Izvještaj – John Garcia: Ugodna večer s ugodnim domaćinom
John Garcia je sinoć bio ugodan domaćin svojim obožavateljima koji su ga došli poslušati. Nije ih baš bilo puno, klub je bio poluprazan. Možda jer je izvođač ponudio još jedan akustičan koncert prebrzo, možda jer je bio četvrtak, a možda su i u šumi. Kako bilo, nije ga to omelo da svoj nastup izvede onako kako treba.
Sama pozornica bila je ispunjena na način koji dočarava gotovo kazališni prizor. Dva sjedeća mjesta, mali stolić s pićem i svijećama te kauč. Sasvim dovoljno da se prenese željena atmosfera. Kako je sam rekao, Garcia je takvim pristupom htio pokazati u kakvoj su atmosferi nastale pjesme koje izvode – u dnevnom boravku svog gitariste Ehrena Grobana s kojim je na njima radio. “The Coyote Who Spoke In Tongues” ime je albuma kojeg je došao predstaviti i okarakterizirao ga kao album koji može svirati u pozadini nekih svakodnevnih obaveza. Naglasio je kako ga je namjerno ostavio pomalo grubim i nije “peglao” zvuk na njemu jer je htio da zvuči stvarno. Opuštena atmosfera i posvećenost glazbi, bez dodatnih efekata ili sadržaja, sinoć je dopunila prostor.
Iako je ovo bio akustičan koncert koji podrazumijeva mirniju atmosferu, na žalost moram istaknuti nekoliko manje lijepih stvari koje su nastale uslijed mirne atmosfere. Početkom koncerta se između pjesama moglo čuti pospremanje onog dijela kluba koji je ostao iza leđa svima koji su došli na koncert. Baš je bilo tužno ne čuti ushit publike ili pljesak već zvukove koji podsjećaju na zatvaranje kluba. Među posjetiteljima koncerta našlo se i onih kojima su Garcia i Groban očito smetali jer su se nadglasavali sa zvukovima s pozornice kako bi mogli dovršiti razgovor.
Ipak, ništa nije moglo umanjiti prisutnost dvojice glazbenika i njihovih pjesama. Bez puno kašnjenja izašli su na pozornicu, pozdravili prisutne i započeli glazbenu večer s Give Me 250ml. Jasno i glasno na samom početku, ova je pjesma bila dobar uvod u koncert. Nakon nje uslijedila je The Hollingsworth Session u kojoj je maestralni solo na gitari izveo Ehren Groban. Ono što je malo iznenadilo bila je Gardenia koju su izveli relativno rano u koncertu. Publika je naravno s oduševljenjem dočekala tu pjesmu koju je Garcia započeo tihim glasom, gotovo kao da jeca. U nastavku su je malo zaoštrili i tako priveli kraju zanimljivu izvedbu jedne od najpopularnijih Garcijinih pjesama.
Na veliko odobravanje naišla je i El Rodeo koja je za uvod imala kratku priču. Garcia je samo spomenuo pustinju, Sky Walley i teglicu pijeska koju je napunio i nosi je sa sobom kao dio tog prostranstva. Nakon te pjesme, u prvi je plan došao Ehren. Garcia mu se zahvaljivao u nekoliko navrata tijekom večeri te se povukao s pozornice kako bi Grohan dobio pažnju koju zaslužuje. Simpatično prihvativši, odsvirao je u zanosu a publika je uzvratila oduševljenjem.
Mogućnost povratka, ali ne na bis
Potom se vratio Garcia i nedugo nakon pauze izveo Green Machine što je oduševilo prisutne, a ja sam se zapitala što će onda izvesti na bisu? Uslijedio je Space Cadet, pa Kylie koja je dignula atmosferu. Na valu tih dobrih vibracija odlučili su pozvati na pozornicu ljude koji su bili voljni pridružiti im se. Najavili su i kako će odsvirati samo još jednu pjesmu i da bisa neće biti te su večer priveli kraju sa Whitewater.
Iako je publika skandirala ´we want more´ nisu se dali nagovoriti. Zahvalili su još jednom i pozvali na druženje na šanku. Sve u svemu, bilo je jako lijepo biti u Vintageu sinoć i doživjeti izvedbu ovakve vrste. Opušteno, u konstantnoj vezi s publikom, ali bez ofucanih fraza, John Garcia je pokazao svoju skromnost i otvorenost. Najavio je mogućnost povratka s cijelim bendom jer radi na električnom albumu pa nam samo preostaje čekati novi susret.
