Istaknuto
12.12.2018.

Sve novitete poslušajte na jednom mjestu i glasujte za svog ovotjednog favorita.

03.12.2018.

Pažljivo pratite portal jer ćemo u člancima sakrivati najbogatije i najvrijednije nagrade do sada.

Knjige

Izvještaj: Knjiga “Službeni izlaz” Snježane Banović predstavljena na ADU-u

30.05.2018. Maja Hoić[Seid Serdarević, Snježana Banović, Goran Sergej Pristaš, Đurđa Knežević] Foto: Ziher.hr

Nakon objavljenih knjiga Država i njezino kazalište i Kazalište krize, Snježana Banović u ponedjeljak, 28. svibnja na Akademiji dramske umjetnosti predstavila je novoobjavljenu knjigu u izdanju Frakture pod nazivom Službeni izlaz. Kao redateljica i redovita profesorica na Odsjeku produkcije ADU-a, Banović u svom pristupu kombinira istraživački žar kojim otkriva zaboravljene kazališne činjenice s vrijednosnim sudovima o stanju i smjeru u kojem se kazalište u Hrvatskoj kreće.

Pravilni ritmovi institucija

Goran Sergej Pristaš, dramaturg i izvanredni profesor na ADU-u, na predstavljanju je istaknuo pozitivnu crtu nekompromisnog komentiranja kazališne hrvatske stvarnosti. Primjećuje da se u obrađivanju kazališta kao institucije radi o knjizi ritmova. Paradoksalno se kroz povijest u pravilnom ritmu izmjenjuju različiti režimi, a tim izmjenjivanjem zapravo se u pogledu kvalitete ne mijenja ništa. Pohvalio je i profesionalni pristup temi koju Banović pokazuje kritičkim sagledavanjem onih svjetonazora koji su njoj osobno draži.

Sporedni likovi drže konstantu

Pristaš se osvrnuo na, kako ih Banović sama u knjizi naziva, sporedne likove. On kaže da je u ovoj knjizi ključno da je “iznijela na vidjelo te strukture malih ruku koje otežavaju sustav”. Radi se o ljudima koji “pod krinkom držanja do pravila konstantno inoviraju vlastitu lojalnost, oni koji drže konstantu istog i obezvrjeđivanje svih alternativnih scena”.

Foto: www.fraktura.hr

Novi sustav vrednovanja

Pristaš uočava da knjiga vapi za nečim što je novi sustav vrednovanja. “Vrednovanja ne kroz ono što nam je naloženo logikama apliciranja, izvještavanja, pobrojavanja gledatelja i menadžeriranja ustanova, nego vrednovanja onoga što kultura i umjetnost kao generičke ljudske prakse danas još mogu značiti. Taj sustav vrednovanja je nešto pred čim svi moramo ponovno stati da pokušamo na neki način argumentirati. Ne iz neke larpurlartističke pozicije, nego s pozicije u kojoj se i umjetnička praksa i kultura vrednuju isključivo kroz druge sfere ljudskog djelovanja.”

Odumiranje ili tranzicija kazališta?

Đurđa Knežević iz knjige je izdvojila temu procesa odumiranja kazališta, dajući svoju pozitivnu notu o tome da se radi o tranziciji. S obzirom na to da je kazalište uvijek bilo dekoracija politike, u nekim režimima manje, u nekim više, zbunjujuće je ono što se događa sad. Tek joj je čitanje ove knjige otvorilo oči i dalo joj odgovor na pitanje o čemu se radi u vezi s tolikim obezvrjeđivanjem kazališta. Knežević je navela da Banović otvara oči na suvremenu situaciju u kojoj je upravo zbog problema nepotpune demokracije s jedne strane politička elita, a s druge strane puk. U takvoj situaciji, Knežević ističe, kazalište ne može biti dekor. Ne možemo zamisliti da prezrenim masama kazalište može biti reprezentativno. Ono što je sad preuzelo tu ulogu je televizija.

Opstanak obezvrijeđenog

Tada se ponovno postavlja pitanje zašto u toj obezvrijeđenosti kazalište još uvijek opstaje. Knežević ističe, izvodeći zaključak iz čitanja knjige, da se radi o pitanju kontrole koja se želi održati u društvu. Kontrola se postiže tako da s jedne strane postoje mrtva kazališta koja ne prihvaćaju subverzivne ideje. S druge strane kazalište može biti, pri čemu je Knežević preuzela izraze iz knjige Službeni izlaz, “sjajno mjesto održavanja jednog ogromnog sloja poslušnika, neznalica, mediokriteta, birokrata, dakle jedan sloj koji će biti jedna važna podrška političkom režimu”.

(Visited 176 times, 1 visits today)

Komentari