Izvještaj – Kandžija i Gole žene: Glazba za zdravi život

Nakon odličnih prošlogodišnjih nastupa na INmusic festivalu i Pozitivnom koncertu, došlo je vrijeme za cjelovečernji klupski zagrebački koncert Kandžije i Golih žena. Jučer su u Vintage Industrial Baru nastupili u sklopu Ferragosto Jam izdanja programa Good Vibrations. Neočekivana uvertira u cijeli koncert bila je nova pjesma Kanye Westa Awesome, nakon koje nas je božanski glas upozorio da, ukratko rečeno, ‘ne slikamo, ne snimamo, nego uživamo u trenutku’. Prvo je na stage izašao bend i odsvirao kratki uvod, još jednom potvrđujući da nisu tek puki prateći bend, nakon čega su doskakutali Kandžija i Toxara, izvukli Duge kandže i show je počeo.

U dva sata svirke lupili su preko 20 pjesama, no podosta pjesama oni spoje ili pretapaju jednu u drugu, a dosta je i improvizacija u tijeku večeri, pa je točan broj teško odrediti. No, već su na samom početku odsvirali jednu novu stvar koju sam prema refrenu nazvao Kruva, masti, paprika, a stvar definitivno ima potencijala da postane hit. Uslijedile su Mađarska i Trenerka i kožnjak s veoma pjevnim refrenom, na čiji su kraj nadovezali solo na gitari i tome kratko zalijepili tek refren Jelene.  S ovim su stvarima početni žešći tempo usporili u jedan R&B/funk zvuk koji u asocira na sedamdesete i osamdesete, s izrazito zaigranom gitarom i basom koji jednostavno tjera na pomicanje bokova.

No, Gole su žene glazbeni kameleoni, pa se iz Princeovog sexy R&B zvuka u sekundi pretvore u nasljednike Rage Against the Machina, a lagana čagica preraste u divlje skakanje. Gitara i bas su odvrnuti na najjače i zujanje u ušima dan poslije nije ništa začuđujuće. Pred kraj su prvog dijela koncerta izveli još jednu novu stvar, Nema labavo, čiji je žestoki refren upravo potvrda moje prethodne tvrdnje. Kandžija je bend zaustavio usred sviranja druge strofe te je cijelu strofu sam na suho odrepao i zaradio pljesak oduševljenja. Balav je i garav, nema lavabo, ali nema labavo.

Između ovih su dviju glazbenih krajnosti Gole žene uklopile još niz žanrova u kojima se uspješno snalaze, pa su prisutne tjerali na ples brzim drum’n’bassom ili pak klasičnim Eminem repom, kako je to rekao Kandžija. Sedmorki se na stejdžu pridružio i Mislav Medić, poznat kao Mali Medo, koji je na desetak minuta preuzeo mikrofon i okupljene oduševio svojim beatbox sposobnostima.

Nakon kratke beatbox pauze, bend se na stage vratio odjeven u bijelo, u skladu s videospotom nove pjesme Crkva, pa smo znali što slijedi. Iako je pjesma vani tek nekoliko dana, na prvom je izvođenju uživo jasno da se radi o velikom hitu koji će tek obilježiti naredne dane, a pogotovo na ljetnim koncertima benda jer live pjesma naprosto oduševljava. Brzinski Koktel od rakije pripremio nas je za veliko finale, koje je počelo s HŽ, jednim od apsolutnih vrhunaca koncerta. Distorzije gitare su parale uši, količina energije je bila beskonačna, a svi su skakali s rukama u zraku.

Pomisliš da ne može bolje od toga, kad na stage dođe Ivana Rushaidat i počne megahit Donji Miholjac. Pjesma sama po sebi garantira dobre minute koncerta, no ove je minute Kandžiji i Golim ženama ukrala Rushaidat svojom predivnom izvedbom refrena (četiri-pet puta). Na prvom sam refrenu ostao zapanjen i odustao od daljnjeg od skakutanja, fokusirajući se na njenu izvedbu. Kraj ovakvog se vokala i nastupa Alicia Keys može sakriti.

Finale je bilo žestoko. Nekoliko stihova Hipstera sa sela bilo je uvod za eksplozivni Bicikl, a na kraju su ipak morali zasvirati Jelenu jer više nisu imali što drugo. Očito je Jelena Kandžiji manje draga, no na koncertu su je izvelo iznimno uživljeno, a tako jer reagirala publike, gromko vičući vepar svaki put kad bi Kandžija rekao Jelena. Sve je završilo spontano još jednom izvedbom Dugih kandži, ovog puta u poluakustičnom izdanju, s gitarom i beatbox podlogom i sveopćim sing-alongom.

Vintage Industrial Bar je bio pun, no srećom ne krcat, što je važno za ovakav koncert jer je bilo dosta prostora za plesanja, skakanje, ali i za Kandžijin stagediving. Ne mora se posebno naglašavati reperova komunikacija s publikom s kojom priča ‘jedan na jedan’, između svih pjesama komentirajći braću muzičare iz benda, nove pjesme ili ponekad pričajući besmislice uz puno psovki. Ponekad i repa besmislice, no prvenstveno izbacuje kvalitetne i inteligentne stihove kojima zagovara zdrave i zapravo sasvim uobičajene društvene vrijednosti i kritizira one loše, kroz filter sarkazma i puno zajebancije.

Premda on kaže suprotno, Kandžija dobro pjeva, flow mu je još bolji, a u tom pogledu za njim ne zaostaje ni Toxara, dok je bend jednostavno prvoklasni.  Kao što im je i glazbena paleta šarolika, tako su i oni sami – gitarist s šiltericom i košuljom izgleda kao da je došao iz pop punk benda, a dugokosi basist u potkošulji kao da već godinama svira u nekom reggae/dub bendu. No, najvažnije je to da među njima ima interakcije koja stvara odličnu energiju i garantira koncerte koji jednostavno razvaljuju, a Gole su žene trenutno najžešći hrvatski bend. Koncert Kandžije i Golih žena bio bi uvijek moja preporuka, a nakon odslušanih novih pjesama, veselim se albumu najavljenom za jesen.