Izvještaj – Laura Stevenson + The Marshmallow Notebooks: Indie koncert koji je obilježio sam početak zime

Temperature kao da su se spustile preko noći premda smo zadnjih nekoliko dana imali nevjerojatnu priliku uživati u endemskoj pojavi zagrebačkog sunca u prosincu i purpurnim predvečerjima. Ipak, jučer je bio kalendarski početak zime, a ujedno i nedjelja, što bi po svoj prilici činilo dobitnu kombinaciju za najdepresivniji datum u godini.

Međutim, program Začarane Močvare pobrinuo se za to da nam uljepša i skrati ovu vremenski najdulju noć i organizirao je jedan zaista ugodan koncert za kraj tjedna – iz New Yorka je u Zagreb došla simpatična Laura Stevenson s pratećim bendom Cans, a kao predgrupa nas je za nastup zagrijao domaći kantautor Matija Habijanec, odnosno The Marshmallow Notebooks u proširenoj postavi.

Nedjelja je unatoč tome ostavila svoj danak jer su se očigledno svi još uvijek oporavljali od subotnje večeri pa je izvođače dočekala praznjikava dvorana, ali je to rezultiralo i tim da su nastupali u opuštenoj atmosferi gdje su veći dio publike činili ionako redovni konzumenti zagrebačke koncertne ponude. S obzirom na to, i sami The Marshmallow Notebooks ležerno su započeli desetak minuta kasnije. U četrdesetak minuta nastupa odsvirali su sedam pjesama, a svojim toplim baladama kao što su primjerice Crawl Into Warmth uspjeli su zagrijati publiku koja se do nedavno smrzavala uz cigarete na terasi, premda su tekstovi više prožeti zabrinutošću nego ljubavnim optimizmom. Ipak, Matija je ponajprije umjetnik u izvlačenju osmijeha publike kroz nostalgične numere koje nas vode natrag u ljeto, čak i kada se koncert održava upravo 21. prosinca. Kroz tekst posljednje pjesme Last Tourist In Town s pozornice su nam i sami poručili da nas podsjećaju na ljeto koje će doći, a na ovaj datum to nam je vjerojatno bila i najbolja utjeha.

Šteta samo što je nastup bio toliko kratak, ali se nadam da će se ubrzo održati koncert u kojem ćemo The Marshmallow Notebooks ponovno vidjeti na mjestu glavnih zvijezda večeri, kao što smo nedavno imali prilike u Vintage Industrial Bar-u.

Petnaeastak minuta kasnije Laura Stevenson je započela svoj koncert bržim gitarističkim folk/rock introm u pjesmu Triangle, a zatim pustila svom slatkastom vokalu da dominira nad samom glazbenom podlogom i uvede nas u koncert stihovima „I wouldn’t mind if you left me here, standing on the other side of a locked door in a big, big fire“.

Kako je koncert u sklopu turneje koja promovira posljednji album „The Wheel“ ove indie pop-folk kantautorice na kojemu se našla i ova pjesma, setlista je sadržavala i druge skladbe s albuma kao što su The Move, L-Dopa i Sink, Swim čijim nas je pop-punk refrenom, kao i prošli bend, podsjetila na ljeto, ali ovaj put s drukčijom konotacijom – ljeto boli, odn. „Summer hurts“. Tako i njene pjesme često progovaraju o ljubavnim problemima, pa i boljkama, ali ona sve to servira kroz sanjiv i nježan pop u kojem se ponekad naslućuje da je pjevačica u mlađim danima obožavala i bendove kao što je primjerice Green Day. Ipak, klavijaturist je tijekom koncerta često mijenjao sintić s harmonikom pa bi i folk utjecaji u tim trenutcima jasnije dolazili do izražaja.

Laura se kroz cijeli koncert šalila i nasmijavala publiku, toliko da je na mahove izgledalo kao da smo zapravo na nekom ugodnom stand-up nastupu, a da samo fali da se i ona spusti među nas i ponudi nas pakiranjem kikirikija koji je sakrila negdje u futroli od svoje gitare. Jedino se činilo da je ovu prizemljenu i iznimno slatku osobu pomalo umorila inozemna turneja, pogotovo kad je shvatila da zapravo ni sama više ne zna koji je dan u tjednu.

Prvi dio koncerta završila je sa starijom i veselom indie-folk uspješnicom Master of Art, a onda se vratila na kraći bis kako bi odsvirala još jednu pjesmu s najnovijeg albuma, Telluride, za koju je objasnila da je zapravo pjesma o njoj samoj kad poludi.

Simpatična kakva je, pozvala nas je da se i družimo s njom nakon svirke, a zatim se povukla s pozornice. Nažalost, mene je očekivao povratak u surovu realnost, odnosno šetnja na zimskim temperaturama po savskom nasipu, tako da sam ubrzo morala napustiti prostor Močvare i zaboraviti na sve ono ljeto koje su ovi divni glazbenici spominjali za vrijeme dvosatnog nastupa.