Istaknuto
06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

03.12.2017.

Gospođice iz Avignona smatraju se jednim od najvažnijih, ujedno i najkontroverznijih radova u umjetnosti 20. stoljeća. Povjesničari umjetnosti već se desetljećima bave misterioznim pogledima ženskih likova i njihovim revolucionarnim oblikovanjem kojemu su prethodile brojne Picassove skice i prepravke...

Glazba

Izvještaj – Gorillaz u Budimpešti: Odličan party Damona Albarna i njegovog orkestra

15.11.2017. Tim HrvaćaninFoto: Tim Hrvaćanin

Nakon višegodišnje pauze Damon Albarn ove nam je godine napokon vratio Gorillaze. Noodle, 2D, Murdoc i Russell u travnju su objavili četvrti studijski album “Humanz” (peti ako pod regularne studijske računamo eksperimentalni “The Fall” snimljen na iPadu za vrijeme “Plastic Beach” turneje). Naravno, album je bio povod nove europske turneje koja je Gorillaze 13. studenog dovela u Papp Laszlo Arenu u Budimpešti.

Gorillaz su po mnogočemu specifična (i važna) pojava glazbene scene 21. stoljeća. Nisu ni prvi ni jedini animirani virtualni bend, ali su daleko najpoznatiji i najpopularniji. Ilustrator Jamie Hewlett stvorio je bez sumnje prepoznatljive likove koji nisu samo predstavljeni kroz glazbene spotove, oni daju intervjue, Noodle ima Instagram profil s 300 tisuća followera, koriste ih čak kao zaštitna lica u reklamama. No uspjeh Gorillaza leži u Damonu Albarnu. Da, animirani bend privukao je pažnju medija i javnosti, no milijune prodanih albuma i zvjezdani status donijeli su im sjajni singlovi Clint Eastwood, 19-2000 i Tomorrow Comes Today, a zacementirali album “Demon Days” i megahit Feel Good Inc.

Damon Albarn je fascinantna ličnost. Bio je jedna od najvećih britanskih glazbenih zvijezda devedesetih, vođa Blura, ikona brit-popa, da bi početkom novoga stoljeća pokrenuo – animirani hip hop bend. Tada se to možda činio kao jedan od najvećih glazbenih zaokreta u povijesti, no danas je jasno da je to bio tek početak Albarnovog glazbenog putovanja. Ne početak u doslovnom smislu – iza sebe imao je šest studijskih albuma s Blurom – već početak eksperimentiranja sa žanrovima, instrumentima, aranžmanima, neprestano istraživanje i širenje glazbenih utjecaja, što uključuje i suradnju s danas beskonačnom listom glazbenika, svirača, pjevača, repera, zborova i orkestara.

Foto: Tim Hrvaćanin

Od “Gorillaz” 2001. do danas Albarn je objavio više od 10 albuma, a skladao je i glazbu za dva mjuzikla te operu koje su producirali ugledni Manchester International Festival i National Theatre u Londonu. Često surađuje s afričkim glazbenicima koje promovira kroz projekte kao što je Africa Express. Na albumu “Plastic Beach” ugostio je niz glazbenih legendi – pokojne Loua Reeda i Bobbyja Womacka, Marka E. Smitha, Paula Simonona i Micka Jonesa iz The Clash (koji su čak svirali s Gorillazom na turneji), Snoop Dogga i Mos Defa.

Na “Humanz” se okrenuo mlađoj generaciji (Vince Staples, Benjamin Clementine, Peven Everett, D.R.A.M., Kelela, Jehnny Beth iz Savages), iako su se i tu našle neke legende – Grace Jones i Mavis Staples. Ističemo sve to kako bih se pokušao približiti nekoj esenciji Gorillaza, a u suštini je riječ o načinu na koji si je Albarn, “sakriven” iza animiranog benda, omogućio neograničenu kreativnu slobodu, platformu da surađuje s kim god želi – od dječjih uzora iz The Clash do libanonskog Nacionalnog orkestra za orijentalnu arapsku glazbu – da se unedogled igra sa žanrovima, instrumentima, aranžmanima, vokalima, da pleše po granici pop glazbe i eksperimentalnih formi, da zaigrano plovi između hip hopa, funka, gospela, elektronike i tradicijske glazbe.

Svi koncerti na jesenskom dijelu turneje Humanz započinju pjesmom M1 A1 s albuma prvijenca koja zvuči više Blur nego Gorillaz. Riječ je o čistoj rock stvari s odličnim riffom koji live zvuči zaista sjajno. Repetitivnost prvog dijela pjesme i žestina drugog čine je prirodnim odabirom za otvaranje koncerta, a efektne su i uvodne riječi: “Hello, is anyone there”. Na njih se odlično nadovezuje stih “Are we the last living souls” koji nas uvodi u apokalipsu Gorillazovog svijeta. No ono što izaziva poseban osjećaj je glas Damona Albarna – barem ako ste fan njegovog lika i djela te ako ga prvi put slušate uživo. Teško je ostati ravnodušan na njegovu prepoznatljivu boju glasa, pogotovo kada na sredini pjesme Last Living Souls stihove “Cause all out of song, I got it down wrong” zapjeva samo uz klavir.

Foto: Tim Hrvaćanin

Morali smo pričekati treću po redu, Rhinestone Eyes, da bi se na videozidu napokon pojavila animirana četvorka zbog koje smo “došli”, što je izazvalo trenutno oduševljenje publike. Uslijedilo je još nekoliko stvari s prva dva albuma, himnična balada Tomorrow Comes Today, plesna funky numera 19-2000 čiji nas je video podsjetio na legendarni džip Gorillaza s ranih spotova (simpatični je i refren uz stih “Get the cool schoeshine”) te Every Planet We Reach is Dead koju su prikladno pratile animacije svemirskih prostranstava i asteroida.

Središnji dio koncerta obilježile su dvije odlične stvari s “Plastic Beach”. Na Superfast Jellyfish na pozornicu su izašli prvi gostujući vokali, neizostavni De La Soul koji su valjda jedva dočekali da izlete na stage i energičnim nastupom odmah su natjerali publiku na moving. Superfast Jellyfish je vjerojatno Gorillazova Zdenka i vanzemaljci, pjesma koja se čini kao zajebancija (počinje kao reklama, De La Soul repaju “All hail King Neptune and his water-breathers / No snail thing too quick for his water-feeders”), a zapravo zvuči odlično i publike je obožava. Na nju se nadovezala predivna On Melancholy Hill, dream pop biser koji je mnogima favorit njihovog opusa. Pjesmu je pratio originalni videospot.

Drugi dio seta bio je posvećen novom albumu “Humanz” i pretvorio je parter budimpeštanske arene u plesni podij. “Humanz” je glazbeni izričaj Gorillaza proširio na područje elektronske plesne glazbe, uz syntheve te house i dub beatove u prvom planu. Niz je otvorila Strobelite koja zvuči kao da su je posudili od Disclosure, uz odličan vokal mladog Pevena Everetta i veoma zarazan refren. No to je tek bio uvod za Andromedu na čiji je beat publika podivljala. Nimalo ne pretjerujem kada kažem da su apsolutni svi plesali. Sex Murder Party jedna je od neupečatljivijih pjesama albuma, no na koncertu zvuči neusporedivo bolje, što je možda i zasluga veoma erotiziranog nastupa Zebra Katza. Posebno je dojmljiv bio produženi outro pjesme uz koji bi publika bez problema plesala i duže, kao na nekom dance partyju.

Foto: Tim Hrvaćanin

Kraj regularnog seta pripao je, naravno, najvećim hitovima. Prva je na redu bila Stylo, nesumnjivo jedna od najboljih pjesama u cijelom Albarnovom opusu. Pjesma je ujedinila repera Mos Defa i legendarnog soul pjevača Bobbyja Womacka kojem su odali počast s ilustracijom njegovog lica na videozidu. Stihove “Overload, overload, overload, Comin’ up to the Overload” izvrsno su dočarali odlični back vokali, dok je mladi Everett preuzeo Womackove dionice. Pjesmu je pratio originalni videospot s Bruceom Willisom za volanom. Kraj seta pripao je Clintu Eastwoodu, hitu koji je Gorillaz prvotno proslavio. Iako na turneji s njima nastupaju spomenuti De La Soul, Everett i Zebra Katz, za neke gostujuće vokalne dionice ipak puštaju playback. Jedna od njih je i ona Del the Funky Homosapiena u Clint Eastwood, a netko ju je pustio sa zakašnjenjem. Albarn je prekinuo pjesmu, ispričao se uz osmijeh i riječi “We’re all humans” te su stvar počeli ispočetka, na opće oduševljenje dvorane.

Bis je otvorio Albarn s laganim prebiranjem žica akustične gitare, što je bio uvod u Hong Kong, pjesmu s kompilacijskog albuma “D-Sides” na kojem se nalaze B strane i remiksevi pjesama s “Demon Days”. Bila je to prva live izvedba pjesme od 2010. godine. Bis nam je još donio i jedan od novih singlova, također plesni Saturnz Barz, nakon čega su se na pozornicu vratili De La Soul i svi smo znali što slijedi. No prvo je Albarn na glavu navukao masku konjske glave i tako nonšalantno stajao dok je kraj njega jedan od De La Soulovaca (mislim da Dave) iznenada zaurlao, na opće oduševljenje publike. Iz ove neobične najavu prolomio se “Feel good” i počela je jedna od najboljih bas dionica svih vremena. Publika je eksplodirala, De La Soulovci sa stagea urlaju “Everybody put your hand in the air and clap now motherfucker”. Nećemo se zavaravati, Feel Good Inc. nije jedna od najboljih pjesama Gorillaza, već jedna od najboljih stvari 2000-ih.

Koncerte na turneji zatvaraju s Don’t Get Lost in Heaven i Demon Days, inače zadnjim pjesmama istoimenog albuma. Na tim su pjesmama najviše prostora dobili back vokali koji su na neki način i prešli u prvi plan. Gospel štih tih stvari odlično zaokružuje cijeli koncert i privodi ga kraju uz sjajne animacije koje se poigravaju religijskim i gotičkim motivima. Tako je Gorillazov koncert zapravo glazbeno putovanje između funka, hip hopa, gospela, soula, a s novim albumom i synthpopa te housea.

Foto: Tim Hrvaćanin

U sat i 45 minuta svirke čuli smo oko 20 pjesama iz svih faza benda. “Gorillaz” i “Plastic Beach” bili su zastupljeni s hit singlovima, izuzev uvodne M1 A1. S druge strane, s “Demon Days” smo od singlova čuli jedino Feel Good Inc., no to što nisu svirali El Manana, Dare ili Dirty Harry uopće ne umanjuje krajnji dojam koncerta. Ovako smo se podsjetili koliko je “Demon Days” zaista dobar album. Što se “Humanz” tiče, zanimljivo je da su svirali i Ticker Tape te Out of Body koje su objavljene na deluxe verziji albuma, a ne sviraju pjesme kao što su Ascension, Let Me Out i Hallelujah Money. Usporedba se može povući s odličnim pjesmama kao što su The Apprentice, Sleeping Powder i Garage Palace koje nisu dobile svoje mjesto na albumu, već su izašle na deluxe verziji ili su naknadno objavljene kao singlovi. Možda je “Humanz” trebao biti dvostruki album s barem 30 pjesama.

U konačnici se ne može ništa drugo reći osim da je koncert bio sjajan. Šesteročlani bend (gitarist, basist, dva bubnjara te dvojac na klavijaturama, synthevima i sampleovima) i šest sjajnih back vokala može se samo pohvaliti. Albarn je naravno vodeća figura nastupa, a bio je odlično raspoložen. U dva je navrata sišao s pozornice do publike, neprestano je plesao, svirao je električnu gitaru na M1 A1, akustičnu na Hong Kongu, melodiku na Tomorrow Comes Today i Clint Eastwood te klavijature na još nekoliko stvari. Koncert Gorillaza potvrđuje da se radi zaista o genijalcu (ako vam to već nije jasno iz njegove briljantne diskografije).

Možda je malo razočaravajući video segment nastupa. Vidjeli smo nekoliko poznatih videospotova, no ostatak su činile neke standardne animacije i vizualizacije kakve se viđaju i kod drugih izvođača. S obzirom na to što Gorillaz jest, očekivao sam više animacija virtualnih članova benda, možda i neke kratke filmove (a da nisu otprije napravljeni videospotovi). No to ne umanjuje ukupni dojam. Koncert Gorillaza vrhunski je glazbeni doživljaj i odličan provod. Organizatori bilo kojeg festivala s Gorillazom jednostavno ne mogu pogriješiti. Ovih je dana objavljeno da iduće godine sviraju na Roskildeu, Rock am Ring i Rock im Park. Bilo bi sjajno kad bi ih uspjeli vidjeti i u Hrvatskoj!

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(6 votes, average: 4.167 out of 5)

Komentari