Izvještaj – Kamasi Washington (Bataclan, Pariz): Veličanje različitosti
Oduvijek mi je bio san čuti ovog iznimnog glazbenika i umjetnika uživo. Iako je domaća publika imala priliku čuti ga uživo na otvaranju Dimensions festivala 2016. kao predizvođača Massive Attacku, čini se kao da je baš sada zasjao nakon izvrsnog prvog albuma “The Epic” te zadnjeg EP-a “Harmony of Difference”. Ovo ljeto stiže i njegov dvostruki album “Heaven on Earth“. Iza njegovog kreativnog stvaralaštva, u koje ubrajamo i mnogobrojne suradnje s najvećim imenima glazbene scene kao što su Kendrick Lamar, Flying Lotus i Snoop Dogg, Kamasi je jedan vrlo jednostavan čovjek. Dio toga prenio je u bogatstvu nastupa s X-članim bendom vrhunskih glazbenika i umjetnika. Medutim, ono što me oduševilo na pariškom koncertu jest jednostavnost shvaćanja da je u srži njegovog stvaralaštva ljubav. Ljubav prema ljudima i bogatstvu života. Upravo to bogatstvo pretače u jazz melodije. Više o Kamasijevoj glazbeno-životnoj filozofiji treba saznati iz tijeka koncerta.
Jazz misionar ljubavi
Kako to francuskim koncertnim manirama priliči, koncert je počeo jako rano. Oko 20:30 bez ikakvog pre-acta na pozornicu koja nalikuje kazališnoj izlaze članovi benda i na kraju sam saksofonist Kamasi Washington. Na momente je pozornica s crvenim zastorima, uz svu čistoću kompozicije i bijelu rasvjetu, podsjetila na paradoksalno topli lynchovski white lodge predvođen jazz misionarom ljubavi.
Čarolija razigranih te na momente plesnih funky melodija (postignute izvrsnim basistima i pravim umjetnikom za klavijaturama – Brandonom Colemanom) obuzela je dobro raspoloženu publiku koja kreće na pravo putovanje. Svakom od glazbenika u bendu Kamasi daje priliku predstaviti se na svoj način, bilo dvobojem bubnjara ili solažama gostujućeg klarinetista (Kamasijeva prijatelja iz djetinjstva) i iznimnog klavijaturista koji čak veselo pjevajući miksanjem modificira zvuk svog glasa proizvodeći vanzemaljske zvukove. Kamasi ističe da je sretan što ima priliku svirati s tako iznimnim ljudima. Ipak ističe klavijaturista i pjevačicu kao omiljene, nakon čega je uslijedila pjesma koju su zajedno napisali. Zarazna i poletna, Blackman je pjesmu o životu i ljubavi na kojoj je iznimno osim back-vokala uspješno zauzela ulogu glavne pjevačice. Njezin doprinos i čar koju daje koncertu neizmjerni su. Upriličila je plesom svaku notu, prenoseći emocije u pokret.
Neka bend komunicira improvizacijom!
Predstavili su se i bubnjari Ronald Bruner Jr. (iz sastava Thundercat) i Tony Austin koje je Kamasi ostavio same na pozornici da “porazgovaraju” ritmičkim zavrzlamama. Od utjecaja afričke glazbe do žešćih zvukova, uz podršku publike svoje kvalitete pokazala su dva bubnjara koji upotpunjavaju ovaj već dovoljno bogati, veliki bend/jazz orkestar. Sve pohvale i izvrsnom klarinetistu koji prati Kamasijeve jazz melodije, koje klavijaturist i basist začinjavaju popom, funkom i čine ovu priču potpunom.
Koncert je, osim dvije stvari (Fist of Fury i The Space Travellers Lullaby ) s nadolazećeg novog albuma, koji izlazi 22. lipnja za etiketu Young Turks, začinio i pokoji cover. Onaj zaslužan za najrazigranije reakcije publike bio je zasigurno pomno razrađen djelić pjesme iz Kamasijeva najdražeg animiranog filma – tema pjesme iz Snoopyja koju izvodi zbog omiljenog lika Charlieja Browna.
Vrhunac koncerta za kojeg mi se čini da ga je većina publike vjerno čekala katarzični je “hit” Truth za koji ni sedam minuta nije dovoljno jer se svi uljujaju u jedan od mnogobrojnih momenata i slojeva koje čine ovu kompoziciju. Kamasi pjesmu najavljuje impresivnim citatom kojeg ću zasigurno pamtiti. Nakon što zaljubljeno hvali ljude i veliča raznolikost izjavljuje: “So, I always say something at every show. They say you should tolarate people, I say you should celebrate them.”
Tako je blagoslovio tu večer, bez bisa, skromno, ali s puno ljubavi. Očistio je strah i zlo koje je ušlo u parišku dvoranu Bataclana prije tri godine. Dirnuta publika plesala je do zadnje sekunde pjesme koju je neiscrpno pokušao produžiti. Tomu nije nagrdilo ni pokoje zujanje zvuka (sigurno se radi o noćnoj mori za tonskog majstora koji mora ozvučiti toliko različitih instrumenata).
