Izvještaj – King Khan & The Shrines (Močvara): Obostrana ljubav kraljeva i publike
Prije dvije godine na pozornicu SuperUho Festivala došao je prpošni i debeljuškasti Indijac otkačenog izgleda i u funk/rock’n’roll stilu oduševio publiku. Nisam prisustvovala tom koncertu pa detalje ne mogu reći, ali po pozitivnoj reakciji prijatelja znam da koncert King Khana vrijedi vidjeti. Od same najave do dana koncerta u Močvari istražila sam i preslušavala njihov opus. Svidjelo mi se to što čujem, ali ne u toj mjeri u kojoj su moji prijatelji bili ekstatični. Sinoć sam shvatila i zašto, tj. koji segment je još bitan za doživljavanje tog benda. Ono što ove izvođače čini posebnima i odvaja od ostalih bendova sličnog žanra je njihov scenski nastup.
King Khan & The Shrines bend je funk, soul i rock’n’roll izričaja koji se stilski fura na sedamdesete godine. Sastoji se od devet članova – bubnjar, puhačka sekcija, klavijature, perkusije, gitara i bas gitara te karizmatični Alfa vokal. Kiša, neočekivano niske temperature nakon nedavnih sparina i nastup koji je počeo skoro sat vremena nakon predviđenog, sve je to palo u zaborav kada je na pozornicu izašao bend sa šljokičastim plaštevima.
Koncert je krenuo i završio energično, čitavo vrijeme osjetila se povezanost i komunikacija publike s izvođačima. Istinski je gušt bio nakon dugo vremena prisustvovati koncertu gdje publika nije bila trula, već puna energije i pozitive. Doduše, ne znam kako bi mogao biti mrtvo puhalo na koncertu gdje je dominantni King Khan obučen u crni kožno-krzneni kombinezon s otvorenim prsima u stilu Austina Powersa ili samo u donje rublje s plaštom (presvlačio se tri puta, svaki put sa sve manje odjeće i više seksi outfit), pernatom krunom na glavi te ogrlicom od magarećih zubiju oko vrata.
Energična atmosfera nije uopće padala, bilo da se radilo o poznatijim pjesmama poput Bite My Tongue, Bad Boy ili manje poznatim poput So Wild i In Your Grave. Izvođači koji su se bez imalo srama spuštali među publiku, zafrkancija na pozornici između klavijaturiste i puhača, rock’n’roll izvedbe gitariste poput lizanja vrata gitare i izvođenje windmilla, publika koja se pridružila pjevanju pjesme Thorn in her Pride, sve se to sinoć moglo vidjeti i doživjeti u punoj Močvari. Pjesma I Wanna be a Girl posvećena je trans osobama izjavom “For all the men who want to lactate”. King Khan & The Shrines tip je benda koji definitivno treba doživjeti uživo!
Ljubav publike i benda
Pred kraj koncerta, za vrijeme pjesme Luckiest Man, kralj Khan iz publike je dobio cvijeće. Lijep i simboličan prikaz poštovanja i podržavanja da svatko od nas bude svoj (osim ako odete u Hangar).
