Istaknuto
27.03.2017.

Kroz iskustvo vođenja različitih radionica za djecu, prvenstveno Froooma, Boris Bakal progovara o radu s djecom, odgojnim i obrazovnim tehnikama i ustanovama te dječjoj perceptivnosti koja nam svima izmiče iz videokruga.

22.03.2017.

Riječ je o jednom od najvažnijih glazbenih pokreta s kraja 20. stoljeća koji je široj publici ostao nepoznat. No, iako je nestao prije no što se jeka njegovih utjecaja mogla jasno ocrtati, on je preživio u filmovima Gregga Arakija i Sofije Coppole te nam se vratio sa svim modnim dodacima iz 90-ih.

Glazba

Izvještaj – French For Rabbits i Ivana Picek: Biti sretan i sjetan

22.10.2015. Marta Lučić
Foto: Matej Čelar/ Ziher.hr

Publika koja je odlučila večer uokviriti sjetnim notama, pogodila je u potpunosti zaključivši pomalo tmurni utorak intimnim koncertom u Močvari. Dočekala nas je pozornica spuštena među publiku i nekolicina jastuka razasutih po podu. Izgledalo je da će prisnost na razini izvođači-publika doći do vrhunca, a tako je i bilo.

Foto: Matej Čelar/ Ziher.hr

Foto: Matej Čelar/ Ziher.hr

Koncert je započeo nastupom Ivane Picek koju se u početcima s punim pravom nazivalo kantautoricom. Sada više zauzima položaj multiinstrumentalistice koja se, uz još uvijek prisutne prepoznatljive ukulele, voli igrati sa zvukovima elektroničke naravi. A taj zbir zvukova je velik. Od bazičnog elektronskog noise šuma do vokalno-orijentalnih inserata. Izvrstan odabir za otvaranje koncerta uz pjesmu Cvjetić, što je i pjesma koja je prije godinu dana izašla kao singl. Njime je, uz duge elektronske uvode i rasplete, najavljena mistika ozbiljnije atmosfere u prvom dijelu koncerta. Moj osobni, a ipak i koncertni favorit, bila je Bendetta C. (Mala mudrica) – snažna pjesma koja vodi u sfere časnih sestara što se čini kao motiv Ivaninog kreativnog okidača. Unatoč pomoći koju je imala na stejdžu, djevojka koja je svirala ksilofon i neku vrstu elektronskih bubnjeva meni nepoznata imena joj je dosta pomogla, koncert je bio prožet nekompetentnošću. Ivana previše toga mora ‘hendlati’ na pozornici pa se tu nažalost gubi bliskost sa publikom i tu i tamo se stvori koji neuspješniji prijelaz into/outro dijelova pjesme. Dobro bi joj došao možda neki DJ da to drži pod kontrolom (ali srećom nije Ivana Picek High5), a da ona samo svira i pjeva.  Vjerojatno to ne želi, ali ako joj treba pomoć, sigurna sam da osim mene postoji lista ljudi koji bi nesebično pomogli uživajući u suradnji s ovom osebujnom osobnošću.

Mislim da bi boljom organizacijom, kontrola nad masom gumbiju mogla udahnuti u potpunosti taj duh svježine koji nosi u sebi, a i na sceni, te s pravom postati hrvatska Grimes, recimo. Kako se koncert bližio kraju, rasla je dinamika koja je u jednom trenutku postala pravi ‘dance’. I to onaj koji podsjeća na početke Lollobrigide s pomalo ironično sr(j)etnim stihovima prožetima Ivaninim prepoznatljivim sigurnim glasom s visokim tonovima.  Poneka tehnička poteškoćica (jedva primjetne naravi), malo ju je razočarala te je posramljeno u svojoj simpatičnosti koncert zaključila riječima ‘Budi sretan!’ te se pokrila po glavi i napustila pozornicu.

Foto: Matej Čelar/ Ziher.hr

Foto: Matej Čelar/ Ziher.hr

Kakva god bila, sigurna sam da je većina ipak došla upravo zbog njenog nastupa. Vjerni fanovi dobro rade svoj posao i nadaju se možda nekom češćem nastupu. Ipak ne smijemo zaboraviti da Ivana ima i svoj drugi megabend, kraljeve psihodelije – Pridjeve koji u prosincu nastupaju u Tvornici, što nije vrijedno propusta.

Mali elektronski nemir uskoro će se okrenuti u divnu bol beskrajnog mira koju su nam servirali izrazito simpatični Novozelanđani French For Rabbits. Krhka pojava Brooke za klavijaturama koja šapuće na mikrofon dok govori i pjeva. Mir kojim su obuzeti članovi benda djelovao je u izvrsnoj simbiozi s emocionalnom glazbom kao prava duhovna terapija. Sanjiva iskrenost dream indie popa osjetno je dotakla publiku koja je vjerojatno dijelila moj strah glasnog pljeskanja nakon ugodne uljuljanosti kojom nas je začarao bend.

Foto: Matej Čelar/ Ziher.hr

Foto: Matej Čelar/ Ziher.hr

Osjetno inspirirani u pjesmama često navođenim motivom mora, u svojoj jednostavnosti nesebično izlijevaju emocije pred publiku, pritom mirno ispijajući čaj iz šalica. To je bila i prva slika koja me podsjetila na koncert Dark Dark Darka u Močvari. Predivan, snažan ali jednostavan vokal basistice Penelope prevladao je i očarao te preuzeo emocije vođene izvrsnim aranžmanom gitarskih dionica koje su davale formu pjesmama i razbijali eventualne jednoličnosti. Na trenutke podsjećaju na žensku verziju Bon Ivera ili pak grupu- Daughter, a s druge strane nose melos Cat Powera.

Odabir hita Claimed by the Sea za zatvaranje koncerta skladno je zaokružio cjelinu spoja sanjive električne gitare i pozadinskih sinteva koji ispunjuju formu priče, sve to uz meke vokale i izvrstan back vokal gitarista. Odsvirali su zajedno tek oko četiri pjesme, pa je Brooke skromno sjela u publiku i prepustila pozornicu basistici i gitaristu koji zajedno čine bend čije ime nažalost nisam razumjela. Njih dvoje izvrsno je zaključilo večer, također s oko četiri pjesme, pretežito još laganijeg tona svojim minimalističkim pristupom vođen predivnim Penelopinim glasom i snažnim tekstovima (hvale vrijedna You make me feel, like no one can stand in my way). Zasigurno lijepa smirena večer za pamćenje.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(2 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari