Izvještaj – Gustafi: Dobra je ta maneštra, al’ nima do vekjih kanta
Gustafi su nam konačno stigli u Zagreb i budući da ih već duže vrijeme nije bilo, odlučili su dati zbilja sve od sebe. Jučerašnji je koncert stoga bio je festival plesnih pokreta i sveopćeg dobrog raspoloženja. Gustafi kao da nisu htjeli sići sa pozornice tako da su svirali pa skoro i dva sata zakoračivši dobrano iza ponoći. A koliko je pjesama stalo u to vrijeme? To nije bilo moguće prebrojati. Jedna je išla za drugom i ne bih se niti čudio da su odsvirali apsolutno svaku pjesmu sa svojih već 12 studijskih izdanja. Svejedno je bilo jeste li s ove ili one strane stagea jer, gdjegod da ste bili, odličan provod bio vam je zagarantiran. Tako je to izgledalo sinoć u Tvornici kulture. No prije Gustafa, atmosferu su na ugodnu temperaturu podigli neki Puljani.
Tim nekim Puljanima ime je Saša 21. Bend čine 3 osobe u, reći ću, najboljim godinama, a ponašaju se i sviraju glazbu kao da doista jesu u najboljim godinama života. Ova trojica entuzijasta sviraju punk rock i kroz njihov nastup moglo se čuti jako puno utjecaja Ramonesa ili čak Clasha, ali ispjevan kroz neki drugačiji, slatki, istarski način. Saše su nas sve zabavili i već su s prvim taktovima oni najhrabriji počeli plesati da bi se na kraju nastupa već svi opustili. Bend je imao odličnu komunikaciju s publikom tako da su nas više puta i nasmijali, bilo pričom između pjesama, bilo samim tekstom pjesama. Za kraj ostavili su jednu svoju uspješnicu zvanu Vesna čiji tekst ide, ako sam zapamtio – ” Vesna, bila si moja prva pjesma, a sada si velika kao čempres.” Što više da kažem. Mislim da ovaj stih najbolje može sumirati kakvi su ljudi nastupali prije Gustafa i kakvu su atmosferu donjeli.
Uslijedila je glavna atrakcija – kulturno – umjetnički program Gustafi kako je to Edi Maruzina opisao. Prvo je odsvirana cijela “Maneštra“, a nakon toga hitovi. I kada kažem cijela “Maneštra” mislim cijela “Maneštra”; od pjesme do pjesme. Možda su i izostavili koju pjesmu, ali siguran sam da je veći dio albuma bio odsviran. Ovo bi moglo zvučati kao mučenje, ali Gustafi su to odlično isfurali pokazavši da im novi materijal nimalo ne kaska za starim uspješnicama, a vjerujem da je većini publike ovo bila odlična prilika i čuti novo izdanje Gustafa po prvi put. Moram reći i da je i publika prepoznala potencijal novih pjesama tako da već od prve svi počeli plesat. Isprva je to bilo sramežljivo, a pred kraj se to pretvorilo u pravu feštu. Kada se odsvirala “Maneštra” koncert je zbilja krenuo, a s pjesmama poput Sanjati Ćemo Žuto, Katarina ili Hiti Se Na Mene dosezao se vrhunac. Iako možda niti jedan Istrijan nije bio u publici, svi su pjevali onim teškim istarskim vokabularom upravo kao da su rođeni u centru Vodnjana. Jako je brzo i nastao krug ispred Edija gdje je pedesetak ljudi moglo istovremeno plesati, a oni drugi koju se ipak nisu odlučili na ples, zadovoljno su ispijali pivo i pjevali zajedno s bendom.
Ovaj koncert podsjetio me na valjda svaku ribarsku večer na moru na kojoj sam ikada bio. Uvijek bi se svirala glazba ovakvog raspoloženja i hrpa ljudi bi u svakom trenutku plesala, pila i jednostavno se zabavljala. Osim ogromne količine ispuštene energije i od benda i od publike, mislim da je i to razlog što nam je svima jučer bilo toplije. Ako ne osjetno onda barem oko srca. Želim reći da i taj zvuk koji su kroz toliko godina izgradili sada nije samo njima karakterističan zvuk. On se raširio. On više nije samo zvuk jednog benda, nego jednog područja. Dok nas je prije na Istru asocirao onaj intervalsko tijesan pa čak i neugodan zvuk sopela, melos današnje Istre je upravo ovaj melos koji je zamjetan u svakoj pjesmi ovoga benda. Prešarano harmonikom, tu i tamo se ubaci koji duhački instrument, dvije gitare kojima nije problem ući u solo i bas koji se cijelo vrijeme igra oktavama. Ako ništa, jučer smo dobili dokaz da je ovaj zvuk s razlogom postao nešto više.
