Istaknuto
14.12.2017.

"Star Wars: The Last Jedi" osma je epizoda iz najpopularnije svemirske sage o obitelji Skywalker, ali sve više i nekim novim likovima koji pokušavaju donijeti ravnotežu sili.

06.12.2017.

Ganz novi i Dance_Inn festival udružuju snage u fokusu na suvremenu izvedbenu umjetnost i live art. Festival će donijeti dvije premijeri, nekoliko radionica, tribina i rezidencija, a uoči festivala u Zagrebu gostuje Matthias Lilienthal, producent, kustos i ravnatelj Munchner Kammerspiele.

Glazba

Izvještaj – Jonathan (Kastafsko kulturno leto): Uzbudljivo, inspirativno i emotivno na više razina

09.07.2017. Filip KušterFoto: Ziher.hr

Jedan slikarski štafelaj bio je postavljen na lijevoj strani pozornice, a na njemu se nalazilo platno oslikano s prepoznatljivom vizurom zelenog proplanka i plavog neba s nekoliko bijelih oblaka. Na desnoj strani pozornice nalazio se isti fizički raspored slikarskog stalka i platna koji prikazuje dvoje djece, majku koja grli jedno od njih i oca koji ih svojim rukama drži za ramena. Lampa je suptilno osvjetljavala jedan mali dio pozornice, dok je vaza s cvijećem bila odmah pored. U pozadini, iza bubnjarskog seta, stajao je natpis “To love”.

Festivalska atmosfera

Uvertira dolaska na kastavsku Crekvinu i Kastafsko kulturno leto zasigurno je prekrasna panorama koja se ukazuje kada dođete na 350 metara nadmorske visine i ugledate Kvarnerski zaljev u ljetnom raspoloženju. Sam Kastav estetski više vuče na istarske gradiće koji se nalaze na brdima, iako se može reći da je samo mjesto suštinski povezano s Rijekom. Atmosfera u staroj gradskoj jezgri odavala je dojam festivala, veselja i glazbe nije nedostajalo, ali glavni put vodio je prema crkvi iz 17. stoljeća. Popularna kastavska Crekvina impozantno je zdanje, a da je izgrađena do kraja (odnosno da nije urušena), bila bi to najveća crkvena građevina na ovoj strani Jadrana.

Foto: Ziher.hr

Kada dođete u Kastav pred Crekvinu i ranije opisanu pozornicu, onda znate da večer ne može biti nimalo loša. Kada su Rade, Tomo, Nikica i Branko zakoračili na pozornicu (a par minuta poslije pridružio im se i Zoran), odmah sam uvidio da je to sve što nam svima treba. Jonathan, pojačan s klavijaturistom i back vokalisticom, započeo je svoj set s Battles, pjesmom za koju sam, kada sam je prvi put čuo još na Student Day Festivalu u proljeće 2016., rekao da će to biti pjesma koja može otvoriti koncert svakog rock benda, a u publici neće nikoga ostaviti ravnodušnim. Iako tada nije zvučala toliko uvjerljivo kao danas kada je snimljena u studiju i izvježbana do savršenstva, već onda su se nazirale konture koje su ocrtale cijeli album koji je izašao početkom ove godine.

Sraz starog i novog

Logičan studijski slijed “To Love” nastavili su s Coming Again i Allison, a zatim koheziju drugog albuma naprasno prekinuli blistavim draguljom s “Blissa” koji nosi naziv Communicate!. Na trenutak sam se ponadao kako će odmah u komadu izvesti cijeli drugi album, možda je i sam štafelaj prikazivao dvije strane koje će biti u cijelosti odsvirane, ali iako se to nije dogodilo, koncert je otišao u još boljem smjeru. Pravi sraz između starijih i novijih pjesama koje se nadopunjuju u svojoj energiji, emotivnosti i melodičnosti, ono je što si Jonathan može dopustiti.

Većina ih je prije par godina upoznala s Maggie koja je postala zarazni hit, a danas si momci mogu dati oduška i isporučiti je kao šestu pjesmu na koncertu. Neposredno prije nje odsvirali su i Who Lies To Whom, također pjesmu koja je bila svojevrsni singl, ali s drugog albuma. I što je tu čudno? Nepisano je pravilo da se najpoznatije pjesme ostavljaju za kraj da koncert doživi vrhunac, a jučer sam se uvjerio da Riječanima to zaista ne treba. Vožnja setlistom bila je ispunjujuća i na laganoj Days odnosno Moments, Paperman je podsjetio koliko prvi album sadrži “skrivenih” koncertnih bisera, a Pictures je uživo utoliko bolja zbog Zoranove interpretacije koja se bolje osjeti dok se “ogoli” pred publikom.

Foto: Ziher.hr

Što na kraju ostaje?

Prema Hands i Try To Get Even previše sam subjektivan, ali dok na prvospomenutoj imamo epilog koji ujedinjuje sve instrumente i u toj buci sve dobije svoj smisao, Try To Get Even odmah u početku stvara atmosferu koja prisutnima pumpa adrenalin u krv. Prije bisa odsvirali su The School i XYZ, a nakon kraćeg dozivanja inače odlično raspoložene publike koju je Zoran s razlogom nazvao domaćom jer ipak je to još uvijek njihov teren, započela je velebna Heaven. Refren se pjevao među ljudima, s ponekim okretanjem glave desno od pozornice kako bi bacili oko na prekrasnu vizuru Rijeke u noći i “raja” u zraku. Povjetarac kao da je znao kada treba ući u igru i umjetnički aspekt između glazbenog, vizualnog i osjećajnog dijela bio je ispunjen.

Bend većinom koncerte završava s Mama I’m Ready, ali očito ljubav Riječana nadilazi neka vremenska ograničenja i pravila igre. Zoki se našalio kako bi dobro sjela i neka obrada Gustafa (ili možda nije, tko zna), a zatim se na drugom bisu odsvirala Love. Da parafraziram stihove iz navedene pjesme – istina je da se ne možemo bojati cijelo vrijeme i da moramo uvidjeti što smo. Ljubav prema nekoj osobi slična je osjećaju koji gajimo prema nekoj glazbi, naravno na apstraktnoj razini, sreći koja nam je pružena kroz stihove i melodije. Obostrano je zadovoljstvo kada imate bend ispred sebe koji uživa u sviranju i publiku koja uzvraća u istoj mjeri s pjevanjem i aplaudiranjem. Na uopćenoj razini to se može nazvati ljubavlju. Kako je onda moguće na kraju dana ne voljeti Jonathan?

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(40 votes, average: 4.100 out of 5)

Komentari