Istaknuto
20.08.2017.

Dadaizam, kao umjetnički pokret, na svojim marginama skriva imena umjetnica koja zaslužuju da se svjetlo i pozornost skrene na njihov rad.

08.08.2017.

Pozadina mog romana, nazovimo ga tako, ili bolje – motiv zašto sam ga krenuo pisati jest hommage mojoj babi i dedi, zakletim antifašistima, ljudima koji su bili u logorima, austrijskim, mađarskim i ustaškim, ljudima koji su cijeli život krvavo radili za male nadnice, ljudima koji su odbili penziju jer su vidjeli da i komunisti kradu.

Glazba

Izvještaj – Ivan Škrabe (Akustika): Pjesme jedne filozofije

16.02.2017. Tin ĐudajekFoto: facebook.com/ivan.skrabe

Sumnjao sam da će se ijedna ovosezonska Akustika uspjeti približiti nastupu Achromatic Attica prije nekoliko tjedana, a uzevši u obzir i da je prošli tjedan Phaneron odradio odličan nastup, bio sam skeptičan da će jedan akustični koncert jednog kantautora uspjeti doći i blizu ova dva. Prvo jer mi je glazba i Achromatic Attica i Phanerona bliža onome što glazbeno preferiram, a onda i jer prije sinoćnje Akustike nisam niti bio upoznat s radom Ivana Škrabea. Čak je i ovo eufemizam. Bit ću iskren – za čovjeka nisam niti čuo.

Možda me i zato ovaj koncert toliko oduševio. Ali prvenstveno je tome razlog što je bilo zbilja odlično. Glazba se nevjerojatno slagala s tekstom i odvela nas je u neko potpuno drugo vrijeme. Bila je to cijela jedna filozofija predočena glazbom. I koliko god ova bila publici daleka i nepredočiva, toliko nam ju je Ivan Škrabe sinoć uspio približiti i pojasniti. Koncert ne spada samo u jedne od boljih koje sam slušao na Akustici, već možda i od onih koje sam slušao u posljednje vrijeme. Toliko je malo potrebno za fenomenalnu glazbu.

Pjesme jedne filozofije

Glazbu koju izvodi Ivan Škrabe prvenstveno bi se mogla opisati kao psihodelija. Nije to komplicirana muzika, već dapače, vrlo jednostavna s tek nekoliko akorda po pjesmi. Vrlo je zanimljivo što ovi akordi nisu neki svakidašnji, ‘obični’, akordi, nego spojevi triju tonova koji svojom kombinacijom funkcioniraju. Često nisu niti bili odsvirani svi u isto vrijeme. Ivan Škrabe preferira lagano, mantrično prebiranje po žicama i razlaganje akorda. Sve to spojeno pridodaje na intenzitetu ove psihodelije.

Ivan Škrabe

Foto: Akustika

No ono što upravo najviše laska toj psihodeliji je filozofija. Cijela filozofija ove glazbe. Ona se oživljava kroz tekstove pjesama koji su vrlo dobri ili odlični, a u suradnji s glazbom čovjeka uvlače u neki drugi svijet. Svijet gdje postoji glazba i riječi koje isprva ne moraju imati smisla za individuu. Ali možda niti ne trebaju. Sve što je potrebno jest pozorno slušati. I ako ste slušali, glazba vas je mogla odvesti stvarno svugdje. I sam sam se više puta uhvatio s mislima na potpuno drugom mjestu od Rockmarka.

Najviše mi se zato koncert i svidio. Jer vjerujem da je uspio u svom naumu. Za mene ovo je bilo neminovno, dok sudeći po reakcijama drugih možda i ne. Ako da, onda barem ne toliko. Bilo mi je stoga žao što se ovaj put Rockmark nije napunio. Ali možda su pjesme ostvarile svoj potpuni potencijal zahvaljujući ovakvoj intimnosti. Bio bi red i pohvaliti Ivanovu dikciju i poznavanje mikrofona koji su tim više pridonijeli atmosferi. Kada sve zaokružim, morao bih ostati pri svojemu i ponoviti ono što sam rekao još na početku. Ovo mi je jedna od najdražih Akustika. I to ne samo zato što je bilo odlično, već i zato što sam otkrio novog glazbenika čiji ću rad pratiti i ubuduće. Kako tvrdi nedavni viralni Facebook post: ‘Ljudi koji te upoznaju s novom glazbom, bitni su.’ Zato – hvala Akustika.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(5 votes, average: 4.000 out of 5)

Komentari