novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – INmusic festival: Nulti dan u znaku Foalsa

Foto: ziher.hr
Vrijeme čitanja: 5 minute

 

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr

Nulti dan INmusica obilježilo je veselo i romantično raspoloženje koje su nametnuli izvođači te nas time uveli u tri dana odlične glazbe i raznovrsnih sadržaja na zagrebačkom ‘moru’. Niti kiša koja je postala zaštitni znak INmusica nije spriječila posjetitelje da svoje festivalsko tulumarenje protegnu do kasno u noć.

 PARTIBREJKERSI (Piše: Borna Molnar-Erhatić)

Nakon Stop Drop Robota uslijedila je pauza koju je publika iskoristila da se sjedne na travu, ispija pive i uživa u suncu koje je još dobrano pičilo. Ljudi ispred stejđa nisu ni primijetili da su se Partibrejkersi prikrali na pozornicu sve dok ih frontmen Cane provokacijom nije natjerao da ustanu. Već s prvim riffom svima je bilo jasno da je odmor završio i da je vrijeme za đusku. Od prve do zadnje stvari Partibrejkersi su publiku držali uživljenu. Sirovi garažni riffovi, snažna ritam sekcija i Canetove životne mudrosti iz ulične škole opasna su kombinacija. Nema tu puno filozofije ili prenemaganja, Partibrejkersi su čisti i ogoljeni rock and roll. Iako su svirali u prilično nepopularnom terminu (18:45), okupio se veliki broj ljudi, a koliko sam uspio razabrati u publici je bilo i dosta stranca. Negdje na polovici seta dobro raspoloženi Cane prokomentirao je termin svirke s:“Kakav je ovo kretenski termin? Jel ovo možda neka provokacija na nacionalnoj osnovi?“ i nakon odobravanja publike zamolio ih je da zaplješću kretenima u organizaciji. U setu se našlo i nekoliko novih pjesma koje će uskoro izaći na albumu Sirotinjsko Carstvo, no najveće oduševljenje publike izmamili su stari hitovi Hoću da znam, Kreni prema meni i Ono što pokušavam sad.

TI (Piše: Marta Lučić)

Izgleda da naziv hidden potvrđuje zanimljivost i svježinu izvođača koji na njemu sviraju na dnu INmusic festivalskog šetališta, do kojeg se treba potruditi doći, da bi se pokazalo kako se isto i izuzetno isplati. Tako je, crvenim mističnim svjetlima najavljen, pred iznenađujuće mnogobrojnu publiku izašao beogradski psihodelični pop duo Ti. Sigurno lebdeći meki vokal, opasni rifovi i bubnjevi upakirani u elektronski šum, zajedno s odličnim stihovima činili su se kao izvrsna formula za savladati publiku energijom i prenijeti emocije i više nego uspješno. Sinergija Ilije i Trajčeta osjetno je zavela publiku emocionalnom elektronikom i zanimljivom snagom koja ih je najviše pridobila na odličnoj Da ti želim dobra jutra. S albuma Vidimo se osvojile su Smejem seSudbina i To su samo reči, iako je jako teško izdvajati. Pošteno se sviralo i s EP-ja i albuma, za svakog ponešto sanjivosti i ritma elektroničkih bubnjeva. Drago mi je da je izvjesna količina INmusic publike prepoznala kvalitetu ovog izvrsnog benda i dala im podršku u nešto ranijem terminu (20:30) koji se djelomično preklapao s ‘velikim’ Fratellisima.

CRYSTAL FIGHTERS (Piše: Marta Lučić)

Svako preslušavanje veselih, ljetnih, energy-boost Crystal Figthersa do sada pružalo je izvjesno veselje i sreću. Baš zbog toga, proporcionalno s iščekivanjem rasla je mogućnost da dođe i do blagog razočaranja zbog sumnjičavosti da se cijela ta energija uspije prenijeti uživo sa stagea. Poglavito radi li se o zanimljivim, ali i za live nastup izazovnim baskijskim instrumentima kojim barataju Crystal Fightersi. Međutim, ako je išta sigurno, onda je to činjenica da su se moje sumnje raspukle kao mjehurić odmah naglim udarcem ulazne Follow. Uslijedila je izvrsna LA Calling, osobni favorit, uz dance-razvaljivački ultra hit I Love London koji nisu štedili za kraj nego ga zaredali u ovaj zlatni trojac otvaranja koncerta. Ritmovi su vodili, a trava ispred World Stagea, ne samo da je pretvorena u mini plesni podij, nego je lakim plesnim nogama cijele publike, od koje nitko nije uspio ostati miran, izgažena do neprepoznatljivosti. Toliko energije i sreće koliko je tu večer za vrijeme Crystal Fightersa mirisalo u zraku izgleda da nisam osjetila još od konfeta i booma Flamming Lipsa iz 2010. Sigurni u sebe, puni života, prenijeli su svoju glazbu na druge, bez puno pompe, ali vrlo uspješno. Osobno bih ovaj koncert izdvojila kao top-koncert jučerašnjeg nultog dana. Ne samo zato što su odradili odličan posao i svojom glazbom i izvedbom potvrdili da su pravi bend za ljetne festivale, nego možda i zato što još nisu toliko mainstream da se umisle, a možda i nikad neće. Nadam se da ću imati daljnju priliku suditi o tome.

FOALS – Najbolji headlinerski nastup na INmusicu unatrag nekoliko godina (Piše: Tim Hrvaćanin)

Dugo je bila dvojba jesu li treći headlineri INmusica Foals ili MGMT, ali objavom rasporeda bilo je jasno da je ta uloga prvog dana festivala pripala petorci iz Oxforda. Foals su po prvi put u Hrvatsku stigli na turneji promocije hvaljenog prošlogodišnjeg albuma Holy Fire (između ostalog nominiranog za prestižnu nagradu Mercury). Turneju završavaju ovog ljeta festivalskim nastupima po cijeloj Europi, stoga stvarno veseli činjenica da su organizatori INmusica prepoznali njihov potencijal i vrijednost te ih napokon doveli u Hrvatsku.

Koncert je počeo s dvadesetak minuta zakašnjenja (vjerojatno su i oni gledali tekmu), a sam početak bio je rezerviran za instrumental Prelude, prvu pjesmu sa spomenutog Holy Fire s kojom otvaraju sve koncerte. Već je s tom pjesmom bilo jasno koliko je odličan zvuk benda, koji u live nastupima nose dvije gitare, bas i bubanj, uz tek dašak klavijatura, za razliku od studijskih snimki koje su produkcijom poprilično ispeglane.

Nastup im je trajao oko sat i 20 minuta, a u setu se našlo 13 pjesama – podjednak broj njih s Holy Fire i debitantskog Antidotes, te dvije ponajbolje s Total Life Forever – Blue Blood i Spanish Sahara. Općenito, mogli bismo reći da smo čuli njihov best of te da mogu zadovoljni biti i obožavatelji starijih pjesama i oni novijeg zvuka.

S obzirom na to da je prvi dan i da su druge dane zvučnija imena poput The Black Keys i Pixies, bio sam skeptičan koliko će se ljudi skupiti na njihovom koncertu, ali mogu zaključiti da sam ugodno iznenađen te mi se broj prisutnih činio većim nego npr. prošle godine zadnji dan na Editorsima i Basement Jaxx.

Ne nose Foals bezveze epitet najboljeg britanskog live benda, jer momci stvarno znaju napraviti dobar koncert. Ne sviraju sve ispeglano kao na studijskim snimkama, već obogate pjesme solažama, produže refrene, uvode i završetke pjesama, a posebno je dojmljiv bio jam na kraju Red Socks Pugie. Iako je pozornica ogromna, oni kao da su zbijeni svi na sredini te se komunikacija među članovima benda čini izvrsnom. Nije bilo dugih stanka između pjesama, u nekoliko navrata su pretapali pjesme jednu u drugu, ali opet je koncert trajao dovoljno dugo da ispadne da je svaka pojedinačna stvar bila svirana barem pet minuta, na moj užitak i užitak većine prisutnih u publici. Ukupnom dojmu doprinio je i odličan light show, obogaćen laserima te moram priznati da je ovo bila jedna od najboljih rasvjeta koncerata na kojima sam bio, a izvrsno je odgovarala poletnom, gitarističkom indie rocku Foalsa.

Zaključno, jučerašnji koncert Foalsa je po meni bio bolji od svih koncerata na prošlom INmusicu. Iggy Pop ima status legende, Arctic Monkeys imaju više hitova, ali Foals imaju originalan, svjež i moderan zvuk koji odsviraju iznimno uigrano i uvjerljivo te ne zvuče kao da slušam njihov album na velikom razglasu, nego zvuče kao pravi koncertni bend, a tako se i ponašaju na sceni.

Foto: ziher.hr
Foto: ziher.hr
Be social

Komentari