock kontekst. Međutim, ovog petka, 9. lipnja, u KSET-u sam gledao nešto drugo. U petak sam bio na trance koncertu. Ne na trance partyju već na trance koncertu. Gitarist u četiri godine mijenja imidž od simpatičnog psihodeličnog Inke do techno nihilista iz zamišljenog benda Autobahn iz filma Big Lebowski. Ne bih želio ostaviti dojam de me tu nešto smeta, radi se o pukoj opservaciji.

Glazba koju Föllakzoid radi idejno polazi iz krautrocka, međutim upada u stanje repetitivnog transa – nije da je to nešto puno različitije od onog što nudi krautrock, međutim Föllakzoid to radi na način da zvuči bolesno mehanički. Sva trojica rade odličan posao, od bubnjara koji je točan kao ritam mašina, ali u udaranje unosi neku dozu osjećaja i djelomice kontrolira uzlazne i silazne putanje u pjesmama, praktički dirigira. Gitarist se oslanja na stvaranje slojeva jednostavnijih rifova i trzaja žica tako da ih provlači kroz looper, pa na tu temu kasnije dodaje neki kraći solo ili pokoje divljanje na gitari, no ona skrivena magija u zvuku Follakzoida krije se u bas gitari koja krešti daleko u pozadini, zajedno s vokalom koji izlazi iz iste osobe i koji se javlja tek ponekad kao još jedan instrument koji će nametnuti dubinu izvedbe.

Foto: Luka Sinković / Ziher.hr
Svi na ZEZ

Gledam ovaj jučerašnji koncert i razmišljam kako se zapravo u četiri godine i nije puno toga promijenilo, a ipak je dovoljno da bi se uočile razlike. Usporedba ova dva koncerta ujedno je i usporedba albuma “II” i “III”. Kraut-space rock je ustupio mjesto tranceu koji je unaprijedio bend. Jako me podsjeća na ono što rade Japanke Nisennenmondai. Također uzimaju filozofiju elektronske glazbe i sviraju je na gitari, basu i bubnjevima. Odličan koncert. Pohvale ZEZ-u i Žednom uhu na organizaciji, za naše prilike, financijski zahtjevnog gostovanja. U nedjelju na istom mjestu, ponovno u organizaciji Zavoda za eksperimentalni zvuk, imate priliku pogledati cijeli mali festival japanske glazbe. Gostuju glazbenici pretežito okupljeni oko velebnog japanskog psihodeličnog projekta Acid Mothers Temple.

Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari