Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Izvještaj: Julian Casablancas s Voidzima pokazao zašto je junak jedne generacije

09.06.2015. Jan Vukasović

Julian Casablancas je već petnaestak godina prisutan na glazbenoj sceni, a gotovo cijelo vrijeme koje je na njoj proveo, proveo je na samom vrhu glazbenih ljestvica, popunjenih klubova i rasprodanih festivala. Sve to je uspio s The Strokes, prvim pravim garage rock revival bendom koji je na svom zvuku othranio nekoliko sljedećih glazbenih generacije. Julianov genij nije ograničen samo na garažiranje The Strokesa, a upravo je to pokazao sinoćnji koncert u Tvornici kulture.

The Voidz su Julianov novi bend. Potpuno ekscentričan izgled, neobični instrumenti i samo ponašanje cijelog benda gotovo je potpuna suprotnost Strokesima. Voidzi, a s njima i sam Julian, izgledaju opasnije i luđe nego ikada, a upravo je taj cijeli imidž ono što prati glazbu koju sviraju. Koncert je danas audiovizualno iskustvo i ma koliko se to možda činilo nebitno uz svu odličnu svirku koju bend pruža, bitan je stav i bitan je izgled, bitan je čak i light show, a sinoć se kozmos tako posložio da je sve bilo i više nego dobro.

Foto: Valentina Cetin/Ziher.hr

Foto: Valentina Cetin/Ziher.hr

Voidzi su bila ljuta, brza i nabrušena mašina za proizvodnju riffova koje bi većina glazbenika odbacila kao besmislene, sintova koji imaju još manje smisla i Julianovog specifičnog vokala i karizme koja jednostavno pršti iz svake njegove pore. Oni vladaju pozornicom. Zvuk je bio odrađen na najvišoj mogućoj razini, čulo se sve i čulo se jako lijepo, ništa se nije gubilo i zaista valja pohvaliti tonca što je uspio pohvatati šestero glazbenika na pozornici koji povremeno i mijenjaju za instrumente. Nekome tko nije toliko izvježban to bi bila noćna mora. Kad smo već kod mijenjanja instrumenata, naime, čini se da svaki član Voidza, pa čak i bubnjar, u jednom trenutku na koncertu svira gitaru ili neki oblik sintesajzera. Bilo je poprilično zanimljivo i pomalo komično gledati kako na svakoj pjesmi izranjaju novi instrumenti.

Ljubitelji Strokesa, a ne toliko Voidza, mogli su također biti zadovoljni jer su imali priliku čuti cover, a to je pjesma Ize Of The World s albuma “First Impressions Of Earth”. Sami Voidz nam nisu ostali dužni te su odsvirali sve što su mogli, a moram reći da je live izvedba Where No Eagles Fly za mene apsolutna pobjeda, usprkos odličnoj gotovo petnaestominutnoj Human Sadness, odsviranoj na bisu. Zanimljivo je kako je većina pjesama znala jednostavno iskočiti iz nekakve gotovo pop synth melodije u brutalno garažiranje na kojem se prže polja na gitari. Najbolji je primjer toga vjerojatno Business koja je postala apsolutno ludilo nakon nekog vremena.

Foto: Valentina Cetin/Ziher.hr

Foto: Valentina Cetin/Ziher.hr

U brojnim intervjuima Julian je rekao da želi da Voidzi postoje paralelno sa Strokesima te da je snimanje “Tyrannyja” prošlo u pravom bendovskom ozračju bez obzira na to što su Voidz nastali kao skupina session glazbenika. Sve to potvrđuje njihova svirka sinoć jer je svaki član bio jednako bitan, svaki član je svirao nešto svoje na gitari ili klavijaturama, ali se na kraju sve stapa u jednu cjelinu i to je ono što je bitno. Julian se derao, vrištao, zavijao, pjevao i plesao po pozornici i osmijeh mu nije silazio s lica. To je također bilo lijepo vidjeti i vjerujem da nisam jedini kojem je značilo što je izvođač sretan što nastupa pred takvom publikom.

Veliki pogon nije bio skroz otvoren, bio je pregrađen, a u njega se nakrcalo ljudi koliko god je moglo, bilo je zaista teško kretati se po dvorani, pardon, vrlo vjerojatno bi bilo teško da sam uopće pokušao, ali nisam jer je koncert bio prenapet da bi otišao po pivo i izgubio minutu-dvije onoga što dolazi sa stagea. Vrlo je bitno naglasiti da je publika nevjerojatno dobro reagirala na Voidze, činjenica da je to Julian Casablancas na pozornici tome vjerojatno nije odmogla. No ono što želim reći jest da su ljudi zaista plesali i uživali na ovom koncertu kojem se može pridodati brojne epitete, ali ne i da je konvencionalan. Vjerujem da to pokazuje da je ovdašnja publika zaista spremna doći na raznorazne vrste glazbe, samo im se to mora malo ljepše upakirati, nešto što je Julian odradio najbolje.


Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(4 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari