Izvještaj – Machine Head: Bend nas je poštedio gluposti i protresao Tvornicu
Ne znam postoji li bolji uvod u moji doživljaj jučerašnje večeri od kratkog osvrta na nastup Machine Heada na Brutal Assault festivalu 2012. godine. Taman je aktualan bio tek godinu dana friški „Unto The Locust“, koji je možda i najbezvezniji album benda – nikako nastavak na odličan „The Blackening“.
Bend je u češkoj nastupio u odličnom terminu – kao headliner, no uspio je odsvirati svega 8-9 pjesama zbog ekstenzivnog monologa Robba Flynna, vokala benda. Generalno nemam ništa protiv takvog obraćanja publici, štoviše, postoje trenuci u koncertu kada publiku treba malo podići, međutim Robb je smarao anegdotom o snimanju spota za Darkness Within koje se događalo u Pragu, odnosno pričom kako MTV ne valja – što se činilo odviše izvan bilo kakvog konteksta i odviše nevažno da bi potrajalo dobrih petnaestak minuta (možda i dulje, suzdržat ću se od pretjerivanja).
Bend je naime 2001. godine izdavao spot za pjesmu Crushing Around You, koji je naposljetku i izašao svega nekoliko tjedana nakon 9/11. Budući da spot sadrži zgrade u plamenu, MTV ga je na obostrano nezadovoljstvo benda i izdavačke kuće zabranio. Robb Flynn se prisjeća toga trinaest godina kasnije i huška krdo metalaca protiv MTV-ja, zaboravljajući pritom da se Davidian danonoćno vrtjela na navedenom kanalu. Pritom također mislim da je MTV sve najgore u svijetu, no iz malo definiranijih razloga. Retorika nula bodova. Robbe Flynnu, ti si bedak.
Vraćamo se iz retrospektive u dan današnji. Koncept koncerta na temu kompletne večeri s navedenim bendom, vrlo jednostavno nazvanim „An evening with Machine Head“, podosta je obećavao, budući da je takav Slayerov event bio najuspješniji od njihova tri recentna zagrebačka giga. Istovremeno sam se veselio prilici da čujem odličnu setlistu benda, ali se i pribojavao da Flynn opet ne zine i grune u prazno, tjerajući krdo metalaca da ga bezuvjetno podrži.
Na moje olakšanje, i na sreću svih prisutnih, nismo slušali predavanje o tome je li MTV validan glazbeni medij, već samo izrazito dobar koncert. I to hit za hitom. Kompletan presjek karijere naguran u nešto više od 150 minuta. Jedini stvaran minus večeri bio je zvuk koji je bio očajan na početku, premda se upristojio kako je koncert odmicao. Opet ista stvar s Tvornicom, tihe gitare i tih vokal nisu mogli parirati glasnoći bubnja. Međutim, to je za ovakvu večer samo minoran detalj.
Pogledamo li repertoar pjesama, zabavno je uočiti da se bend pomirio sa svojom nu-metal prošlošću, koju na turnejama povodom promidžbi aktualnih albuma, obično izbjegavaju. U tom su kontekstu odsvirane From This Day, Bulldozer i The Blood, The Sweat, The Tears, međutim glavninu setliste su popunile stvari s odličnog albuma „The Blackening“. Jedina stvar koja je falila jest moj osobni favorit Take My Scars, s albuma „The More Things Change…“.
Bilo je ugodno vidjeti Tvornicu taman popunjenu, a u takvoj je atmosferi ponajviše prosperirala kvaliteta nastupa. Vrlo uživljen, zainteresiran bend i ekstatična publika stvorili su odlično okruženje za deranje stiha „Let freedom ring with a shotgun blast“, pritom manično stišćući pesnicu. Bend je na kraju koncerta okinuo fotku s publikom, onako reda radi, da se dokumentira, ne skrivajući pritom oduševljenje atmosferom.
Najtoplija preporuka jest ako vam se kojim slučajem ukaže prilika pogledati bilo koji bend, u „An evening with (ime benda)“ aranžmanu, ne bi trebali dvojiti ni sekunde jer je dobar provod zagarantiran već samim pristupom odrađivanju koncerta. U ovom se slučaju radilo o bendu koji je s ovih prostora izbivao jedanaest godina. Izgleda da se radilo o jedanaest dugih godina.
