Izvještaj – Hladno Pivo: Punkeri iz Gajnica još uvijek su veliki
Hladno Pivo svakih nekoliko godina radi velike koncerte u Zagrebu kako bi podsjetilo da su jedan od najvećih hrvatskih bendova. U malo više od dva sata, posjetitelji zagrebačke Šalate mogli su uživati u novim, starim, polustarim i relativno starim pjesmama punkera iz Gajnica, kako se izrazio sam Mile Kekin.
Prvi su na pozornicu izašli Riječani Krešo i njegove Kisele Kiše. Nastup je bio zabavan, a veći dio publike je na predgrupu večeri zdušno zakasnila. Osim toga, odmah nakon prve ili druge pjesme počela je i kiša što je natjeralo gotovo sve ljude da se sakriju ispod natkrivenog pa su ljudi pjesmu ili dvije proveli samo u sklonjavanju s kiše. Moram priznati da Riječani zvuče veoma slično SKA – Pu, inače mojem najdražem ska bendu i, zapravo, jedinom ska bendu kojega slušam. To me zbilja razveselilo jer su u par navrata zvučali zbilja frapantno slično. No, doista se dalo vidjeti da Kreši treba još koja godina i još materijala jer su prvih nekoliko pjesama bile super, dok su ostale zvučale neinspirirano naspram prvih. Vjerujem da ćemo kroz koju godinu moći otići na solo nastup Kreše i Kiselih Kiša i reći da smo se stvarno zabavili i da nam ni u jednom trenutku nije bilo dosadno. Sve u svemu, momke valja i pohvaliti jer su još mladi i, ako u ovom smjeru nastave, možemo očekivati još jedan dobar domaći bend.
Nakon što je Šokre pokupio svoje stvari, izašle su zvijezde večeri. I odmah na početku problemi. Naime, gitara se ili iskopčala ili pojačalo nije radilo ili nije bilo poglašnjeno, ali, long story short, gitara se nije čula. To je upropastilo početak koncerta jer je gitara bila zadužena za početak koncerta. Svi su u jednom trenutku zašutjeli i trudili se iz petnih žila čuti gitaru, ali kada su ušli bas i bubanj sve je otišlo kvragu i od gitare nismo mogli čuti više niti g. Srećom, sve je popravljeno 30 sekundi poslije, no ipak je ostavilo trag na početku koncerta koji je trebao početi nabrijano i energično.
Sviralo se sve. Od pjesama s najnovijeg albuma, do pjesama s prethodnog albuma pa sve do, svima milog, Džinovskog. I atmosfera je bila genijalna. Ruke se tokom cijelog koncerta nisu spuštale, publika je surađivala s bendom i znala svaki stih koji joj je Mile dopustio da odpjeva. Tokom koncerta počela je (opet) i kiša, ali ljudi su se odlučili praviti da ne pada i ostali stajati i uživati u koncertu. Doista je bilo svakakvih ljudi na koncertu. Bilo je tu male djece koje su koncert pratila s očevih ramena do ljudi koji su već u potpunosti sijedi. A Hladno Pivo ponudilo je svakome ponešto. Onima mlađima novije hitove s catchy riffovima poput Supermana, Ne volim te, Nije sve tako sivo ili Pjevajte nešto ljubavno dok su za one starije pripremili nešto što je Mile nazvao ‘retro blok’, u kojem su starije generacije vidno uživale.
Hladno Pivo pokazalo je svima tko su i što su. Nakon dužeg vremena ponovno su održali koncert na domaćem terenu, napunili Šalatu i zabavili sve prisutne. Moja teorija je da to rade kako bi sve podsjetili tko su i što su. Jer, čim bi počeli polako zaboravljati na Hladno Pivo, evo njih opet s novim albumom i rasprodanim koncertima diljem Hrvatske. I zbilja zaslužuju svaku pohvalu i na svakom koncertu pokazuju da su doista velik bend. To mi se najviše i sviđa. Svaki veliki koncert Hladnog Piva je uvježban i odlično složen. To je koncert na kojem ima energičnih, veselih pjesama, pa onda dođe red nešto laganijih, sporijih stvari, da bi nakon toga uslijedio red najstarijih pjesama, onda bi se ubacilo nešto novog materijala i sve bi završilo s nekoliko hitova. To je odlika velikog benda.
Osim gitare s početka koncerta, vjerujem da im nitko neće naći puno zamjerki. Usudit ću se požaliti jedino na dvije sitne stvari u koje niti ne želim ulaziti, već ih samo želim napomenuti. Činele se nisu čule glasno koliko bi trebale i nisu svirali Planetu. To je to. Unatoč ovomu, jučer smo mogli uživati u koncertu, možemo reći, legendarne domaće punk grupe, u kojoj ćemo moći uživati, nadam se, još dugi niz godina.
