Istaknuto
20.01.2017.

Osvrnemo li se na prethodnu izložbenu 2016. godinu, možemo biti prilično zadovoljni. U našoj metropoli imali smo priliku vidjeti izložbe najrazličitijeg karaktera i opsega koje su uključivale značajna umjetnička imena i vrlo dobro osmišljene kustoske koncepcije. Sudeći prema dosad objavljenom rasporedu najvećih zagrebačkih muzeja, očekuje nas vrlo uzbudljiva izlagačka sezona i u 2017. godini.

18.01.2017.

Sinoć je u Galeriji Prsten otvorena izložba slavnog njemačkog umjetnika Antona Högera pod nazivom ”Ravnoteža”. Höger je pripadnik bečke škole fantastičnog realizma koja je prepoznatljiva po nestvarnim, sanjarskim motivima u raskošnome stilu manirizma, razrađenoj tehnici starih talijanskih i nizozemskih majstora. Ovom prilikom umjetnik izlaže svojih četrdesetak radova nastalih od 2003. godine pa sve do danas.

Glazba

Izvještaj – Ljetno Kino i Kuzma i Shaka Zulu: Ljeto na asfaltu

28.05.2016. Klara ŠovagovićFoto: SCool fest

Povodom jučerašnjeg SCool Festa u Studentskom Centru, napokon sam prvi put čula kako uživo zvuče Ljetno Kino u kombinaciji s Kuzmom i Shaka Zulu. Mislim da su ovi bendovi, da je posrijedi neki ozbiljniji obrazovni sustav, već odavno trebali biti dijelom opće kulture, ali možda ipak nikad nije kasno upoznati se s njihovim repertoarom. Šlag na torti bila je oduvijek prijateljska atmosfera u studentskom centru. U dućanu sa širokim asortimanom najrazličitijih faca uvijek se osjećam dobro, ni staro ni mlado, ni bogato ni siromašno. Tamo su uvijek svi; od studenata koji studiraju, studenata koji su odavno završili svoje fakultete do “studenata” koji nikad nisu ni studirali.

Eh, koliko smo se naslušali priča o Studentskom centru. Od toga što je bio, pa do toga što bi on trebao biti i gdje bi trebao biti. Ondje je naime otvoren prvi ozbiljniji sajam u Zagrebu 1936. godine. Taj se sajam kasnije preselio u Novi Zagreb, a na njegovom mjestu, u Savskoj ulici 25, niknuo je Studentski centar. Ondje se okupljala intelektualna i kulturna krema tadašnjeg socijalističkog sustava. Fotografija s Azrinog prvog albuma snimljena je upravo na tom mjestu. U to doba i na tom albumu svoju muzičku karijeru započeo je i tada golobradi Mladen Juričić, kao prateći vokal i svirač usne harmonike. “Nekoliko” godina nakon toga, Max se vraća na mjesto zločina sa svojim bendom Ljetno Kino.

Nakon otprilike sat vremena dj-a i komercijalnih pjesama, na stage se napokon penje Ljetno Kino. Ne mogu a da ne pomislim da je komercijala ala “ploča koja preskače” bila pomno isplanirani propagandni trik kojim smo svi još više priželjkivali koncerte. Koncert konačno počinje, dolazi nam Ljetno Kino s Brača, gdje ovaj bend, a i sam pojam ljetnog kina, imaju kultni status. Nigdje kao na Braču u sretno doba kinematografije nije bilo toliko otvorenih, ljetnih kina. Ono je sretno doba mog djetinjstva, tamo film možete gledati s drva, u pauzi kupiti koštice ili sladoled, a za vrijeme filma možete pušiti ili piti pivo. Taj dio filmske atmosfere ovaj bend sinoć je postigao svojim muziciranjem. Inzistirajući na sezonskom repertoaru, svirali su obrade poznatih autora novog vala, no u reduciranoj muzičkoj formaciji. Malobrojnost muzičara na sceni ovi majstori višeglasja nadomjestili su prepoznatljivim i dominantnim zvukovima ukulelea i klarineta. U publici nije bilo previše ljudi, no prema kraju koncerta broj se povećavao. Ljetno Kino je svoj koncert završilo obradom glasovite pjesme U Mojoj Ulici, te tim činom kolegijalno prepustilo mikrofonsku palicu Kuzmi i Shaka Zulu.

Znameniti splitski ljetni asevi Kuzma i Shaka Zulu u svojoj rep – italo – disco fever varijanti uspjeli su razveseliti svoju zagrebačku publiku. Iako nisu bend za ozbiljne teme, njihova energija može pomoći u pripremama za noćna učenja teških ispita. Imali su zanimljiv scenski nastup, bio je tu i medvjed Hrki, a s obzirom da Shaka i Zulu dolaze iz najsportskijeg od svih sportskih gradova – njihov je nastup protekao u stilu Blanke Vlašić – bilo je tu raznih skokova, a i padali su neki. Bilo je i smijeha i suza, ali onih od sreće. Toliko mi se u jednom trenutku žurilo i na toalet, a i natrag na podij da slučajno ne bi propustila nešto – da skoro nisam ni primijetila da su slavni toaleti (čučavci) tog elitnog okupljališta zagrebačke erudicije daleko ispod bilo kojeg civilizacijskog nivoa. Čudo je pravo da među studentima ne vlada neka teža zarazna bolest. Bilo kako bilo, nakon ovog ljetnog splitskog tuša i više sam nego spremna za poznati dalmatinski, ljetni banana split.

Što misliš o ovome koncertu?

Podijeli svoje mišljenje putem ZiherMetra!

0%
1
2
3
4
5

(1 votes, average: 5.000 out of 5)

Komentari