Izvještaj: Lovely Quinces oduševila riječku publiku u Klub-u
U riječkom je Klubu 15. studenoga održana prava glazbena poslastica u vidu lika i djela Splićanke Dunje Ercegović, poznatije kao Lovely Quinces. Bio je to drugi Dunjin nastup u riječkome Klubu, i to gotovo točno na godišnjicu prvoga kojeg je obilježila nezgoda s pucanjem žica na gitari zbog čega je Dunja ostatak nastupa odradila svirajući nepoznatu, tuđu gitaru. Ovoga puta nije bilo nikakvih nezgoda (Dunja je donijela dvije gitare!), a jednosatno je glazbeno uživanje započelo oko 23 sata te je otada do njegova kraja ljupka Dunja svakom svojom novom izvedbom iznova kupovala okupljenu publiku.
Premda je prije nastupa cirkulirala prostorom Kluba i pritom odavala dojam nepokolebljive sigurnosti, čim je stupila na pozornicu i obratila se publici, iskreno je priznala kako ima golemu tremu i strahopoštovanje prema svima koji su je došli poslušati. Još je jednom podsjetila na prošlogodišnji incident i napomenula kako su uvijek neki problemi s Rijekom, prvenstveno ovoga puta misleći na novi element koji koristi u svojim nastupima, looper. Pokazala nam je što će se dogoditi ako u krivom trenutku stisne krivu pedalu, ali je odmah iz publike dobila odgovor kako stvarno nema veze. I stvarno nije bilo bitno kad se u određenim trenucima čula jeka jer je Lovely Quinces toliko iskrena, spontana i vokalno nepogrješiva da se i sve sitne, tehničke nepravilnosti mogu smatrati šarmantnim dodacima koji samo popravljaju sveukupan dojam.
Nastup je otvorila naslovnom pjesmom svoga EP-a, No Room for Us i uvela nas u svoj prekrasan, topli, liričan svijet. Nastavila je s Mr Lonely Boy koju je posvetila svim mističnim muškarcima, a u toj su se posveti, ako je suditi po povratnoj reakciji publike, prepoznali manje-više svi muškarci koji su se te ugodne subotnje večeri zatekli na koncertu. Nakon dvije već provjerene pjesme, red je došao na novi Dunjin uradak, Secret Smile, koji će se naći na njenome debitantskom albumu čiji je izlazak najavila za proljeće sljedeće godine. Posebnost je te pjesme što je upravo na njoj Dunja po prvi put ostvarila suradnju s producentom Markom Mrakovčićem (koji je svojevremeno bio vokal benda Scroll). Ta je suradnja nastavljena i na M, ali je tu Mark odsvirao i dodatne gitare te bubnjeve zbog čega pjesma djeluje daleko bendovskije, no što smo navikli. Pjesma djeluje i ljutito, a kako smo saznali da je posvećena jednom Srbinu kojega je Dunja prigodno i obeštimala, puno nam je jasnije zašto djeluje ljutito.
O nostalgiji ili nedostatku iste govori Homesick koja je opisana kao ona pjesma kad ideš doma, starci su nervozni, a brat ti sluša Aviciija. E pa Dunjin brate, da ja imam takvu sestru, ne bih nikada, ali baš nikada slušala Aviciija! Koncert je nastavljen s poznatima When I’m Gone i Wrong House, a potonja je okarakterizirana kao eufemizam za krivu vaginu. Prvi smo u Hrvatskoj imali priliku čuti In Time, a za bis je ostavljena Second Hand Heart.
Tom je pjesmom završeno putovanje melankoličnim, ljutim, smirenim, veselim i brojnim drugim zakutcima tekstova i melodija Lovely Quinces. U intimnoj atmosferi Kluba uživali smo u spontanom, neopterećenom, sramežljivom karakteru ljupke Dunje Ercegović i njenom glasu koji ide od gotovo šapata do veoma glasnog, artikuliranog pjevanja. Toliko smo uživali da se u ime vjerojatno svih okupljenih nadam kako ćemo ponovno moći uživati u zagrebačkoj Tvornici kulture, 22. studenog. Naime, tamo nas je pozvala Lovely Quinces, a ako mi već nećemo moći biti tamo, budite barem vi i za svega 25, odnosno 35 kuna na dan koncerta, uživajte u novoj glazbenoj poslastici. A ti, Dunjo, dođi nam ponovno u Rijeku! Ne mora proći godina i ne moraš nositi šešir kako bi se osjećala sigurno – tu si već pronašla itekako sigurnu luku.
