Izvještaj – Less Than Jake u Tvornici i jedan Norvežanin
Less Than Jake prošlu su nedjelju okupili malu, ali vjernu i entuzijastičnu publiku na svom prvom nastupu u zagrebačkoj Tvornici Kulture. Atmosfera opuštenog tuluma s ljudima koje poznaš gotovo oduvijek, trajala je negdje oko dva sata, u kojih su Less Than Jake odsvirali većinu svojih hitova poput Johnny Quest Thinks We’re Sellouts, Plastic Cup Politics i History Of A Boring Town, usput se šaleći na račun Blinka 182, s kojim ih često uspoređuju, te komatozno sporog prijevoza na koncertima po regiji. Karizmatični i ponekad egoistično prpošni glazbenici s neprekidnim stand-upom, trajno komični iako psuju, vrište ili predlažu kako bi bilo bolje da prekinu koncert i jednostavno se zapiju s publikom na šanku, Less Than Jake upravo su ono što znači riječ “zabavljač”.
Osobito njihov basist i drugi vokal, Roger Manganelli, čovjek-feder koji je sa svojih sedam dredova u trajnoj aureoli oko glave nadigrao sve Hollywoodske frizere, stiliste i još pokojeg glumca, te ih poslao u rodno mjesto mašući glavom i bas gitarom. Dugo nisam vidjela basista koji toliko skače u zrak i pjeva iz cijelog bića plus onih sedam čvorastih dredova.
Osim standupa, Less Than Jake jako vole Norvežane, čak i lažne Norvežane, ako je suditi po dvojci fanova koje je gitarist Chris DeMakes izvukao na pozornicu, objašnjavajući kako je čuo da ih slijedi nekoliko fanova još od koncerta u Norveškoj. Jedan od tih “sretnih Norvežana” bio je fejker, lokalac Sven s kratkotrajnom promjenom nacionalnosti i mikrofonkom koja se po karizmi može mjeriti sa Manganellijevih sedam dredova. Drugi je bio pravi Norvežanin, ali njegovo se ime utopilo u gustom zvuku saksofona Petera Wasilewskog.
Čak i da ste potpuno nezainteresirani za čitavu ska-punk scenu ili da se pitate “Manje nego šta…??” kad netko spomene Less Than Jake, vjerujem kako bi vas ponijela energija koju ovaj peteročlani bend isijava kao da su netom popili zdjelu radioaktivne tekućine ili nečeg sličnog, usput pomiješanog sa slučajno pronađenim alkoholom.
Nakon 20 godina u glazbi, Less Than Jake ostali su vjerni svom prvotnom ska-punk izričaju kojim su se proslavili 90-ih dok su nicali tada school bendovi poput Green Daya ili Blinka 182. Upotpunjeni zaraznim trombonom i saksofonom, Less Than Jake i dalje začuđujuće uspješno zadržavaju svoj upbeat zvuk himničkih pjesama o običnoj, dosadnoj, ali ponekad intrigantnoj svakodnevici. Ponekad gorki, a ponekad transparentno bezbrižni, Less Than Jake drže se svoj propitane glazbene formule nabrijanog punka s injekcijom života u predgrađu, koju prihvaćaju i očekuju njihovi fanovi.
Less Than Jake posjeduju jednu čudnu sposobnost da ignoriraju instituciju “pozornice”, ponašajući se kao da uopće nema granice između publike i benda. Da neka viša sila može garantirati kako im ljudi koji se pogaju neće slupati opremu, vjerojatno bi se preselili sa stejđa i svirali jednostavno među publikom. Opušteni Less Than Jake nemaju potrebu ništa dokazati, ne žele biti savršeni nego raskupusani, glazbeno bezbrižni, i samopouzadni su u tom svom slavljenju ofucane svakodnevice. Prljavo šarmantni dok laskaju publici da su “the best looking bunch on this tour”, Less Than Jake s lakoćom stvaraju zgodnu, viskoznu euforiju pogodnu za masovni sing-along. Koncert koji izgleda kao nešto između bazenskog tuluma i jammanja u zahajcanom podrumu na +30.
Less Than Jake – The Science of Selling Yourself Short
