novo u kinu
29. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 2 minute Povratak Poa, pande koja ne oprašta kung-fu te nova suradnja Godzille i Konga, vječitih rivala koji su u stvarnom životu dobri kolege, obilježit će ovaj filmski mjesec.

22. veljače 2024.

Vrijeme čitanja: 14 minute Stiže nam Dora, a naši Eva Juraški, Helena Kezerić i Patrik Horvat raspisali su dojmove oko natjecateljskih pjesama uoči prvog polufinala.

Glazba

Izvještaj – Japanese New Music Festival: Japanese Humour Festival

Japanese New Music Festival:
Foto: Ella Valentić / Ziher.hr
Vrijeme čitanja: 2 minute

Pomalo je bizaran koncept festivala na kojem svira osam projekata sačinjenih od kombinacija trojice glazbenika. Japanese New Music Festival predstavili su Tatsuya Yoshida (Ruins, Zeni Geva) Makoto Kawabata (Acid Mothers Temple) te Atsushi Tsuyama (ex-Acid Mothers Temple). Od opisa eventa ostao je dojam da će se svirati ponešto od repertoara benda Acid Mothers Temple, koji je prošle godine napravio odvratno dobar koncert u malom pogonu Tvornice, no nije bilo tako. Ovo je više izgledalo kao tri zasebna solo nastupa s podužim stand-upom kroz sredinu koncerta.

Riječ je o vrsnim glazbenicima. Kawabata Makoto je legenda japanske, ali i svjetske psihodelije, dok o preostaloj dvojici znam minimalno, međutim ponekad vam je dovoljno vidjeti glazbenike kako stoje na pozornici, čak i bez odsviranog tona, da biste procijenili njihovu kvalitetu.

Koncert je počeo obećavajuće, s repertoarom Acid Mothers Temple SWR te ubrzo prešao u solo izvedbe triju glazbenika, od kojih je najupečatljivija bila upravo ona Makota. Efektima i looperom udario si je nekakvu pozadinsku ritam-melodiju, dok je svoju minijaturnu gitaru svirao gudalom.

Foto: Ella Valentić / Ziher.hr

Tu negdje otprilike prestaje ozbiljnost i počinje sprdanje svega i svačega, pa i same konvencije glazbe danas. Odlaganjem instrumenata ekscentrična se trojka pretvara u a capella trio koji svoju glazbenu genijalnost uspijeva pokazati i u višeglasju. Međutim ovdje izvedba poprima blago komičan oblik – bubnjar se baca na pod vrišteći, a Makoto mu gura mikrofon u guzicu. Nastavak je još unikatniji. Tsuyama i Yoshida rade glazbu na kućanskim pomagalima i na patent zatvaračima svojih hlača. Skladbe jednostavno nazivaju Zipper, Scissors te Camera – ovisno na kojem predmetu sviraju. Pritom proizvode bizarnu paletu zvukova. Prekrasno oslobođenje od granica glazbene strukture. Iako, ovdje sam već malo i zasuzio od smijeha, kao i kod a capella izvedbe u kojoj bi im komotno mogao konkurirati i Andy Bernard.

Najsvjetlija točka nastupa je inzistiranje na aktivnoj prodaji nečeg što oni zovu “Compillation CD” u formi skladbe. Lirika pjesme je koliko sam shvatio dosta slobodna, pa bi moja interpretacija išla ovako: “Please buy – Compillation CD, please buy – only hundred kuna, compillation CD”, iako je njihova verzija zvučala više southparkovski: “Komparejšo siti”. Na kraju dolazimo do sprdanja world glazbe tako da su gudanje po gitari na čiji je vrat stavljena konjska maska nazvali mongolskom glazbom te na taj način obradili Immigrant Song, pritom grleno pjevajući. Tome je prethodila Smoke On The Water navodno u verziji Captaina Beefhearta, međutim na toj stvari se još uvijek borim s pitanjem je li humor smiješno plitak, ili je vrlo dubok, a ja sam izgubio poveznicu. Nema veze. U tolikom moru smijeha nije ni bitno.

Toliko o avangardi

Kraj je poprimio iznenađujuće regularan oblik te se nakon završnog projekta trio vratio na kratak bis. Bilo mi je smiješno. Smiješno mi je i to što su ljudi na ovo stigli očekujući Acid Mothers Temple ili barem nešto slično. Izgleda da je avangarda sve, samo ne ozbiljna glazba.


Be social
Što misliš o ovome koncertu?
Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!
Vaš glas je zabilježen. Hvala vam na glasanju!

Komentari