novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – INmusic (nulti dan): U isčekivanju kiše i nezaustavljivog detroitskog motora

playlista
Foto: press
Vrijeme čitanja: 4 minute

Foto: Facebook/INmusic/Oliver Ruškovič
Foto: Facebook/INmusic/Oliver Ruškovič

Osmo izdanje INmusica donijelo je ove godine nekoliko promjena. Prva je promjena to što je druga pozornica obilježena domaćim izvođačima u udarnim terminima, za razliku od prošlih godina, gdje je nekolicina stranih izvođača imala glavnu riječ ( TV On the Radio, YYY…). Također je pronađen novi sponzor, što je pozitivno. Bez dobrog sponzora sam pojam festivala onemogućen je zbog visokog PDV-a, što rezultira izostankom izvođača A-liste. Treće, uveden je novi sustav uzimanja bonova u obliku fiskalnoga računa, što se pokazalo kobnim za živce prisutnih.

Prvi je dan (nulti dan) općenito na festivalima podosta svjež, ljudi dolaze s različitim očekivanjima, odmoreni, s festivalskom kulturom dolaska oko 19h (dokaz tome je prisutnost jedne desetine publike).  Iako treba imati u vidu  da je na stranim festivalima tijekom dana program popunjen boljim izvođačima, s jedne strane razumljivo jer je INmusic festival srednje veličine, a novaca je u tom smislu uvijek manjka, s druge strane, pojam festivala jest slušanje više od 2 ili 3 benda po večeri.  

Ono što Engleze kupuje, jednako kao i ostatak stranaca željnih daška sunca jesu festivali u Lijepoj našoj s ugodnom temperaturom bez tamnih oblaka. Iako se činilo da će prvi dan upravo navedeno izgubiti i da će festival biti konfrontiran kišom koja je bez premca netipična pojava, ona je prije početka programa stala.

Airbourne

Airbourne je imao „nezahvalan zadatak“ započeti koncert  prije 20h. Prisjetimo se 2009. godine kada su Editorsi svirali u slično vrijeme. Rezultat rane satnice je manji broj posjetitelja (koju su solidno animirali). Za Airbourne vlada mišljenje da zvuče poput AC/DC cover benda, a tome nije odmogla scenografija i zvuk koji podsjećaju na australske sirovine. Također u scenografiji nije smjelo izostati 20 pojačala na pozornici (uz legitimno pitanje, jesu li svi uključeni?) te silovanja pivskih konzervi. Elemente rock’n’rolla vješto kombiniraju kao svoju prednost, ne bježeći od želje da ih se uspoređue s AC/DC. Zapevši u vremenu, vukući nostalgiju 80-ih, prizivaju duhove niskih strasti koje volimo. Djelujući na neki način kao zarobljenici između Spinal Tapa i AC/DC uz visoku entarteinmentsku dozu. No, mora im se prigovoriti da im fali poneki hit da zaprapri nastup.

Foto: Facebook/INmusic/Matej Grgić
Foto: Facebook/INmusic/Matej Grgić

Stealing Sheep

Stealing Sheep je na world stageu nudio sasvim drugačiju varijantu glazbe, oslanjajući se na dream pop i lo-fi naslijeđe na tragu The xx i Warpainta. Međutim podosta blijede cure  u glazbenom, ali i vizualnom doživljaju nisu priuštilei ništa novo što bi ih izdvajalo iz mora njima sličnih bendova.

Bloc Party

Iako su glory days iza njih, ne treba zaboraviti da su s prvim albumom “Silent alarm” ostavili traga na svjetskoj sceni, promičući eksperimentalnu glazbu u popularnije struje. Kasnije im je očito ponestalo ideja te se i na INmusicu moglo zamijetiti razliku u  kvaliteti i inovativnosti između pjesama s prvog albuma te zadnja dva albuma. Nedostatak Like eating glass, The prayer je samo produbio jaz, ostavljajući sivkasti Flux s nedostatkom dinamike u ključnim trenucima. Bilo to projicirano od izostanka bubnjara Matt Tonga ili nekih drugih logičnijih razloga. Iako im je publika dala vjetar u leđa, s obzirom da se njihov dolazak iščekivao dugo ( gledajući od prvog albua – devet godina), nisu ga uspjeli iskoristiti na adekvatan način. Uz bolju set listu nastup bi bio uspješniji, no ovako je ispao prosječan nastup s nekoliko negativnih konotacija.

Foto: Facebook/INmusic/Matej Grgić
Foto: Facebook/INmusic/Matej Grgić

Iggy and The Stooges

Osim festivala promijenilo se nekoliko stvari unutar Stoogesa od nastupa 2007. godine. The Stooges su sada zamijenjeni s Iggy and The Stooges. Ne  sviraju samo pjesme s prva dva albuma („1969“ i „Fun House“) te zadnjeg „The Weirdness“ (“Ready to Die” nema dva originalna člana). Dva člana su se od prošlog nastupa promijenila (preminuli Ron Asheton te „umirovljeni“ Scott Asheton). Novi članovi, staro-novo ime, nosi drugačiju set listu koja je i dalje vezana uz rad The Stoogesa, ostavljajući Iggyjevu solo karijeru netaknutom. Ono što se nije promijenilo je Iggyjeva energija kojoj je dodana doza zrelosti, a prisutnost saksofona na većini pjesama može ići tome samo u prilog. Neizostavni ulazak publike na pozornicu se i ovaj put odigrao, uvijek na granici regularnosti. Iggy and The Stooges predstavljaju detroitski motor koji nije zahrđao tijekom vremena. Dapače, još su podmazaniji od drugih mladića.

Foto: facebook/INmusic/Matej Grgić
Foto: facebook/INmusic/Matej Grgić

Rezime nultog dana INmusica glasi: raznolikost izvođača čini ovaj festival tematski interesantnim za velik odaziv publike što je i jučer bilo potvrđeno, sudeći prema broju okupljenih. Dobili smo i više nego solidnu uvertiru i nadajmo se da će se ovakav tempo i atmosfera održati i u nadolazećim danima.

 

Be social

Komentari