Izvještaj – Mac DeMarco: Zasluženi stagedive od pet minuta
Prošle su tri godine od kad je Mac DeMarco posljednji put nastupio u Zagrebu, opet u organizaciji Žednog uha, no ovaj put je to bilo pred punim dvorištem pogona Jedinstvo u Močvari. Mac DeMarco kanadski je umjetnik koji iza sebe ima četiri albuma okvirnog indie/psihodeličnog žanra sa specifičnim ljetnim, plesnim prizvukom koji mami na gibanje čak i po pasjim vrućinama. Njegovi nastupi, koje možemo bez pretjerivanja nazivati performansima, energični su i ispunjeni nesvakidašnjom komunikacijom s publikom. Kad se zbroji umjetnikova ekstrovertiranost, veliki interes publike prije koncerta i savršen datum održavanja, bilo je gotovo nemoguće za očekivati da će ovaj koncert proći loše – jedino što je ovaj nastup moglo ugroziti bilo je vrijeme.
No vrijeme je ovom događaju išlo na ruku i vjerojatno izmamilo još ljudi koji su do zadnjeg trenutka čekali ne bi li kupili ulaznicu. Koncert na otvorenom bio je uzrok rigidne satnice i završetka programa u 23 sata, što i nije neka tragedija jer bi varijanta s dvoranom donijela samo nesnosnu vrućinu i zagušljivost. Na ovaj koncert publika je upravo zbog satnice došla i prije vremena jer je početak bio fiksiran te čekala uz solidnu playlistu nastup Maca DeMarca.
Početak koncerta dao je naznaku kako će interakcija publike i benda biti odlična. Mac je rekao da će svirati i pjesme sa starih albuma, ali i one nove i da će biti za svakog ponešto, nakon čega je uslijedila pjesma Salad days s istoimenog albuma koju je publika s oduševljenjem dočekala, kao i pjesmu The stars keep on calling my name. Kako je rekao da će za svakog biti ponešto, odsvirali su i uhodanu obradu Reelin’ in the Years poznatog sastava Steely Dan, a bilo je i Hells Bells grupe AC DC. Koncert je popratilo dosta događaja, kao što su poljubac Maca i gitarista, stagediving basista Rorya i Maca, čak je i publika Maca, uz povike „Mac go drums!“, nagovorila da svira bubnjeve na što su, uz zamjenu uloga u bendu, Mac i Joe svirali i pjevali We will rock you. Razglas je na trenutke pucketao, ali zanemarivo. Gotovo su sve pjesme malo ubrzali pa tako i Freaking out the neighbourhood i Hall of reflection za koju se zbog tog psihodeličnog zvuka osjetilo blago negodovanje publike, ali sve je bilo oprošteno kad je napravio dva kruga na rukama preko čitavog dvorišta Močvare. Na bisu su bili dogovori na pozornici da se svira Blue boy na Macovu inicijativu, ali zbog neuvježbanosti svih članova pjesmu su zamijenili obradom Enter sandman kojom su ,usporavajući je i unoseći sve više distorzije, završili svoj nastup. Članovi su se nakon nastupa otišli družiti s publikom i pokazali ponovno gdje je najjači dio njihova nastupa – u komunikaciji s fanovima.
Izvještaj napisao Luka Babić.
